Nosio je križ na sprovodu. Frane Bilić nosi ga zapravo od tog prokletog jutra kad je Antonia nestala. Umirovljeni policajac zadnji je vidio svoju susjedu i bez njegova iskaza slučaj vjerojatno nikad ne bi bio riješen. Policija ne bi znala da traži vozača kamiona.
Upamtio je taj moment jer je naglo kočio, jedva je uspio da se ne zabije u kamion koji se polukružno kretao kod čikolskoga mosta. Tko se normalan tako okreće kamion na tome mjestu?! I zašto? Vozit će kratko iza njega i opet zakočiti jer će kamion stati. Frane vidi svoju susjedu, 17-godišnju Antoniju Bilić kako ulazi u kamion. Stopirala je.
Antonija Bilić (17) iz Kričaka pokraj Drniša nestala je 7. lipnja 2011. Tog kobnog utorka ujutro Antonija se trebala pojaviti na praksi u maloj drniškoj trgovini Josiva, međutim, nije se niti javila. Nesretna djevojka je pripremala maturalni rad s temom alkoholnih pića, ali sestre joj ga do završetka školske godine zbog svoje zauzetosti nisu uspjele pretipkati.
Jutro je bilo sunčano. Antonija je najprije na kratko posjetila Gradsku knjižnicu gdje se poslužila internetom da bi potom sama popila kavu u omiljenom joj kafiću Kantun. Nakon ispijene kave uz cigaretu zaputila se kući tek mahnuvši rukom prijateljici Rozi u prolazu. Oko 10 sati susjed Frane Bilić posljednji ju je vidio kako razgovara s vozačem bijelog kamiona s plavom ceradom pokraj čikolskog mosta na izlazu iz Drniša. Njegovu priču potvrđuje svjedok iz obližnjeg kafića Sport. I on je, kaže, vidio djevojku kako ulazi u kamion.
Međutim, umirovljeni policajac Frane Bilić krivo će zapamtiti bitan detalj: nije to bio bijeli kamion s plavom ceradom, već obrnuto - bio je to kamion plave kabine sa svijetlom, sivom ceradom.
Takav kamion sesvetske tvrtke Godec, utvrdit će se tek kasnije u istrazi, vozio je Dragan Paravinja, 43-godišnjak iz Novog Pazara u Srbiji. Ima dvojno državljanstvo i živi u kući bez fasade, u Bilišanima Donjim kod Obrovca. U Srbiji je već osuđivan zbog silovanja i pokušaja silovanja.
Misterij plavog kamiona
Misteriozni nestanak maturantice Antonije Bilić digao je na noge gotovo cijelu hrvatsku policiju. Ispitano je više od stotinu ljudi, Antonijinih vršnjaka iz škole, rodbine, susjeda, prijatelja i svih onih koji bi mogli nešto znati o njenom nestanku. Pretražene su stotine kvadratnih kilometara uz prometnice, rijeke i jezera na području oko Drniša, Obrovca, Gospića, Ogulina i drugdje. Ali - tražili su kamion zamijenjenih boja karoserije i cerade.
- Dragan mi se sam pohvalio da ga je obrovačka policija nedavno zaustavila njegov kamionu u mjestu Zelengrad. Pitali su ga zna li nekoga tko vozi bijeli kamion s plavom ceradom. Policajcima je odgovorio da ih zna najmanje deset, ali ih se ne može sjetiti nakon čega su ga pustili da vozi dalje - ispričat će kasnije Paravinjin poznanik Mladen V. iz okolice Benkovca.
Policija u tim trenucima još traži kamion krivoga opisa.
Cijela obitelj je u šoku. Otac Mile i stariji brat Niko samo odmahuju glavom i nadaju se najboljem. Sestre Ana i Katarina već danima na Facebooku organiziraju traganje za nestalom sestrom i lijepe plakate s njezinim fotografijama.
