Golemi konvencionalni rat u Ukrajini ušao je u tisućiti dan. Volodimir Zelenski sve manje djeluje kao iskusni državnik, a sve više kao drugorazredni glumac koji u očaju igra bezobzirni gambit bez ikakve strateške koristi. Čemu nedavno suludo osvajanje ruskog državnog teritorija kod Kurska gdje ukrajinski generali nisu iskopali rovove, ni uspostavili ni obrambene linije? Ni Ukrajinci nisu baš na čisto što dalje s prostorom Kurske oblasti kojeg drže pod svojom kontrolom.
Ta invazija najefikasnijih i najbolje opremljenih ukrajinskih vojnih postrojbi, koju je isforsirao osobno Zelenski, dospjela na svjetske naslovnice i prouzročila određenu psihološku štetu Rusiji, ali ta površne pobjeda nema veliki učinak na tijek sukoba: Rusija je i dalje ogromna vojna sila s ogromnim arsenalom i sredstvima nuklearnog odvraćanja. To je za Ukrajinu nepremostiv problem, bez obzira što su kroz Kursku oblast, sve do jučer, uz nemale gubitke, kaubojski samouvjereno jurišali američkim tenkovima Abrams i borbenim vozilima Bradley M2. Dok oklop u prodoru nije zaustavila nadmoćnija ruska topnička vatra…
Pakt Putin - Trump
Nervoza u Kijevu poprilično je porasla nakon pobjede pragmatičnog biznismena Donalda Trumpa čije koketiranje sa Vladimirom Putinom jasno ocrtava kako će se završiti rat u Ukrajini. Trumpovo tvrdo republikansko krilo otvoreno preispituje obim pomoći Ukrajini. Pozivaju se na američke porezne obveznike koji brinu o financiranju rata kojem se ne vidi kraj. Republikanci tvrde da je na podršku Kijevu ukrcano suviše novca, da nema rezultata i da je bolje vojni budžet usmjeriti na povećanje američke vojne prisutnosti na Pacifiku i prema Izraelu koji je u ratu sa Hamasom.
Trump bi mogao dozvoliti Netanyahuu da ostvari svoj san i bombardira iranska nuklearna postrojenja. Zelenski će po svemu sudeći vrlo skoro biti primoran na mirovni sporazum po kojem će Ukrajina izgubiti dio teritorije, možda ne ovoliko veliko koliko sada kontroliraju Rusi, ali sigurno desetak posto svojeg teritorija na istoku koji je već uknjižen u Ustav Rusije. Obnovljena komunikacija između Trumpa i Putina pojačava debatu iza kulisa o mogućem kompromisu i zamrzavanju sukoba.
Ukrajinski, sada već posustali, kontraudar prema Kursku vjerojatno će biti posljednji veliki pokušaj ukrajinskog generaliteta da preokrene situaciju na bojištu. Kurska bitka ulazi u plejadu bitaka koje su obilježile rusko-ukrajinski rat. Obrana Kijeva pred golemom ruskom zračno-desantnom invazijom, oslobađanje Hersona i Harkova, potapljanje ruskog admiralitetskog broda „Moskva“, pad Mariupolja i Azovstala, oslobađanje Zmijskog mosta, ukrajinski raketni udar na Krimski most… - sve su to bili značajni momenti rata u Ukrajini u kojem se ukrajinska vojska žestoko tuče, trpi velike gubitke, ali u razmjerima koji nisu doveli do kolapsa obrane države.
Prvi Putinov poraz: Juriš s tisuću tenkova
Juriš ruskih oklopnih kolona na Kijev u veljači 2022. godine bio je prvi Putinov poraz. Ukrajinci su u prva tri dana invazije uspješno uspostavili obranu Kijeva i odbili ruske padobrance, kao i kolosalnu 56 kilometara dugu kolonu tenkova koji su sa južne granice Bjelorusije krenuli prema ukrajinskom glavnom gradu. Slabu rusku taktičku pripremu Ukrajinci su vješto iskoristili tako da su protuoklopnim raketama sporohodnu kolonu, predvidljive rute kretanja, pretvorili u - kolonu glinenih golubova.
Očekujući brzu pobjedu i trijumfalan ulazak u Kijev, ruski generali tenkove su poslali bez mapa, bez sredstava komunikacije, bez hrane, bez zaliha goriva i dovoljno streljiva, bez opreme za zimske uvjete, a bljuzga svuda okolo magistrale prema Kijevu. Putinov oklopno-mehanizirani juriš sa tisuću tenkova i dvije tisuće borbenih vozila pretvorio se u golemi cestovni zastoj, a ukrajinski protuoklopnjaci brzo su proradili.
Velika iluzija o moćnoj Crnomorskoj floti završila je 110 metara pod morem potapljanjem „Moskve“, kapitalnog broda flote. U travnju 2022. godine protubrodskim raketama Neptun ukrajinski raketaši izbušili su zapovjedni brod Crnomorske flote koji se nalazio na 120 kilometara od ukrajinske obale. Nakon lansiranja raketama (dva komada) trebalo je svega šest minuta leta iznad same površine mora do broda čija obrana nije ni stigla reagirati.
Povlačenje Crnomorske flote
Uništenje „Moskve“ označio je početak kraja nekoć čuvene ruske flote koja je u kasnijih tjednima mjesecima izgubila čitav niz kapitalnih brodova, da bi se ubrzo kompletna flota povukla sa Crnog mora prema istočnom djelu Krima, izvan domašaja ukrajinskih raketa.
