Ukraj onih starih katoličkih groblja na sarajevskom Koševu, koja sam godinama istraživao, misleći da ću o njihovu žiteljstvu pisati knjigu, još jedan roman o rodu, malo prije granice i ograde, iza koje su čudan nekakav ugostiteljski objekt, cesta izgrađena za Olimpijske igre, Kineska pijaca, u neredu su posijani minijaturni grobovi, grobići, nekrštene, po rođenju umrle djece. Njih su njihovi zlosretni roditelji tu sahranili, ogradili im vječna počivališta, jedva veća od kutije za mušku košulju, podigli im malene križeve, na koje su upisali neko ime po kojemu su ih prije rođenja zvali. Ili ni imena nema, a ni spola, nego piše samo dijete. I premda su ovo grobovi od prije stotinu i više godina, mrtvi su odavno njihovi roditelji, nitko njihov ne živi u Sarajevu, tuga je ovdje prisutnija nego oko velikih grobova. Vječna djeca.
19324
prikaza
Uzrok smrti nepoznat ili zašto izbjegavamo govoriti o samoubojstvu
Uzrok smrti poznate osobe mora biti javan da bi se zaštitilo lijepo sjećanje na nju. Mora biti javan da bi se zaštitili svi oni koji je vole. I nije tu riječ samo u samoubojstvu
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