Brojni policajci, vatrogasci i HGSS-ovci s helikopterima, psima tragačima i različitom tehnikom dva mjeseca virili su gotovo u svaku jamu ili zabačeni kutak ne bi li pronašli bilo kakav trag koji ima veze s nestalom djevojkom. Čak su i jedno jezero isušili.
Što ih je dovelo do Dragana Paravinje?
Naime, mobitel Antonije Bilić zadnji put je zazvonio u utorak u 15,38 sati negdje na autocesti A1, između Svetog Roka i Ogulina, kod odmorišta Modruš.
- Izašle smo zajedno iz kuće. Ja sam išla na pregled kod ljekara u Šibenik, a Antonija na praksu u trgovinu u Drnišu. Dala sam joj novac za užinu. Kad sam vidjela da se nije vratila, pozvala sam je bilo je 15.30 sati. Zvonio je, baš kao svaki put kada bi se javila, a javila bi se redovito. Ovaj put, međutim, nije. Nazvala sam odmah potom još jednom, ali bez uspjeha. Mobitel je bio isključen - rekla je majka Milka Bilić kasnije za Index.hr.
- Najveća joj želja bila skupiti novac za polaganje vozačkog ispita i preseliti se u Split. Tako mi je govorila. Da joj je tamo najljepše...
Nakon majčina poziva se Antonijinom mobitelu gubi svaki trag. A samo nekoliko minuta kasnije Paravinja je s kamionom tvrtke Godec beton izašao s autoceste u Ogulinu. Na autocestu od pravca Drniša tog popodneva se priključio tek na ulazu Sveti Rok do kuda je vozio zaobilaznim pravcima. Ali na ulazu Sveti Rok su ga snimile nadzorne kamere.
Ubrzo nakon nestanka fotografija nestale djevojke - maloljetne, 17-godišnje Antonije Bilić - bila je na svim naslovnicama, svim portalima i na svim vijestima. Slučaj je za hrvatsku policiju prioritet.
Pomno istražujući iskaz svjedoka koji je vidio da Antonija tog kobnog dana oko 10 sati stopira na mostu preko rijeke Čikole u Drnišu i ulazi u kamion koji ide u pravcu Kričaka i Splita, policajci su pregledavali sve zapise videonadzora privatnih i javnih poduzeća na tom području. Sreća im se osmjehnula kada su na videosnimcima zapazili važan detalj.
Detalj na snimci, zgužvana cerada otkrila je Paravinju
Jedan kamion na sjeveru i na jugu, i s nadzornih kamera na Svetom Roku i u pravcu od Kričaka prema Splitu, imao je istu, karakteristično zgužvanu ceradu na stražnjem dijelu. Bio je to ključan trag. Kamion s pogužvanom ceradom na istom mjestu zapažen je i snimljen i u mjestima Civljane i Konjsko na putu Drniš - Split. U popodnevnim satima isti taj kamion je ušao na autocestu Sveti Rok u pravcu Zagreba. Kamere u tunelu Mala Kapela snimile su isto, zgužvanu ceradu na stražnjoj strani kamiona. U njemu nije bilo vidjeti nestale djevojke i slabo se vidjela silueta vozača. Nije ga se moglo prepoznati, ali bio je to Paravinja.
U neposrednoj blizini mjesta gdje je posljednji put lociran Antonijin Samsung pozivnog broja 095 operateri su zabilježili prisutnost i dva Paravinjina mobitela. Obruč oko monstruma iz Bilišana Donjih počeo se stezati.
- Milijana, pakujmo se. Brzo, brzo. Idemo. Vidi ovo što se dešava u potrazi za ovom nestalom malom iz Drniša, sada će sigurno mene optužiti zbog svega onoga od ranije u Srbiji i Bosni! - panično je balkanski silovatelj s hrvatskom putovnicom, Dragan Paravinja (42) iz Bilišana Donjih tog ponedjeljka, nešto iza 17 sati, požurivao svoju suprugu Milijanu da sjedaju u njen bijeli Fiat Punto i bježe iz Hrvatske. Ovo je samo dio njenog iskaza banjalučkim istražiteljima nakon što joj se suprug dao u bijeg.
