Bušić je oko 23 sata ušao u malo, usko dvorište zgrade u Ulici Belleville 57 gdje ga je dočekao ubojica i u njega ispalio više hitaca pogodivši ga u glavu i prsa. Bušić je na mjestu preminuo, a ubojica je pobjegao.
Stanar zgrade Pierre Carnajac izjavio je policiji da je oko 23.15 sati otvorio prozor kako bi prozračio sobu te je na ulazu u dvorište ugledao visokog muškarca kako hoda prema stubištu, a zatim je opazio i drugoga, koji je utrčao u dvorište držeći u ruci metalni svjetlucavi predmet. Svjedok je ustvrdio kako je taj muškarac bio nizak, zdepaste građe, kratke kose, odjeven u jaknu.
Pratio ga je zdepasti muškarac
Carnajac, kojemu se učinilo da zdepasti muškarac drži pumpu za bicikl, zatvorio je prozor, vratio se u sobu, no ubrzo je začuo nekoliko muklih detonacija. Bernard Didi svjedočio je pak da je te večeri bio sa svojim bratićem Francisom koji živi u prizemlju zgrade U stan su se vratili oko 23 sata. Desetak minuta poslije Didi je čuo pet-šest detonacija. Prišao je prozoru i opazio da nečije tijelo leži pokraj stubišta. Izjurio je van i iz javne govornice pozvao policiju koja je nakon godina bezuspješne potrage za ubojicom 18. lipnja 1982. godine slučaj stavili ad acta.
Bušić je u Pariz doputovao 27. rujna iz Londona kako bi se sastao s hrvatskim emigrantima i dodatno pripremio za sudjelovanje u radu izvanrednog sabora Hrvatskoga narodnog vijeća, koji se od 20. do 21. listopada 1978. trebao održati u Amsterdamu. Posljednjeg dana svog života Bušić je s prijateljem Petrom Brnadićem otišao na ručak Brnadićevoj kćeri i zetu, a poslijepodne se sastao s prijateljem Ivom Paparellom. Vrativši se u stan, Brnadiću je rekao da je umoran i da više ne kani izlaziti.
Brnadić je ponovno otišao kćeri, a kad se vratio oko 19 sati, Bušića nije zatekao u stanu. Gledao je televiziju sve dok oko 23 nije čuo buku u dvorištu. Ustao je, pogledao kroz prozor i začuo susjedu Mariju Čačko kako viče da je jedan čovjek pobjegao. Sišao je u dvorište i ugledao Bušićevo tijelo.
Godinama je Udba tragala za njim
Ministarstvo unutarnjih poslova je 21. kolovoza 1990. podnijelo kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Sa sigurnošću se znalo jedino to da iza Bušićeve likvidacije stoji jugoslavenska tajna policija koja je godinama tragala za njim ne bi li ga ubila i riješila borca za neovisnost hrvatske države.
Nakon provedenih istražnih radnji, tijekom kojih su saslušani bivši djelatnici Služba državne sigurnosti (SDS-a, kolokvijalno Udba) zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Nika Pinter podnijela je 3. veljače 1993. godine zahtjev za provođenje istrage protiv udbaškog suradnika Vinka Sindičića zvanog "Mišo" i "Pitagora". On je u to vrijeme u škotskom zatvoru u Perthu izdržavao 15 godina kazne za pokušaj likvidacije Nikole Štedula.
Ubijen je iz "Astre"
Bušić je bio ubijen iz jednog pištolja, najvjerojatnije marke “Astra” španjolske proizvodnje, koji je imao prigušivač. Imajući u vidu udaljenost između ulaza u dvorište i mjesta ispaljenja projektila, brzinu kretanja i to što prije pucnjave nitko od stanara nije čuo sumnjive zvukove, sudac Kos isključio je mogućnost da je netko Bušića pratio i za njim trčao. Bušić je, naime, mogao zvati u pomoć ili pokušati pobjeći uza stepenice, a to se nije dogodilo.
Prvi hitac ubojica je ispalio s udaljenosti od 10 cm dok je bio iza Bušićevih leđa. No metak je promašio; Bušiću je samo probio kragnu na kaputu i izazvao oštećenje na vratima. Nakon toga njih su se dvojica počela hrvati, okrenuti licem prema licu, a ubojica je nastavio pucati. I drugi projektil promašuje te iznova oštećuje vrata, a treći pogađa Bušića u desnu sljepoočnicu dok je bio u pognutom položaju.
Unatoč ozljedi Bušić nije izgubio svijest. Hrvajući se njih dvojica prošla još nekoliko koraka, nakon čega je ubojica ispalio još dva hica i ubio Bušića.
Hrvatske istražitelje na Sindičića su uputili iskazi bivših djelatnika SDS-a dani u istražnom postupku tijekom 1992. i 1993. godine. Krunski iskaz dao je Blagoje Zelić, koji je u vrijeme Bušićeva ubojstva bio načelnik operative Centra SDS-a Split:
- Kasnijim saznanjem određenih činjenica na temelju izvještaja suradnika iz Pariza i šire mreže u inozemstvu te povezivanjem nekih kontakata sa Stankom Čolakom i vodstvom Službe u Zagrebu zaključio sam da bi vjerojatni izvršitelj ubojstva Brune Bušića bio Vinko Sindičić, Draginov suradnik, pod meni poznatim pseudonimom ‘Pitagora’, kojega je u Parizu vjerojatno kontaktirao kao suradnika Jerko Dragin, ali isto tako mimo njega i Čolak. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi tko je Sindičiću pribavio oružje, ali s obzirom da su Čolak i Mića Marčeta posjedovali diplomatske putovnice, postoji vjerojatnost da su mu pribavili i oružje kojim je izvršen zločin, jer su to mogli prenijeti u Francusku diplomatskom poštom- kazao je Zelić.
