Muzejska savjetnica i dosadašnja v.d. ravnateljice Vesna Meštrić postaje od 1. ožujka 2024. ravnateljica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, koji, prema ocjenama nekih umjetnika i profesora s Akademije likovnih umjetnosti, vapi za kompletnom preobrazbom.
Na tu je dužnost došla nakon dugogodišnje vladavine Snježane Pintarić i gotovo dvogodišnjeg mandata Slovenke Zdenke Badovinac, a među zaposlenicima, pa i u široj umjetničkoj zajednici, slovi kao organizirana i pedantna osoba, koja bi mogla uvesti red u MSU, ali i otvoriti vrata kreativnim strujanjima.
Po struci je povjesničarka umjetnosti i arheologinja, a u MSU je zaposlena prije 20 godina, kao kustosica i poslije voditeljica Zbirke Richter, a zatim i kao kustosica Zbirke Marie Luise i Ruth Betlheim - radovi studenata i profesora Bauhausa. Bio je iznimno zapažen njezin rad na oživljavanju bivše Rihterove vile na Vrhovcu. Naime, od parka skulptura učinila je živo mjesto susreta suvremenika s ostavštinom tog velikog arhitekta, a pokrenula je i program Sintart, u okviru kojeg umjetnici unutar postava Zbirke Richter vode dijalog s njegovim djelima. Realizirala je mnoge izložbe, primjerice Davida Maljkovića i Silvija Vujičića, a među njima se posebno ističe "Buntovnik s vizijom – retrospektivna izložba Vjenceslava Richtera", održana u MSU i Neue Galerie u Grazu, za koju je primila Godišnju nagradu Društva povjesničara umjetnosti "Radovan Ivančević" za najbolju izložbu u 2017. Također je bila suautorica velikog višegodišnjeg međunarodnog projekta Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse (BAUNET) te izložbi "Od imaginacije do animacije: šest desetljeća Zagreb filma" i "Animafest Zagreb 1972 – 2022.".
Express: Kako ste se osjećali kad vas je upravno vijeće muzeja jednoglasno predložilo za novu ravnateljicu Muzeja suvremene umjetnosti?
Osjećala sam se izuzetno počašćeno i uzbuđeno, a kad je gradonačelnik Tomislav Tomašević potvrdio njihov prijedlog, iskreno sam se razveselila. Naime, to je veliki zaokret u mojoj karijeri, novi položaj koji vas izbaci izvan utabanih kolosijeka i traži od vas nove vještine. S obzirom na to da sam već od listopada prošle godine na funkciji v.d. ravnatelja Muzeja i tijekom tog razdoblja upoznala sam se s opsegom posla, vrlo sam sretna što sam dobila tu šansu.
Express: Koja je vaša vizija razvoja Muzeja u iduće četiri godine? Koja je bila okosnica vašeg programa, na što ste stavili naglasak?
U svom programu naglasila sam jačanje institucije kao središnjeg mjesta za proučavanje, odnosno kao referentnu točku u području suvremene umjetnosti, ali i muzealizacije suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i regiji. Mi imamo izvrsnu zbirku umjetničkih radova i moj program polazi od naše temeljne djelatnosti, dakle sakupljanja, čuvanja i interpretacije zbirki. S druge strane, izložbeni program ima ključnu ulogu u stvaranju te kontinuiranom razvoju publike, a onda je tu i pitanje upravljanja zgradom koje je također od iznimne važnosti, jer funkcionalnost muzejskog prostora pridonosi ukupnom doživljaju posjetitelja. Te tri stvari povezala sam s glavnom tematskom orijentacijom – klimatskim promjenama i ekologijom. Smatram da su danas klimatske promjene izuzetno važna i aktualna tema koja nas dotiče svaki dan. Ta orijentacija reflektirat će se na sve aspekte rada Muzeja, od proučavanja našeg fundusa, preko programskih izložbi, pa sve do uključivanja zelenih politika u naš program s ciljem da našu zgradu učinimo energetski učinkovitom i održivom. Ovaj pristup otvara put prema različitim diskursima kojima je moguće povući izazovne povijesne paralele i upozoriti na formalne sličnosti ili bitne razlike potrebne ujedno za razumijevanje i kontekstualizaciju umjetničkih radova iz zbirki MSU.
