Primitivna koliba od jedva deset četvornih metara, dimenzija tri puta 3,6 metara. Smještena u zabačenim šumama Lincolna u saveznoj državi Montani, bila je istovremeno dom Unabombera i tajni laboratorij za izradu smrtonosnih naprava. Odatle je Ted Kaczynski, nekadašnji matematički genij i profesor između ostalog na prestižnom Berkeleyu, više od 17 godina vodio okrutnu kampanju protiv onih za koje je smatrao da promiču modernu tehnologiju i uništavaju prirodni okoliš. Mjesto na kojem je tražio mir na kraju je postalo poprište planiranja jedne od najsmrtonosnijih serija bombaških napada u američkoj povijesti.
Koliba Teda Kaczynskog
Nakon što je naglo napustio obećavajuću akademsku karijeru i poziciju najmlađeg docenta u povijesti Sveučilišta u Berkeleyju, Kaczynski se odlučio na radikalan zaokret. Dao je otkaz.
Desetljećima kasnije pronađeni popis u kabini sadržavao je 70 do 80 imena pojedinaca ili institucija, rekli su savezni dužnosnici. Među njima su bili program bioinženjeringa, profesor s Berkeleyja i student poslijediplomskog studija na drugom odjelu, prema riječima Jesusa Meni, glasnogovornika sveučilišta. Program bioinženjeringa, osnovan 1984. godine kao zajednički napor Berkeleyja i UC San Francisca, interdisciplinarni je napor za proučavanje veza između inženjerstva i ljudske biologije. Ima 118 članova fakulteta na dvjema institucijama. Pojedinci povezani s Berkeleyjem i UCSF-om bili su žrtve napada Unabombera, pisao je LA Times.
Sa svojim mlađim bratom Davidom 1971. godine Theodore Kaczynski kupio je zemljište u divljini Montane. Parcela od nešto više od pola hektara nalazila se na kraju blatnjavog puta, skrivena među drvećem i stotinama metara udaljena od prvih susjeda. David je u početku idealizirao Teda i divio se njegovoj želji za životom u netaknutoj prirodi, te mu je svesrdno pomogao u izgradnji malene drvene kolibe. Njihov je cilj bio stvoriti prostor u kojem će Ted moći živjeti potpuno neovisno o modernom društvu.
Brat David redovito ga je posjećivao, a neko su vrijeme čak razmjenjivali duga pisma dijeleći svoja razmišljanja o životu izvan civilizacije. Međutim, njihov se odnos počeo nepovratno urušavati zbog Tedove sve veće ekscentričnosti, neprijateljstva i potpunog odbacivanja bilo kakvog kompromisa.
Prekid odnosa kulminirao je 1989. godine kada je David odlučio promijeniti svoj životni put i useliti se sa svojom tadašnjom djevojkom, a današnjom suprugom Lindom. Ted je to shvatio kao ultimativnu izdaju njihovih zajedničkih ideala. Poslao je bratu pismo od dvadeset stranica prepuno bijesa, optužujući ga da nema integriteta za vođenje čistog života. Od tog trenutka Ted je prekinuo svaku komunikaciju s bratom, zabranivši mu dolaske u kolibu i uvjetujući budući kontakt isključivo za slučajeve krajnje obiteljske nužde.
Otkaz u pilani dao mu je rođeni brat
Uz to, istražitelji su proučavali epizodu iz 1978. u kojoj je mlađi brat, David, otpustio Teda s posla u tvornici u području Chicaga gdje su braća i otac radili. Čini se da se otkaz dogodio nakon incidenta u kojem je Theodore Kaczynski počeo uznemiravati kolegicu koja je, kako se navodi, odbila njegove ponude. Serija napada Unabombera započela je 1978., no čini se da se prvi bombaški napad dogodio prije otkaza.
Koliba u kojoj je Ted Kaczynski provodio svoja desetljeća izolacije bila je iznimno primitivna. Konstrukcija je bila potpuno ogoljena, s jednim vratima, jednim prozorom i jednostavnim krovom. U njoj nije bilo električne energije niti tekuće vode. Unutrašnjost je bila ispunjena osnovnim stvarima potrebnima za preživljavanje.
