Manje od 60 posto maturanata zna što je Ustav, a manje od 20 posto ih zna tko ga može promijeniti. Njih manje od 50 posto ih zna tko je trenutni premijer. Rezultati su to već trećeg istraživanja političke pismenosti mladih u Hrvatskoj koje provodi Institut za društvena istraživanja. Jesu li ovakvi rezultati iznenađujući i zašto nisu, razgovarali smo s dr. sc. Nikolom Baketom s IDI-ja, koji je s kolegicom dr. sc. Jelenom Matić Bojić u ožujku proveo istraživanje u 67 razreda iz 59 srednjih škola diljem Hrvatske.
Rezultati jesu nešto bolji u odnosu na tu 2015. i 2010., no zašto nam toliko maturanata, koji već mogu i na izbore, ne zna tko nam je premijer?
Tu nešto treba razjasniti. Pitanje u istraživanju je bilo: tko je aktualni predsjednik Vlade. Ponuđena su četiri odgovora: Zoran Milanović, Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Kolinda Grabar Kitarović. Stvar je u tome da se time ne ispituje samo informiranost, nego i raspoznavanje pojmova. Prepoznaju li oni da je predsjednik Vlade isto što i premijer. Puno njih će pročitati predsjednik i krenuti zaokruživati Zorana Milanovića. Neki su zaokružili i Gordana Jandrokovića. Tako je bilo i u zadnjem istraživanju, pa ih puno nije prepoznalo da je tada predsjednik Vlade bio Zoran Milanović. Tako da to ništa ne bi trebalo govoriti o tome je li Plenković dovoljno prisutan u medijima koje oni prate i prepoznaju li ga, već jednim dijelom i razlikuju li te pojmove.
Gotovo polovica naših maturanata smatra kako je pozdrav ZDS opravdan. U čemu je stvar?
Tu je pitanje koliko njih smatra legitimnim upotrebu toga pozdrava na obilježjima iz Domovinskog rata. Pa naša službena politika je da je to legitimno. Tako da zapravo možemo pričati o tome da je 45% malo ako ne prepoznaju tu legitimnu politiku koju trenutna vladajuća struktura predstavlja. Imamo dvostruku konotaciju: ovo je legitimno, ono nije. Ne znam čemu se čudimo da mladi usvajaju takve stvari ako dobivaju takve informacije iz javnog prostora. Puno više zabrinjava to što ih nešto manje od 60% zna što je Ustav, da ne znaju tko može taj Ustav mijenjati, jer oni su ti koji će biti ili već jesu punopravni građani koji ga mogu mijenjati, i to su neke stvari oko kojih se trebamo zapitati.
Predstavljanje nalaza istraživanja na Fakultetu politickih znanosti - Nikola Baketa, Jelena Matić Bojić i Dražen Hoffmann
Trećina mladih i dalje smatra da je homoseksualnost bolest ili da je treba prikrivati. Je li to šokantno?
Tu imamo najveći napredak u odnosu na 2015. i to kod svih sudionika. No opet se vraćam na ono - kakve poruke smo kao društvo slali mladima i kakav je odnos to društvo imalo prema osobama homoseksualne orjentacije. Ono što s druge strane iznenađuje je da prilično visok postotak, njih 40-ak%, smatra da je u redu da homoseksualne osobe mogu posvajati djecu. To je npr. tema koja nailazi na veliku osudu u našem društvu. Tako da nisu ovi rezultati nešto što je šokantno, oni su ogledalo našeg društva, jer mladi zapravo iskazuju stavove s obzirom na društveno okruženje u kojem se nalaze. Realno, nismo mi toliko progresivni koliko često mislimo da jesmo. Većina društva bi vjerojatno voljela da su mladi i konzervativniji i da ne prihvaćaju te neke stavove o kojima govorimo. No to da su mladi otvoreniji se vidi i u tome da nisu toliko nacionalno isključivi, da su otvoreni prema multikulturalnosti, da su spremni imati prijatelje druge vjere, rase, nacije, da ne smatraju da su Hrvati jedino katolici, da ne smatraju da Hrvatska treba biti isključivo država etničkih Hrvata. Smatram da, kad bi se gledalo na razini cijelog društva, taj presjek ne bi bio toliko otvoren koliko su oni. I zbog toga mislim da to njihovo daljnje usvajanje vrijednosti u skladu s demokratskom političkom kulturom ide jako polako. Možemo gledati i na mikrorazini, gdje će netko unutar obitelji imati problema priznati da je gay, priznati da ima prijatelja Srbina, tu ih već kočimo. Svima je simpatično imati prijatelja Crnca u Zagrebu, ali nitko ne bi htio naselje Sirijaca u svojoj okolini.
Zašto je toliki otpor prema uvođenju tog građanskog odgoja kao zasebnog predmeta u našim školama? Taj se nedostatak vidi i na ovome istraživanju.
Čini mi se da postoji taj neki odmak političkih elita od želje da imaju građane koji razmišljaju svojom glavom. Kad govorimo o političkom aktiviranju mladih, ne pričamo mi o tome da oni svi moraju biti u stranci, ili se kandidirati. Bitno je da oni sudjeluju u društvenom lokalnom životu, životu svoje zajednice, bilo to kroz politiku, društvene akcije, prijedloge i da znaju na koji način se rješavaju ti problemi. Mislim da to mnogima ne odgovara.