Express: Koje izložbe pripremate za ovu godinu, u kojoj MSU obilježava 70. obljetnicu svog osnivanja te 15. godišnjicu preseljenja u novu zgradu?
Ovu godinu počinjemo 9. veljače otvorenjem izložbe "Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer: uzlazno silazna genealogija", prema konceptu francuskoga kustosa Pierrea Bal-Blanca respektabilne međunarodne karijere, koji se bavi Gotovčevim opusom. Priredio je njegovu izložbu u Tirani 2021., a na ovoj izložbi fokus će biti na eksperimentalnom filmu i fotografijama premda će postav imati neke elemente retrospektive. Darko Šimičić iz Instituta "Tomislav Gotovac" i ja bili smo suradnici na tom projektu. Nakon tog novog pogleda na Gotovčevo stvaralaštvo slijedi izložba Gorana Trbuljaka, konceptualnog i videoumjetnika, koju će biti izuzetno izazovno raditi jer Trbuljak ima jasan i provokativan stav prema Muzeju suvremene umjetnosti - ne želi kročiti u zgradu. Tu izložbu priređuje Iva Radmila Janković, otvorenje je planirano u lipnju i moći će se pogledati do rujna. Izuzetno mi je drago što ćemo imati izložbe te dvojice umjetnika. Naime, MSU je organizirao Gotovčevu izložbu 2003., a Trbuljakova je bila prije mnogo godina. Zatim će uslijediti međunarodna izložba fotografije "Organ vida", s kojima surađujemo dugi niz godina. A za kraj godine planiramo izložbu "Programirana šuma", koja će tematski pokriti klimatske promjene i ekologiju te povezati radove iz našeg fundusa s radovima međunarodnih umjetnika. Ta izložba je u okviru europskog projekta Museums of Commons, a na njoj rade Jasna Jakšić i Ana Škegro te Zdenka Badovinac, koja će i dalje sudjelovati u nekim našim projektima. Također, u ovoj obljetničkoj godini obilježit ćemo godišnjice rođenja naša četiri velika umjetnika: Ivana Picelja, Josipa Vanište, Aleksandra Srneca i Julija Knifera, koji su bili ključni za našu umjetničku sredinu. Riječ je o studijskim izložbama koje će publici predstaviti ključne umjetničke radove navedenih autora iz našeg fundusa, ali također će obuhvatiti arhivsku građu. Uz sve to, nastavljamo ove godine s izložbenim ciklusom "Okidači", koji je povezan s našim postavom u trajanju pod nazivom "Zbirka kao glagol" te pozivamo umjetnike i kolektive da se referiraju na određene pojave ili teme iz našeg fundusa. Primjerice, jedna od "okidačica" prošle godine bila je Vlatka Horvat, koja je ovogodišnja hrvatska predstavnica na Bijenalu u Veneciji. Kraj godine zaokružit će japanski umjetnik On Kawara, koji je bio vezan uz Nove tendencije. Ukupno planiramo 25 većih izložbi te mnoge edukativne programe uključujući konferenciju koja će se tematski posvetiti istraživanju povijesne uloge muzeja te njegovu potencijalu i ulozi u budućnosti.
Express: Poznato je da MSU kontinuirano otkupljuje nove radove suvremenih umjetnika, ali usprkos tome bilo je kritika na račun muzeja, da nema najvažnije radove naših suvremenih umjetnika i da su privatne kolekcije, kao što su one Tomislava Klička, bolje i kvalitetnije od MSU-ove jer imaju reprezentativna djela suvremenih autora. Planirate li poboljšati svoju zbirku?
