U ovom trenutku, u sezoni kiselih krastavaca (i katastrofalnih požara), radi se tek o puštanju probnih balona, o medijskom ispipavanju terena, o virtualnim anketama kojima se zabavljaju ljudi na plažama. Pa ipak, čak i takve neslužbene kalkulacije da bi se Zoran Milanović i Tomislav Karamarko mogli kandidirati na izborima za predsjednika Republike pobudile su interes javnosti.
Anketa N1 televizije čak je ponudila građanima da biraju između njih dvojice i Bože Petrova, a pobjednik je potom išao protiv Kolinde Grabar Kitarović. Zoki Milanović je, naravno, uvjerljivo pobijedio. Njemu idu virtualne ankete na liberalnim televizijama. Ali to sad nije prviše bitno. Bitno je, a istodobno i bizarno, što se kao kandidati za predsjednika spominju upravo oni političari koji su se najglasnije zalagali za derogiranje te funkcije, za rezanje ovlasti, pa čak i za izbor predsjednika u parlamentu.
Karamarko je prije dolaska u vladu najavio da priprema promjene Ustava kojima bi se predsjednik Republike (tad Josipović) trebao ubuduće birati u Saboru. Milanović je bio rječitiji: hrvatsku vlast trebala bi činiti Vlada RH i Hrvatski sabor te Ustavni sud, dok funkcija predsjednika Republike (tad Kitarović) bez većih ovlasti nema smisla. Kad je Josipović tražio veće ovlasti, Milanović ga je kao premijer grubo odbio.
“Došlo je vrijeme da se predsjednika Hrvatske bira kroz parlament”, poručio je Milanović malo prije isteka premijerskog mandata. A evo, sad se njihova imena pojavljuju u kombinacijama za iduće predsjedničke izbore. Ironično, zar ne? Dvojica lidera koji su najviše radili protiv funkcije sad se žele za nju ogrebati. Nije ni čudo. Funkcija je zadržala kakve-takve ovlasti, Kitarović je sačuvala Pantovčak, a što je najvažnije za ove bivše lidere, ta pozicija još ima određenu političku težinu bez ikakve odgovornosti. I odličnu plaću.
I mogućnost za putovanja. I puno slobodnog vremena. I besplatno ljetovanje. I svašta nešto. To je za ideologa Karamarka koji se zagrijava za povratak u politiku kroz fantomski institut, kao i za erudita Milanovića koji se gomba s konzultantskom tvrtkom, naprosto dušu dalo. Karamarko bi kroz Pantovčak dobio ono što mu nisu dali u vladi: funkciju u državnom vrhu, utjecaj na tajne službe, kao i platformu da nastavi s ideološkom agitacijom.
Milanović bi, kao karijerni državni službenik koji je propao u diplomaciji i politici, dobio ugodnu sinekuru, kao stvorenu za njegove “zoranizme”. Predsjednici još mogu raditi što god žele, bez ikakvih posljedica. Obojici to zvuči poput Obećane zemlje. No da bi se toga dočepali moraju prvo pobijediti na izborima što je, kako dobro znamo, za obojicu često bila nemoguća misija. Zato bi im onaj njihov prijedlog o izboru predsjednika u parlamentu sad baš dobro sjeo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zoki vrati se, Hrvatska te treba, pa makar bio i Predsjednik a ne premijer.