Mariupolj je postao najviše bombardiran ukrajinski grad . Zauzimanjem tog lučkog grada Kijev je pretrpio ozbiljan udarac, jer je Kremlj osigurao kopneni koridor između Krima i Donbasa te pod kontrolu stavio 70 posto ukrajinske obale. Grad na Azovskom moru, zajedno za kompleksom čeličane Azovstal, nakon 80 dana opsade, pao je u svibnju 2022. godine u ruke nadirućih snagama ruske vojske koja je primijenila taktiku spaljene zemlje.
Ipak, obrana Azovstala i Mariupolja strateška je pobjeda Ukrajine: s malim snagama su čak tri mjeseca blokirali 20 tisuća ruskih vojnika i tehnike. Da nije bilo branitelja Mariupolja, Rusi bi te trupe angažirali na drugom mjestu. Za ta ključna tri mjeseca, Putin je izgubio bitku za Kijev i Harkov, a ruske postrojbe su potisnute sa većeg djela Ukrajine, istočno od Dnjepra. Mali ukrajinski Zmijski otok, otočić na 45 kilometara od obale, bio je i ostao ključna pozicija za kontrolu zapadnog djela Crnog mora i plovnih ruta prema Odesi. Zmijski otok je oduvijek imao strateški značaj. Još u sovjetska vremena tamo je bila vojna baza pa su se zadržali heliodrom i dvije platforme uz koje mogu pristati i veliki ratni brodovi s gazom do osam metara.
Ključna greška Zelenskoga: Smjena "željeznoga generala" i 60 tisuća dezertera
Strateški važnu stijenu usred mora sa svjetionikom i antenama (manji je od Palagruže) Rusi su brzo zauzeli. Uslijedili su teški ukrajinski artiljerijski udari na otok. Ruski PZO sustavi na otoku brzo su polupani, pa je i Crnomorska flota ostala bez strateške PZO zaštite. Moskva nije imala izbora nego preživjele ostatke svojih postrojbi evakuirati sa otočića. U jesen prošle godine neslavno je propao pokušaj Kijeva da ofenzivnim udarom, pokazat će se sa neiskusnim tenkovskim posadama, prekine kopneni spoj Krima i Rusije.
Neke je bitke Zelenski dobio, ali ih je i puno više izgubio. Kao i u prvim danima ruske invazije, tako i danas, Zelenskom nije bilo lako osigurati dotok ljudskih resursa. Stalni je porast dezertera u redovima ukrajinske vojske. Iz ukrajinske oružane sile od početka rata pobjeglo je preko 65 tisuća ljudi. Ključna pogreška je što Ukrajina, nakon što je uspjela zadržati prve udare ruske vojne invazije, nikada nije proglasila drugi val opće mobilizacije i tako unovačila dodatnih 500 tisuća vojnika.
Tu je Zelenski politički kalkulirao misleći da se velika mobilizacija politički uzburkati ukrajinsko društvo. Obuka svježih postrojbi odvija se po skraćenoj metodi, no takva obuka ne daje željeni rezultat na fronti. Mnogi analitičari su stava da je Zelenski pogriješio smijenivši generala Valerija Zalužnog sa mjesta načelnika Glavnog stožera. Tijekom bitke za Kijev, Zalužnijevo brzo i prilagodljivo razmišljanje omogućilo je ukrajinskim trupama da iskoriste brojne greške ruske vojske, spasivši prijestolnicu od okupacije. Uskoro je postao narodni heroj, poznat kao ukrajinski "željezni general".
Kao i u Hrvatskoj - Ukrajinu izjeda korupcija
Ukrajinski šef države ignorirao je zahtjeve generala Sirskog za učinkoviti rast snaga. Nije tajna da se general žalio na pretjerano uplitanje Zelenskog u vojne odluke i političko favoriziranje pojedinih generala. Zelenski je često najavljivao pobjedonosne kontraofenzive. U isto vrijeme dijelovi obrambenih linija, posebno u južnom djelu zemlje, urušavao bi se pred sporim, ali sigurnim ruskim prodorima. Zelenskom idu i kritike što nije ustrojio učinkovit državnu administraciju i što se nije obračunao sa korupcijom kao kroničnom društvenom boljkom ukrajinske države.
S obzirom na Trumpovu pobjedu i njegovu, blago rečeno, osobnu rezerviranost prema Zelenskom, kakva je politička budućnost ukrajinskog ratnog vođe? Je li Volodimir Zelenski pravi vođa za rješavanje ovog sukoba? Neki ga uspoređuju sa Winstonom Churchillom koji je Veliku Britaniju uspješno vodio kroz Drugi svjetski rat, ali je Churchillova Konzervativna stranka izgubila je vlast u srpnju 1945., samo dva mjeseca nakon završetka borbi u Europi.
Zelenski je, poput Churchilla, postao heroj izvan svoje zemlje, dok mu podrška kod kuće postupno opada. I dok je u ratnim uvjetima u demokracijama uobičajeno da se medijske slobode donekle ograniče, u Ukrajini su te restrikcije toliko snažne da neki tvrde da je novinarstvo u zemlji postalo „maraton propagande.” Ukrajinci već raspravljaju o tome je li njihov vođa, kao i njegov slavni britanski prethodnik, možda pravi čovjek za nacionalni rat za preživljavanje, ali pogrešan za mir koji slijedi.
Za mnoge Ukrajince, kao i za njihove saveznike, Zelenski ostaje simbol otpora. Ipak, pitanje ostaje: hoće li biti sposoban voditi svoju zemlju u miru kao što je to činio u ratu? Samo će vrijeme pokazati hoće li Zelenski, poput Churchilla, biti vođa za mirno doba ili će mu sudbina biti slična onoj mnogih ratnih vođa koji su pronašli uspjeh u kaosu, ali nisu uspjeli u složenosti poslijeratne obnove.