Kaczynski je spavao na malom drvenom krevetu u obliku platforme, a koristio je i mali drveni stol sa stolicom koje je sam izradio. Grijao se i kuhao na staru peć na drva, dok su zidovi bili prekriveni ručno izrađenim policama na kojima je uredno slagao kavu, staklenke i zalihe hrane. Prema popisu stanovništva iz 1990. godine, u kolibi se nalazilo i mnoštvo knjiga, uglavnom klasika koje je čitao u originalu, te razna literatura o sociologiji i političkoj filozofiji.
Ljepilo je izrađivao od jelenjih papaka
Vodu nije imao u kolibi. Pribavljao ju je svakodnevnim odlascima do obližnjeg potoka, dok bi tijekom dugih i oštrih zima topio snijeg u loncima na peći. Za rasvjetu je koristio isključivo svijeće s metalnim reflektorima kako bi pojačao slabu svjetlost. Higijenski uvjeti bili su jednako primitivni. Rupa izrezana u podu služila je kao toalet, dok je za najhladnijih dana nuždu obavljao u novine koje bi kasnije spalio u peći. Izvan kolibe nalazile su se pretrpane kante za smeće, unatoč njegovom navodnom poštovanju prema prirodi, što su kasnije primijetili i novi vlasnici zemljišta čisteći godinama nakupljeni otpad.
Iako je živio potpuno odsječen od svijeta, Kaczynski je kolibu pretvorio u sofisticiran laboratorij za izradu eksplozivnih naprava. Zbog materijala koje je koristio za izradu svojih prvih bombi, američki poštanski inspektori u početku su ga nazvali "bombašem sa smetlišta". Bombe su bile izrađivane od lako dostupnih predmeta, često koristeći otpadne komade drva i metala koje bi usputno pronalazio.
Fotorobot napravljen 1987. U Salt Lake Cityju 20. veljače 1987. bio je jedini put kada se vjeruje da je Unabomber viđen kako postavlja bombu. Tako je nastao crtež
Potpuno je samostalno nabavljao sve sastojke. Nije imao pomagače niti mu je itko donosio materijale u kolibu. U obližnji grad Lincoln odlazio bi starim biciklom kako bi kupio osnovne potrepštine u lokalnim trgovinama ili provodio sate u javnoj knjižnici. Građani su ga poznavali kao bradatog samotnjaka koji nikada nije pravio probleme. Sve kemikalije, cijevi, okidače i žice skupljao je godinama, pazeći da ga nitko ne poveže s napadima.
Bio je opsesivno oprezan. Sam je izrađivao čak i sitne dijelove, odbijajući kupovati serijske proizvode koji bi se mogli pratiti. Kako bi izbjegao kupnju industrijskog ljepila, topio je jelenske papke i od njih stvarao vlastitu epoksidnu smolu kojom bi spajao dijelove bombi. S baterija je skidao omote kako bi uklonio serijske brojeve, ne ostavljajući time apsolutno nikakav trag koji bi upućivao na regiju u kojoj su kupljene.
Kako ga nisu mogli pronaći?
Tijekom 17 godina, od 1978. do 1995., Kaczynski je poslao ili osobno postavio 16 bombi. Njegovi su napadi rezultirali smrću tri osobe, dok ih je više od dvadeset pretrpjelo teške ozljede, gubitak vida, sluha ili amputacije udova.
Svoje mete nije birao slučajno, već se vodio dubokom mržnjom prema onima za koje je smatrao da doprinose razvoju tehnologije i uništavanju prirode. Međutim, specifične žrtve često je pronalazio nasumičnim pretraživanjem knjiga i enciklopedija u knjižnicama. Njegove rane mete obuhvaćale su sveučilišne profesore i zrakoplovne kompanije. FBI je slučaj vodio pod nazivom UNABOM, skraćeno od UNiversity and Airline BOMber - odnosno "bombaš sveučilišta i zrakoplovnih kompanija“.
I ubrzo dobio jezivi medijski nadimak - Unabomber. Prva žrtva bio je policajac na sveučilištu koji je otvorio paket namijenjen profesoru inženjerstva, dok je 1979. godine postavio bombu u prtljažnik putničkog zrakoplova tvrtke American Airlines. Da se ta naprava potpuno aktivirala, uništila bi zrakoplov usred leta, ali zbog pogreške u mehanizmu izazvala je samo gusti dim i prisilno slijetanje.
Kasnije je proširio svoj domet na vlasnike trgovina s računalnom opremom, genetičare i lobiste industrije sječe drva. Posljednja žrtva, Gilbert Brent Murray, predsjednik lobističke grupe drvne industrije u Kaliforniji, ubijen je 1995. godine kada je otvorio paket naslovljen na svog prethodnika. Kaczynski je adresu i ime pronašao u zastarjelom imeniku, ne mareći tko će zapravo otvoriti smrtonosnu pošiljku.
