Oko tri sata popodne, bilo je to u drugoj polovici osamdesetih, predsjednika Izvršnog odbora općine Laktaši, Milorada Dodika, nazvala je tajnica. Kazala mu je kako ga želi posjetiti “drug Kovač”. Dodik je oženjen iz Kovača, pa je pomislio da je to neki tazbinski gnjavež - traži neku uslugu, pozajmicu, posao, bilo što, piše Boris Rašeta za Express. Dodik nije htio prekidati rutinu petka. Tog je dana u tjednu, on je dvometraš, uvijek igrao košarku. No tajnica je bila uporna pa ga je pozivala više puta. Kad je Dodik preko volje otišao do ureda, imao je što vidjeti - “drug Kovač” je bio Mišo Kovač!
“On je imao problem da dođe na Mesam u Beograd, i ja sam mu pomogao da dobije gorivo i da ode”, prisjetio se kasnije Dodik, najperspektivniji iz trijumvirata političara koji su tad vodili malu općinu Laktaše.
To mjestašce 1955. godine, kad su dobili status općine, imalo je samo 135 kuća. Vremenom su se malo razvili. No to im nije bilo dovoljno. Predsjednik općine Mirko Karać, predsjednik Izvršnog odbora Milorad Dodik i sekretar općine Ranko Karapetrović - sva tri članovi Partije - bacili su se u akciju razvijanja gospodarstva. Sasjekli su poreze, počeli potezati kredite, razvijati poduzetničku klimu, pozivati privatnike... Milorad Dodik je preuzeo općinu 1986. godine i Laktaši su postali poznati “porezni raj”.
“Mirko i ja smo imali oko 30 godina, a Dodik, čini mi se, 27. Nismo se ničega bojali, bili smo spremni da iskoristimo svaku priliku, a i okolnosti su nam išle na ruku”, rekao je Ranko Karapetrović, danas umirovljenik, Frontalu.
Općina je počela razvijati i infrastrukturu.
“U malom poreskom raju, kakvog nije bilo nigde u SFRJ, para iz brojnih firmi počela da kaplje i u lokalni budžet. Dešavalo se da u četvrtom kvartalu ukinemo porez na plate jer je u budžetu bilo dovoljno novca za cijelu godinu. Danas je to nezamislivo”, rekao je Karapetrović.
U Laktašima su se držali načela “pusti ljude da rade, ako imaju dobre ideje”. Ali kako su znali koja je ideja dobra? Pa od deset su barem tri morale uspjeti!
- Mala oaza uskoro je postala poznata u cijeloj državi, pa su mnogi dolazili iz daleka da baš u Laktašima započnu biznis, jer su u Laktašima tvrtku mogli otvoriti za samo nekoliko dana. Tako je i Mišo Kovač otvorio malu diskografsku kuću u Laktašima i izjavio rečenicu koja će ući u povijest: ‘Laktaši su moja Amerika’ - rekao je Karapetrović pa nastavio: “Dodik je bio pragmatičan. Govorili su mu da to ne može, a on pozove Sarajevo i pita: ‘Gdje piše da je zabranjeno osnovati diskografsku kuću’. Kažu mu: ‘Ne piše nigdje’. ‘E, pa, ako nije zabranjeno, onda je dozvoljeno’. Tako je Dodik čitao zakone”.
Milorad Dodik tipično je dijete komunizma, tipično barem za Srbe iz banjalučkog kraja i Potkozarja. Djetinjstvo je proživio u razmjerno imućnoj seoskoj obitelji. Jednom je pobijedio na natjecanju mladih traktorista, što su protivnici kasnije iskoristili da mu se narugaju tvrdeći da bolje vodi traktor nego vladu.
Cijeli tekst Borisa Rašete o ranim danima Milorada Dodika pročitajte OVDJE.