Otkupi radova izravno ovise o financiranju Grada Zagreba te Ministarstva kulture i medija, a subvencije su zadnjih 15 godina često bile reducirane. Kad nemate dovoljno novca, teško možete konkurirati privatnim kolekcionarima i korporacijama, koji imaju novac te jednostavnije i brže puteve za otkupljivanje umjetničkih djela. Zbog toga nam u fundusu doista nedostaju neki ključni mlađi autori. Prošle godine otkupili smo radove naših suvremenih umjetnika, od Tome Savića Gecana i Vlatke Horvat do Hane Miletić. Dakle, mlađe generacije umjetnika čiji su radovi bili prikazani na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj. Moram napomenuti da su umjetnici uvijek iznimno suradljivi kad je riječ o otkupu i uvijek su spremni izaći nam u susret. Nažalost, T-HT nagrada je ugašena jer se iz projekta povukao Hrvatski Telekom. To je zaista šteta jer nam je taj natječaj tijekom proteklih petnaestak godina omogućavao otkup recentnih umjetničkih djela. Sad imamo izuzetno važan natječaj za mlade umjetnike "Ivan Kožarić", koji sufinancira Grad Zagreb. S tog natječaja tri nagrađena rada postaju dio naše zbirke. S obzirom na sve navedeno, nužno je izraditi nove strategije za razvoj zbirki i akviziciju umjetničkih djela te kako bismo odredili novi smjer razvoja.
Express: Također, bilo je dosta pritužbi i kritika na rad MSU, od zamjerki što Muzej nema stalni postav niti priređuje izložbe velikih inozemnih umjetničkih zvijezda pa do toga da ta institucija zapravo nikad nije zaživjela kao istinski centar suvremene umjetnosti i da bilježi slabu posjećenost. Što namjeravate učiniti u vezi s tim?
Mi smo od otvorenja bili izloženi kritici, govorilo se da imamo malu posjećenost i da se nismo dovoljno integrirali u lokalnu zajednicu. U zadnjih godinu i pol radimo puno na edukativnim programima, koji su namijenjeni različitim uzrastima, od najmlađih do zrele i starije generacije 50+. Kad analiziramo posjećenost, važno je uzeti u obzir s kojim muzejima se uspoređujemo kako bismo dobili relevantni kontekst. Ako se, primjerice, uspoređujemo s drugim muzejima u Zagrebu, trebamo imati na umu da i njihova posjećenost varira ovisno o specifičnostima njihova djelovanja, što postavlja pitanje s kojim se muzejima možemo smisleno uspoređivati. S druge strane, ako se uspoređujemo s drugim muzejima moderne i suvremene umjetnosti iste vrste na nacionalnoj razini i u regiji, možemo primijetiti da imamo zadovoljavajuću posjećenost. Ipak, kako bismo bolje razumjeli našu poziciju u usporedbi s drugim muzejima u regiji, bilo bi korisno provesti temeljitu analizu. Kad govorimo o stalnom postavu, treba napomenuti da je bivšu ravnateljicu Zdenku Badovinac za dobrodošlicu dočekao prazan izložbeni prostor Muzeja od 3000 kvadrata, što je bilo neprimjereno. Međutim, s druge strane, možemo reći da je to bila i dobra startna pozicija za novi početak. Ona je ubrzo nakon dolaska okupila stručni tim i uspostavila novu koncepciju postava u trajanju pod nazivom "Zbirka kao glagol", odmičući se time od tradicionalnog pristupa i klasičnog stalnog postava. Taj postav danas čine tri dionice: "Tužne pjesme rata", "Drugarstvo" i "Budućnost", a potkraj ove godine otvorit ćemo i četvrtu, posljednju dionicu "postava u trajanju", koja je zasad u finalnoj fazi izrade koncepcije. U svakom slučaju, bit će vrlo zanimljiva jer će