Istraga protiv Unabombera postala je najduža i najskuplja u povijesti savezne policije. Zbog njegove nevjerojatne pažnje prema detaljima, istražitelji su godinama tapkali u mraku. Kaczynski je svaki element svojih naprava čistio do te mjere da na njima nikada nije ostao niti jedan upotrebljiv otisak prsta. Nije bilo ni tragova DNK.
U Salt Lake Cityju 20. veljače 1987. bio je jedini put kada se vjeruje da je Unabomber viđen kako postavlja bombu. Radnik u trgovini računalima vidio ga je kako nešto stavlja ispod automobila, a kasnije se ispostavilo da je predmet bomba. Opis zaposlenika doveo je do crteža osumnjičenika koji nosi majicu s kapuljačom i pilotske sunčane naočale. Predmete koji su im vrlo slični pronašli su agenti tijekom pretrage Kaczynskog kabine.
Ted Kaczynski namjerno je ostavljao lažne tragove u ostacima eksploziva kako bi zbunio forenzičare. Uključivao bi djeliće metala s utisnutim inicijalima "FC", za koje je kasnije tvrdio da znače "Freedom Club", te ubacivao ceduljice sa šifriranim porukama koje nisu imale smisla. Zbog specifične izrade i uporabe drvenih dijelova, profileri su godinama smatrali da traže plavokosog zrakoplovnog mehaničara nižeg obrazovanja koji ima opsesiju drvetom i prirodom, potpuno isključivši mogućnost da je riječ o bivšem profesoru matematike s doktoratom prestižnog sveučilišta.
Kaczynski je pažljivo čuvao svoj stvarni identitet. Svaki komadić smeća ili sumnjivi papir spaljivao je ili temeljito skrivao. Njegov život u divljini Montane, bez interakcije s ljudima i državnim institucijama, učinio ga je nevidljivim za moderne metode praćenja.
Manifest koji ga je otkrio
Industrijska revolucija i njezine posljedice bile su katastrofa za ljudski rod. To je čuvena prva rečenica Teda Kaczynskog iz njegova Manifesta "Industrijsko društvo i njegova budućnost“ što su ga 19. rujna 1995. objavili The New York Times i Washington Post. U nadi da će netko prepoznati stil pisanja, vlasti su odobrile objavu dokumenta. Da nisu, čovjek koji je 17 godina sumanuto slao eksplozivne naprave različitim institucijama i pojedincima vjerojatno nikad ne bi bio uhvaćen. U Manifestu na 35 tisuća znakova s 232 numerirana nije ispravljao rijetke tipfelere. Istražiteljima bilo jasno da je riječ o inteligentnom, načitanom, vrlo obrazovanom čovjeku.
U eseju objašnjava da je industrijsko-tehnološki razvoj, unatoč produljenju životnog vijeka u razvijenim zemljama, destabilizirao društvo, učinio ljudski život manje ispunjenim, smanjio osobnu autonomiju te izazvao psihološku patnju i veliko uništavanje prirode. Smatrao je da će daljnji tehnološki napredak te probleme samo pogoršavati.
Ted Kaczynski nakon uhićenja 1996.
I tu je otkriven je ponajprije zahvaljujući vlastitoj obitelji - konkretno bratu Davidu Kaczynskom i supruzi. Davidova supruga Linda prva je uočila sličnosti između objavljenog manifesta i starih pisama koje je Ted nekada slao. Nagovorila je Davida da ga pročita. Zgrožen onime što vidi, David je prepoznao bratov jedinstven način izražavanja. Posebno ga je pogodila upotreba specifičnih arhaičnih fraza, poput izraza o "hladnoglavim logičarima" (cool-headed logicians), koji je Ted godinama ranije koristio.
Nakon objave Manifesta, uz pomoć odvjetnika, David je kontaktirao savezne agente i predao im Tedove rane eseje. Jezični stručnjaci brzo su usporedili tekstove i zaključili da postoji golema vjerojatnost kako se radi o istoj osobi. Zbog te analize zatražen je i dobiven prvi nalog za pretres u američkoj povijesti temeljen prvenstveno na analizi jezika i stila pisanja. Kaczynski je uhićen u proljeće 1996. godine, a u njegovoj je drvenoj kolibi pronađena dovršena bomba spremna za slanje, kao i deseci tisuća stranica pedantnih dnevnika koji su detaljno opisivali svaki njegov smrtonosni potez. Tamo se nalazio originalni rukopis manifesta. Superinteligentni bivši profesor bio je čovjek kojeg su tražili 17 godina. Unabomber.