Da je silovateljeva supruga Milijana i te kako imala ulogu pomagača u Paravinjinom bijegu iz Hrvatske u susjednu Bosnu i Hercegovinu govori i podatak da su sutradan, u utorak prijepodne u jednom slavonskobrodskom trgovačkom centru kupili muške kupaće gaćice. Potom ga je odvezla do obližnjeg kupališta na Savi nasuprot Bosanskog Broda gdje je ubojica, stopljen s drugim kupačima, jednostavno preplivao na drugu stranu. Tamo ga je čekala supruga.
U međuvremenu, forenzička vještačenja tragova izuzetih iz kamiona kojeg je vozio Dragan Paravinja pokazala su da je nestala maloljetnica bila u kamionu. Paravinja je postao prvi i jedini osumnjičenik za nestanak Antonije Bilić i za njim je raspisana međunarodna tjeralica.
Oproštajno pismo na ormariću u kupaonici: "Tražite Mercedes okonju"
Nakon četiri dana potrage, u Donjim Srđevićima u Republici Srpskoj, u jednoj napuštenoj kući nedaleko od lokalne trgovine, priveden je Dragan Paravinja.
Paravinjina rođakinja Rada Vidović pronašla je u svom stanu pismo koje je ostavio odbjegli kamiondžija. Napisao ga je na ormariću u kupaonici. Očito je namjeravao počiniti samoubojstvo.
"(Novac je Miljanin) Rado, Molim te da mi oprostiš što sam ovo učinio u tvojoj kući, ali jednostavno ne mogu više. Bježim od '96. godine i nemam više snage. Molim te prenesi mojima da ih sve volim i da jedino zbog njih žalim što ne može drugačije. Ovim papcima napolju bih zbrisao bez problema, ali nemam više volje da se borim i unazađujem sve oko sebe.
Ja nisam ubio tu curu, niti bilo što drugo učinio i pobjegao sam iz nje jer sam mislio da me hoće izručiti Srbiji gdje ne smijem jer znam šta su učinili na Ovčari i Slavoniji. Znam i šta su učinili svima koji su znali. Znam i ‘ko je meni sve ovo učinio.
Reci, Rado, mojima da ona priča s TV-a nema veze sa mnom, daleko sam iznad te priče. Odlučio sam ovako, jer želim sve završiti i nek’ sa mnom umru i sve slike koje sam vidio. Mojima prenesi da nisam otkucao ništa što sam znao s ratišta i nema razloga da strahuju. Ujacima se izvini i zahvali što su htjeli pomoći i nek’ znaju da ih nisam lagao i da sam večeras saznao za sve ovo.
Sve vas mnogo volim i molim vas da me ne sahranite u Pazovi, jer tamo nikad nisam pripadao. Znajte da mi ruke nisu krvave i da nikad nisam obrukao ni Vidoviće, ni Paravinje. Klincima reci da vjerujem u njih, a Milijani da je bila i ostala moj život i smisao do kraja.
Pozdrav svima, izljubi mi klince, ćaća i mater nek’ oproste, a Milijani reci da je čekam na nekom boljem mjestu. Dragan
Novinarima samo reci da ja to nisam učinio i da je (zamrljano)... O ovoj curi ne znam ništa, ali sam znao da će je povezati sa mnom i znao sam da me prate već dugo. Ako je pronađena u Bilišanima, neka traže crni Mercedes BG tablica (okonja)."
U kasnijim iskazima Paravinja će tvrditi da s nestankom djevojke veze ima poznati srpski kriminalac Srećko Kalinić Zver, i on je porijeklom iz Bilišana Donjih. Taj je priznao da je "mljeo ljude u stroju za meso". No Paravinja je patološki lažljivac, Zver iz Bilišana nema veze s nestankom Antonije Bilić. On je to učinio.
U tim trenucima policija još bezsupješno traži tijelo. A staro pravilo kriminalistike kaže, nema tijela, nema djela...