prikazati pojedine važne radove iz naše kolekcije koji su rijetko izlagani. Počeli smo s prvom dionicom, "Tužne pjesme rata", tijekom izbijanja rata u Ukrajini, predstavljajući radove iz fundusa koji obuhvaćaju razdoblje od početka 20. stoljeća do danas i tematiziraju rat i sve druge oblike nasilja i nepravdi. U drugoj dionici, podnaslovljenoj "Drugarstvo", prikazali smo kako umjetnici gledaju na različita društvena zbivanja i kako su reagirali na određene društvene pojave. U toj dionici izložili smo radove umjetnika grupe Exat 51, Gorgone, Grupe šestorice autora, a na samom početku ove cjeline je film Ivane Tomljenović Meller, koja je bila studentica na Bauhausu i koja je jedina od svih studenata snimila kratkometražni dokumentarno-eksperimentalni film u Dessauu 1930. godine. Naglasila bih važnost ovog filma zbog činjenice da je to jedini film koji je snimila studentica u vrijeme studija na Bauhausu. U toj dionici prikazani su i radovi Sanje Iveković, Vere Fischer, Lale Raščić, Andreje Kulunčić... Ova dionica otvorila je teme solidarnosti i suosjećanja te važne uloge umjetnosti i muzeja u poboljšanju svijeta. U dionici "Budućnost" predstavili smo radove Novih tendencija, što je jezgra našeg fundusa, ali i suvremene radove umjetnika mlađe generacije. S obzirom na to da u javnosti zapravo nismo dovoljno govorili o tom potpuno novom pristupu u interpretaciji zbirke, nastojat ćemo tijekom ove godine, ali i u nadolazećim godinama, taj novi koncept artikulirati tako da publici približimo novi koncept predstavljanja zbirki i pristupa stalnom postavu jer postav "Zbirke kao glagol" gledamo kao aktivno područje, za razliku od klasičnog stalnog postava, koji je statičan i u kojem se predmeti i umjetnine ne mijenjaju. Ovim novim fleksibilnim modelom otvara nam se mogućnost da unutar pojedinih cjelina radove češće mijenjamo i zapravo dinamiziramo cijeli postav.
Express: Publika uglavnom doživljava muzeje kroz velike i značajne blockbuster izložbe, kao što je, primjerice, na početku rada u novoj zgradi bila izložba Gilberta&Georgea. Takve izložbe su skupe, pogotovo njihovo osiguranje, no privlače publiku. Kakve su šanse da Zagrepčani barem jedanput godišnje vide veliku blockbuster izložbu neke od europskih umjetničkih zvijezda?
Zašto se od izložbe Gilberta&Georgea nije išlo tim smjerom, postoje različiti faktori, ali prošle godine imali smo izložbu Sanje Iveković, koja je hrvatska umjetnica međunarodnog značaja i izlaže u mnogim ključnim muzejima, od europskih muzeja do MoMe. Ali treba znati da se blockbuster izložbe dugoročno planiraju i, da bi se mogle realizirati, potrebna je podrška i Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija, ali i sponzora. Planiram za 2026. takav veliki projekt, ali još nije vrijeme da o tome govorim u javnosti. Grad Zagreb kao naš osnivač očekuje da MSU jedanput godišnje ima jednu takvu veliku izložbu, koja će trajati dulje i koja će privući posjetitelje, a nama ostaviti dovoljno vremena za ostale programe. Grad Zagreb ove je godine itekako povećao budžet, no vidjet ćemo što će se događati u idućim godinama.
Express: Zgrada MSU je također od početka problematična: prokišnjavao je krov, padale su ploče s vanjske fasade, a bilo je još mnogo tehničkih promašaja. Potres je dodatno oštetio zgradu. Imate li u planu veće zahvate vezano za obnovu MSU?