Na njemu su brutalno eksperimentirali?
Kad je Ted Kaczynski ujesen 1958. stigao na Harvard, imao je samo 16 godina. Bio je briljantan matematičar, dječak koji je preskakao razrede i kojemu su testovi inteligencije otvarali vrata najboljih američkih sveučilišta. testovi su pokazivali iznimno visok IQ između 167-170. Gotovo četiri desetljeća poslije cijela će Amerika znati njegovo lice. Ne kao lice matematičkog genija, nego kao lice čovjeka kojega će FBI nazvati Unabomberom - serijskog bombaša koji je gotovo 17 godina slao eksplozivne naprave sveučilišnim profesorima, znanstvenicima, direktorima i ljudima koje je povezivao s tehnološkim društvom koje je prezirao.
Između te dvije slike Kaczynskog – povučenog tinejdžera s Harvarda i bradatog terorista iz kolibe u Montani – nalazi se jedna od najbizarnijih epizoda njegove biografije.
Na Harvardu je, naime, gotovo tri godine sudjelovao u psihološkom eksperimentu koji je vodio ugledni profesor Henry A. Murray. Studenti su bili izloženi višesatnim ispitivanjima, osobnim napadima i ponižavanju. Murray je prije toga radio za američke obavještajne strukture, a istraživanje se desetljećima poslije počelo povezivati s CIA-inim programima proučavanja manipulacije ljudskim ponašanjem.
I upravo tu počinje priča koja je s vremenom dobila gotovo mitološke razmjere: je li budući Unabomber bio pokusni kunić CIA-e?
Ted Kaczynski na sveučilištu 1968. Bio je briljantan um, preskakao razrede, sjajan matematičar...
Kaczynski je nedvojbeno bio sudionik kontroverznog eksperimenta. Murray je nedvojbeno imao iskustvo rada za američke obavještajne službe. CIA je u to vrijeme nedvojbeno financirala velik broj tajnih psiholoških i medicinskih istraživanja u sklopu projekta MK-Ultra. Dio tih arhiva više ne postoji.
Kaczynski je rođen 1942. u Chicagu u obitelji poljskog podrijetla. Vrlo rano pokazao je iznimne matematičke sposobnosti. Preskočio je dva razreda, a na Harvard je primljen sa samo 16 godina.
To je bio veliki akademski uspjeh, ali socijalno mnogo teži prijelaz. Bio je nekoliko godina mlađi od većine kolega, povučen i izrazito introvertiran. Upravo tijekom studija prijavio se za istraživanje profesora Henryja Alexandera Murrayja. On nije bio marginalni znanstvenik. Bio je jedna od poznatih figura američke psihologije 20. stoljeća. Harvard danas u njegovoj biografiji navodi da je tijekom Drugog svjetskog rata radio s američkim obavještajnim službama na procjenjivanju psihološke sposobnosti budućih agenata. Sudjelovao je i u izradi psihološkog profila Adolfa Hitlera.
Njegovo ratno iskustvo bilo je povezano s "Office of Strategic Servicesom" skraćeno OSS-om, obavještajnom službom koja je prethodila CIA-i. Nakon rata Murray se vratio na Harvard. Nekoliko godina poslije kroz njegova će vrata proći Ted Kaczynski.
Eksperiment se na prvi pogled mogao činiti kao još jedno istraživanje ljudske osobnosti. Studentima je rečeno da napišu detaljan tekst o vlastitim uvjerenjima, vrijednostima i pogledima na život. Trebali su objasniti ono u što najdublje vjeruju - svoje političke, filozofske, moralne i osobne stavove. Kaczynski je to napravio. Problem je bio u onome što je uslijedilo.
Istraživači su te tekstove dali drugim ljudima čiji zadatak nije bio mirno raspravljati sa studentima. Njihova je zadaća bila upravo suprotna: napasti njihove stavove što žešće, izazvati ih, poniziti i dovesti pod snažan psihološki pritisak.