Sindičić se hvalio ubojstvom?
Ragib Merđanić iz riječkog SDS-a također je označio Sindičića kao ubojicu Brune Bašića rekavši kako Sindičić to pred njima nije ni skrivao. Na njega je uputio i Petar Josipović iz riječkog SDS-a. Davorin Sušanj, koji je u vrijeme Bušićeva ubojstva bio načelnik Centra SDS-a Rijeka, izjavio je: "Nemam nikakvih saznanja tko je sudjelovao u ubojstvu Brune Bušića u Parizu, ali sam kasnije čuo od operativaca da se Vinko Sindičić hvalio da je on bio u Parizu i sudjelovao u tom ubojstvu.
Marin Modrić u istrazi je citirao Jerka Dragina, koji mu je jednom rekao: “On ga je skinuo, Vinko Sindičić.”
Pristao je, dobio krivotvorenu putovnicu i otputovao u London. Iako nije smio, tamo je otvorio pismo, pročitao ga i odlučio da ga neće predati. Nakon pet dana javio se svojoj vezi i slagao da ne može pronaći Bušića. Otputovao je u Amsterdam i dobio novi zadatak: vratiti se u London s čovjekom koji treba ubiti Bušića, pokazati mu gdje živi žrtva i po potrebi se uplesti. Zajedno su otputovali u London, ali je Sindičić, kako tvrdi, učinio sve da zaštiti Bušića.
Vratili su se kući neobavljena posla. Udba mu uskoro priopćava kako sad on mora ubiti Bušića, ali ovaj put u Parizu. Kad je početkom listopada 1978. godine doputovao u glavni francuski grad, jedan djelatnik SDS-a predao mu je pištolj marke “Walter”, no kako ubojstvo nije namjeravao počiniti, oružje je bacio u Seinu i vratio se kući. U nastavku istrage rekao je kako je u Parizu bio i u vrijeme Bušićeva ubojstva, ali sa zadatkom da jednom udbašu preda pištolj. Kad je to učinio, sutradan je vlakom otputovao u treću zemlju, a potom se zrakoplovom vratio u Jugoslaviju. Tijekom trećeg saslušanja 10. veljače 1999. godine izjavio je da je Bušića u Londonu trebao likvidirati Luka Sekula, Drnišanin koji je početkom 1960-ih emigrirao u Švedsku.
Udbaši sve porekli
U nastavku istražnog postupka ispitani su i Josip Perković i Zdravko Mustač, nekadašnji dužnosnici SDS-a, koji su rekli da o Bušićevu ubojstvu – ne znaju ništa! Poslije njih ponovno su ispitani neki važniji svjedoci udbaši, koji su odjednom promijenili svoje prvotne iskaze. Blagoje Zelić zanijekao je svaku povezanost s Bušićevim ubojstvom, čak i poznanstvo sa Sindičićem. Slično su izjavljivali i ostali svjedoci udbaši, povlačeći ili relativizirajući stare iskaze.
Nakon saslušanja Sindičić je iskoristio zakonsko pravo da pregleda istražni spis. Stekavši uvid u izjave svjedoka, uglavnom dužnosnika i djelatnika SDS-a, zatražio je dopunu svog iskaza te povukao priznanje da je na dan Bušićeva ubojstva bio u Parizu.
Tvrdio je da se u iznošenju obrane zabunio. U posljednjoj dopuni obrane rekao je da je od svega što je iznio istinit samo podatak o njegovu datumu i mjestu rođenja, a da je sve ostalo izmislio! Učinio je to, kazao je, jer mu se prijetilo. No sud mu nije povjerovao.
- Rezimirajući, tijekom dokaznog postupka sud nije imao na raspolaganju ni jedan dokaz koji bi izravno i neposredno upućivao upravo na optuženog Vinka Sindičića kao počinitelja ovog kaznenog djela. Stoga je sud za utvrđivanje njegove kazneno pravne odgovornosti primijenio metodu utvrđivanja indicijalnih okolnosti koje bi trebale činiti zatvoren krug indicija, a koje bi nedvojbeno upućivale na optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela... Kako međutim pojedine od ovih premisa nisu utvrđene s potpunom sigurnošću i izvjesnošću, to sud, na temelju raspoloživih dokaza, nije dokazao postojanje zatvorenog kruga indicija… Stoga je sud, polazeći od pretpostavke optuženikove nevinosti dok mu se ne dokaže suprotno, donio presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe - obrazložio je sudac Kos.
Bušić je pokopan na pariškome groblju Père-Lachaise, a na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme “Trubač sa Seine” na hrvatskome i francuskome jeziku. Njegovi posmrtni ostaci iz Pariza su 16. listopada 1999. godine preneseni i pokopani u Aleji branitelja na Mirogoju u Zagrebu.