Mi ne krijemo da zgrada MSU ima puno problema jer je to naprosto činjenica. Zgrada je bila dijelom oštećena u potresu, bili su oštećeni zidovi u prizemlju, okna teretnih liftova, no sve to je sanirano. Nadalje, zgrada je oštećena prošlog ljeta tijekom dvije uzastopne oluje. Tad su oštećeni istočno, južno i zapadno pročelje, kad je pedesetak polikarbonatnih ploča dužine deset metara letjelo naokolo, a uz to je iščupana aluminijska oplata. Nasreću, nitko nije nastradao. Sanacija je potrajala zbog toga što se te polikarbonatne ploče posebno naručuju i izrađuju u Njemačkoj. Dakle, od rujna do prosinca radili smo na sanaciji zgrade MSU i ona je sad sređena i sigurna, a sanaciju je financijski podupro naš osnivač Grad Zagreb. Uz to, u listopadu smo krenuli u sanaciju krova i taj posao nastojat ćemo završiti do kraja godine kako bismo u sklopu naše orijentacije prema ozelenjivanju zgrade mogli planirati prelazak na održive izvore energije. Naravno, određeni europski projekti, poput Museums of Commons, uključuju umjetničke akcije, koje bi trebale pridonijeti zelenoj tranziciji, ali i promišljati kako zgradu učiniti energetski održivijom. Zgrada MSU traži daljnje održavanje, koje je iznimno skupo. Ove godine postavili smo prioritete, koji se prije svega odnose na sanaciju mikroklimatskih uvjeta, što je temeljno za naše poslovanje. Nakon toga namjeravamo poraditi na stavljanju u funkciju zapadnog pročelja, medijske fasade, našeg izložbenog prostora. Riječ je o zastarjeloj tehnologiji koju nije moguće popraviti, odnosno staviti u funkciju. Dakle, imamo planove, jer to sve nije moguće riješiti u jednoj godini.
Express: Neke od primjedbi odnosile su se i na problem nevidljivosti MSU, govorilo se da su aktivnosti muzeja nepoznate javnosti i da nikad nije zaživio ne samo u lokalnoj zajednici Novog Zagreba nego i cijeloga grada. Imate li ideju kako poboljšati promotivne aktivnosti muzeja da ova institucija postane vidljiva i da se u ovo agresivno vrijeme nametne publici?
Slažem se s vama da u komunikaciji s javnošću ima puno prostora za poboljšanje tog odnosa. Sad kad znamo program za ovu godinu, možemo intenzivno pojačati komunikaciju s javnošću. Mislim da je to iznimno važno i svakako ću poraditi na tome, osobito zato što je MSU jedan od rijetkih zagrebačkih muzeja koji su danas otvoreni.
Express: Bili ste predsjednica povjerenstva za odabir projekata na 60. Venecijanskom bijenalu koje je odabralo projekt Vlatke Horvat "Priručnim sredstvima – By the Means at Hand". Kako ta umjetnica korespondira s umjetničkim svijetom?
Venecija je mjesto na kojem se odvija velika borba za vidljivost, a Vlatkin prijedlog projekta u skladu je sa zadanom temom Bijenala "Stranci posvuda". Dakle, migracijama. Ona je umjetnica koja živi u Londonu i ostvarila je međunarodnu karijeru. U svom radu bavi se migracijom, društvenom raspršenošću i raseljavanjem, no upućuje i na širok raspon drugih tema, kao što su spontana proizvodnja društvenih odnosa, neformalna ekonomija i ekonomija darivanja te klimatska kriza. Njezin rad uključuje povezivanje s umjetnicima iz različitih zemalja, koji žive kao stranci te reflektiraju pitanja i iskustva dijaspore. Za nastup umjetnika u Veneciji iznimno je važan PR, a ona ima izvrstan produkcijski tim, koji je već radio na bijenalima arhitekture i likovnih umjetnosti i vjerujem da će biti uspješni u promociji njezina rada.