Washington Post navodi da su sudionici bili podvrgnuti simuliranim ispitivanjima tijekom kojih su njihova uvjerenja agresivno osporavana i omalovažavana. Kaczynski je u Murrayjevu istraživanju proveo velik broj sati tijekom približno tri godine. Nije bila riječ o jednom neugodnom razgovoru.
Prema kasnijim rekonstrukcijama, eksperiment je uključivao desetke studenata, intenzivna ispitivanja, psihološke testove, snimanja i ponavljanje stresnih situacija. Washington Post navodi procjenu prema kojoj je Kaczynski ukupno proveo oko 200 sati kao sudionik Murrayjeva istraživačkog programa.
Što je MK-Ultra? Dosjei su uništeni
Čovjek koji će kasnije postati opsjednut idejama manipulacije ljudskim ponašanjem, tehnološke kontrole i gubitka individualne slobode tako je kao vrlo mlad student dobrovoljno ušao u eksperiment u kojem su istraživači upravo pokušavali mjeriti njegovu reakciju na psihološki pritisak.
Ta činjenica desetljećima poslije djelovat će gotovo sablasno.
Murrayjeva ratna biografija važan je razlog zbog kojeg je čitava priča poslije povezana s CIA-om. Tijekom Drugog svjetskog rata američke obavještajne službe pokušavale su razviti metode kojima bi mogle procijeniti karakter potencijalnih agenata: koliko dobro podnose stres, lažu li uvjerljivo, kako reagiraju pod pritiskom i koliko ih je lako psihološki destabilizirati.
Murray je sudjelovao u tom poslu. Harvard potvrđuje da je tijekom rata radio s američkim obavještajnim strukturama upravo na psihološkom procjenjivanju agenata. OSS je raspušten nakon Drugog svjetskog rata, a 1947. osnovana je CIA.
Istodobno je počinjao Hladni rat. U Washingtonu je rasla opsesija pitanjem može li se ljudski um manipulirati. Američke vlasti osobito su zabrinule informacije o američkim ratnim zarobljenicima u Korejskom ratu koji su nakon zarobljeništva davali izjave koje su u SAD-u izgledale kao rezultat nekakvog "ispiranja mozga“.
CIA je željela saznati može li takve metode razviti i sama. Tako je 1953. pokrenut je MK-Ultra, danas jedan od najzloglasnijih programa u povijesti CIA-e. Njegovo područje bilo je ogromno. Istraživali su LSD i druge psihoaktivne tvari, hipnozu, tehnike ispitivanja, deprivaciju osjeta, sugestiju, ponašanje ljudi pod stresom i mogućnost manipuliranja ljudskim reakcijama.
Kasnije pronađena dokumentacija pokazala je da je program obuhvaćao najmanje 149 podprojekata. CIA je financirala istraživanja preko posredničkih fondacija kako znanstvenici, sveučilišta, pa katkad ni sami ispitanici, ne bi nužno znali tko zapravo plaća projekt.
Upravo zbog takvog sustava financiranja danas je vrlo teško utvrditi sve institucije i sve pojedince koji su bili obuhvaćeni programom. Neki ispitanici nisu ni znali da sudjeluju u CIA-inu istraživanju.
Najpoznatiji primjer posljedica tih eksperimenata bio je američki znanstvenik Frank Olson, kojemu je 1953. bez njegova znanja dan LSD. Nekoliko dana poslije pao je kroz prozor hotela u New Yorku i poginuo. MK-Ultra je desetljećima ostala tajna, a onda su došle istrage američkog Kongresa.
Problem svakome tko danas pokušava rekonstruirati puni opseg MK-Ultre jest činjenica da je velik dio dokumentacije namjerno uništen. Naime, 1973. tadašnji direktor CIA-e Richard Helms naredio je uništavanje mnogih spisa povezanih s programom.
Washington Post u tekstu objavljenom nakon Kaczynskijeve smrti 2023. Murrayjevo istraživanje opisuje kao eksperiment povezan s CIA-om i navodi kako se često smatra dijelom šireg programa MK-Ultra.
Čak se i u materijalu objavljenom u CIA-inoj vlastitoj digitalnoj arhivi navodi da postoji "značajna količina vjerodostojnih posrednih dokaza” koji sugeriraju da je Kaczynski sudjelovao u eksperimentima na Harvardu povezanima s MK-Ultrom.
Ted Kaczynski preminuo je 10. lipnja 2023. u saveznom zatvorskom medicinskom centru u Butneru u Sjevernoj Karolini. Imao je 81 godinu. Objesio se u ćeliji.