Nikola Baketa
Ovo jest produkt sustavnog nerada s njima, pogotovo u obrazovnom sustavu. I ono što je bitno naglasiti - nije stvar građanskog odgoja da se tu nešto priča, nego da se tu nešto i radi. Kako kaže prof. Šalaj, to je živi predmet koji se mora prilagođavati društvenoj situaciji, mora biti prilagođen lokalnoj sredini, potrebama zajednice i mora biti dinamičan. Dakle, ne može biti zatvoren u školi i knjizi. Ako je to netko tako zamislio, to neće ići. I pritom, učenici iz gimnazije će otići na fakultete, neki će otići na društveno-humanističke, dobit će neku širinu. No kod učenika trogodišnjih strukovnih škola to se neće nikad dogoditi. Jednostavno, oni kad završe, izlaze na tržište rada i njih nitko više ne pita.
To se vidi i u činjenici da su gimnazijalci, te djevojke, otvoreniji prema ‘vrućim’ društvenim temama.
Moramo detaljnije pogledati neke stvari, po zastupljenosti djevojaka u gimnazijama i četverogodišnjim programima, i zastupljenosti mladića u trogodišnjim i strukovnim školama, te dvije stvari su jako korelirane. Činjenica je da je više djevojaka usmjereno u društveno-humanistička područja, pa onda i pohađaju više gimnazije. Tako da je već i ta razlika u obrazovnim područjima vezana i sa spolnim razlikama, ali te podatke još moramo temeljito obraditi. To je dosta vezano uz programe koje pohađaju.
Ovo govori, s jedne strane, da im ne pružamo dovoljno prilike, jer, realno, većina društva bi vjerojatno voljela da su oni i konzervativniji i da ne prihvaćaju te neke stavove o kojima govorimo. No to da su oni otvoreniji se vidi i u tome da nisu toliko nacionalno isključivi, da su otvoreni prema multikulturalnosti, da su spremni imati prijatelje druge vjere, rase, nacije, da ne smatraju da su Hrvati jedino katolici, da ne smatraju da Hrvatska treba biti isključivo država etničkih Hrvata. Tako da tu ima nekih stvari koje smatram da, kad bi se gledalo na razini cijelog društva, da taj presjek ne bi bio toliko otvoren koliko su oni. I zbog toga mislim da to njihovo daljnje usvajanje vrijednosti koje su u skladu s demokratskom političkom kulturom ide jako polako. Jer kao društvo im ne dajemo dovoljno prostora i mogućnosti da se zapravo više otvore.
Možemo gledati na nekoj mikrorazini, gdje će netko unutar obitelji imati problema priznati da je gay, priznati da ima prijatelja Srbina, tu ih već kočimo na toj mikrorazini. Uvijek je svima simpatično imati prijatelja crnca u Zagrebu, ali je pitanje kako bi ovo društvo reagiralo da imamo cijeli kvart Sirijaca... Vidimo to i u odnosu prema Romima.
Da, koliko je simpatično imati Roma za prijatelja?
Već na tim individualnim razinama ih sprečavamo u toj otvorenosti prema različitosti. Tako da se to dalje širi kroz sustav i kroz obrazovanje i javnu sferu, a onda i kroz govor javnih osoba kojem svjedočimo, zapravo pokazuje da neka različitost nije toliko dobra. Nama su najbolji turisti koji nam dođu i odu i to je različitost koja nam je dobra. Ali ako ćete imati otvaranje izbjegličkog kampa bilo gdje u Hrvatskoj, već imate cijele lokalne zajednice koje se bune, jer zašto baš kod nas? Ili, ne znam, oni su sjedili na zidiću i gledali naše žene kako prolaze... Pa mislim, imate skupinu mladića od 17-18 godina. Isto rade i bijeli Hrvati katolici, to su te neke stvari koje se pripisuju drugoj rasi i kulturi, a ne nečemu što mladi jednostavno rade i što su radili prije dok su šetali preko korza u različitim gradovima.
Jasno je da političke elite vole usmjeravati društvo onako kako njima to odgovara u nekom trenutku, no to se na mlade dugoročno preslikava. Tko bi mogao početi mijenjati te trendove?
Nitko drugi to ne može kroz obrazovanje mijenjati nego političke elite. A mi smo vidjeli da ni HDZ, a ni SDP nisu bili skloni tome da se građanski odgoj uvede kao zaseban predmet. Ponovit ću, nitko ne kaže da to treba biti obavezan predmet u vertikali od 1. do 8. razreda i do kraja srednje škole. SDP se sad opet zalaže da bude zaseban predmet, ali kad su bili u mogućnosti, nisu to uveli. Naravno da HDZ sad može reći - kad su bili u prilici, nisu uveli, mi smo uveli sad međupredmetnu temu, ministar je rekao da smatra da je to sasvim dovoljno. Ako smo zadovoljni da imamo ovako male napretke svakih pet-šest godina u generaciji, onda da, međupredmetna tema je dovoljna, pa ćemo 2080. doći na neke razine koje bismo trebali moći ostvariti. Mi ne želimo reći da su nam mladi nekompetentni u potpunosti i svaliti svu krivnju na njih. No, jednostavno, to što dobivaju, tako se i oblikuju. Mislim pritom na političke elite. Ako dobijete tri istraživanja koja vam pokazuju neke stvari, svjesni ste toga i vaša odluka je na kraju da je sve ono što imate dovoljno, onda da, ta odgovornost leži na vama.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Da je nešto dobro "premijer" napravio sva djeca bi znala za njega, a ono loše ga još malo dijeli kad uništi hrvatsku pa će ga djeca znati.
i bolje da nista ne znaju o hdzu
Nije ni čudo, toliko ih se mjenjalo da nitko ni profači ne znaju, a kamli djeca ili narod ::::)))