Šef Vlade Plenković politički je dominantan u odnosu na predsjednicu države i ta činjenica, koja nije ništa novo u hrvatskoj vlasti, stvara određenu količinu frustracije na Pantovčaku, koja tu i tamo javno erumpira, objašnjava nam složene nijanse odnosa dobro upućeni HDZ-ovac. Razjasnio je uzroke posljednjeg napada šefice države na premijera i njemu bliske ljude nakon dramatičnog požara u Splitu.
"Istina je da gospođa Kitarović ima jedan osnovni problem koji se uvijek pojavljuje kad su predsjednik/ca države i predsjednik/ca vlade iz istog političkog spektra. Dva središta moći ideološki i svjetonazorski se često preklapaju. Onda, uvjetno kazano, slabija strana (predsjedničine ovlasti su definirane Ustavom i opsegom uže od onih koje imaju Vlada i premijer) prolazi kroz različita iskušenja."
Dio dinamike odnosa Pantovčaka i Banskih dvora uvijek je određen i osobnim relacijama protagnoista na funkcijama šefa države i Vlade. Iz zajedničke povijesti crpe se temelji budućih odnosa. Plenković i Grabar Kitarović počeli su na istome mjestu, u zgradi Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Susrela se tad, pod skutima Mate Granića, moćna gomilica: Milanović, Klisović, Miljenić, Plenki i Kolinda... Svjedoci tog vremena kažu da je Kolinda nešto bolje plivala od Plenkovića.
Nekako je tome kumovao, kažu upućeni izvori, dr. Ivo Sanader kad je došao za Granićeva zamjenika u MVP. Buduća predsjednica države progurala se do načelnice odjela, a Plenković je bio na mandatima u Bruxellesu i Parizu. On se držao podalje od centara moći, ali je imao dobre veze u etablišmentu koji je krojio kadrovsku sliku hrvatske diplomacije.
Nakon pobjede Sanadera i HDZ-a 2003. Plenković se spominjao kao ozbiljan favorit za ministra europskih integracija. Ipak, izabrana je Kolinda. Onda je, prisjeća se jedan od ljudi bliskih Plenkoviću, počela kružiti priča da je mladi diplomat računao na mjesto glavnog pregovarača za EU. No imenovan je Vladimir Drobnjak, a Plenković je ostao u rovovima hrvatske diplomacije.
U svoj ured pokušao ga je 2009. dovesti tada friško izabrani predsjednik dr. Ivo Josipović, ali ga je Plenković odbio. "Mislim da je tad pravilno procijenio", govori nam političar koji je bio uključen u Josipovićevu izbornu kampanju. "Da je došao u Josipovićev ured, teško bi se oprao kod HDZ-a, a ni ta ekipa gore nije baš bila po njegovu ukusu. Pogotovo najbliže Josipovićeve suradnice koje je angažirao kao savjetnice za vanjsku politiku".
Dakle, Kolinda je uvijek dobivala bolja mjesta, a Plenki je čekao u pozadini svojih pet minuta. A njihovi odnosi, kako to kaže naš izvor, ne bi se mogli opisati kao osobito dobri. "Nema tu 'ljubavi'", kratko je opisao naš sugovornik tu kohabitaciju predsjednice i premijera.
"Andrej se razvijao kao političar desnog centra u tradiciji europskog konzervativizma, a gospođa Grabar Kitarović je, pogotovo u kampanji za predsjednika RH, koristila najbrutanije metode političkog populizma. Pritom se oslanjala na ljude iz HDZ-a koje Plenković ne može vidjeti i za koje drži da nemaju što činiti u stranci koja želi držati desni centar hrvatskog biračkog tijela", objašnjava sugovornik.
Dakle, može se reći da je Kolinda bolje od Plenkovića prolazila u različitim HDZ-ovim dvorskim igrama, pogotovo kad su se raspoređivale funkcije. Onda je došao očekivani krah Karamarka (predsjednica je čvrsto i do kraja stajala uz njega) i Plenković je hametice pobijedio na izborima za šefa stranke. Uskoro je dobio parlamentrane izbore i postao premijer. Cijela priča dobila je tad sasvim drukčije obrise.
Dramatično se promijenio odnos snaga. U Plenkovićevu korist. I on nije imao namjeru previše popuštati predsjednici države. Među ljudima koji su upoznati s tim kako funkcioniraju veze premijera i predsjednice države Plenković i suradnici najviše povjerenja imaju u dr. Matu Granića. Bivši Plenkovićev šef uživa njegovo povjerenje.
Predsjedničina izjava o požarima i kašnjenju angažiranja vojske oko Splita došla je u politički nezgodnom trenutku za Vladu. Pogotovo nakon niza javnih kritika koje su se snažno sručile na Plenkovićevu glavu. Reakcije javnosti na neke premijerove u najmanju ruku čudne izjave bile su jako negativne.
U krugovima HDZ-a prepričava se pozadina predsjedničina napada na vojsku, pa time i na ministra obrane Damira Krstičevića. Prema tim informacijama, predsjednica je bila u kontaktu s jednim lokalnih HDZ-ovcem koji joj je govorio što se zbiva na terenu oko Splita. U tim razgovorima često se spominjala uloga Ante Sanadera, bivšeg župana, predsjednika Vatrogasne zajednice RH i utjecajnog člana HDZ-a u Dalmaciji, u organizaciji gašenja.
Svatko je tu imao neki motiv: predsjednica se željela postaviti kao autoritet prema Vladi i premijeru, a njezin informator htio je malo zakomplicirati život Anti Sanaderu zbog nekih starih dugova iz kampanje za lokalne izbore. Kolinda je, naravno, dio svojih kritika uvijeno uputila i šefu Državne službe za zaštitu i spašavanje, Draganu Lozančiću, kojeg je dugo tjerala s mjesta šefa Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).
Premijer se, sasvim očekivano, u zatvorenom krugu svojih suradnika prilično naljutio zbog tog predsjedničina javnog istupa. Još više ga je iznenadila emotivna reakcija ministra obrane, koji se odmah prepoznao u Kolindinu istupu. Pa je, u izjavi hrvatskim medijima, smirivao Krstičevića, koji je od ranije sklon takvim postupcima. Sasvim je jasno da je Kolinda, unatoč kasnijem ublažavanju svojih izjava, javno otvorila frontu prema Banskim dvorima.
"Poznajući Plenkovića, on neće samo tako prijeći preko svega", kaže naš sugovornik iz HDZ-a. Kolindine akcije oko smjene Dragana Lozančića, kojima se priključio i tadašnji vrh HDZ-a na čelu s Karamarkom, imao je ozbiljnih međunarodnih reperkusija za Hrvatsku. Primjerice, Ivan Tepeš, bivši potpredsjednik Sabora i koalicijski partner Karamarkova HDZ-a, odrađujući prljavi posao i želeći dodatno difamirati tadašnjeg šefa SOA-e Lozančića, razotkrio je veliku operaciju američkih obavještajnih agencija s Iranom, u kojoj su naše službe davale samo logističku podršku objema stranama!"
Tako kaže naš sugovornik, posve upućen u čitav diplomatski, ali i obavještajni skandal. "Zapravo, koliko god to zvučalo nevjerojatno, taj je Tepeš ugrozio tajnost jedne od najvažnijih američkih međunarodnih operacija, velikog 'deala' Bijele kuće s Teheranom, koji se najmanje odnosi na iranski nuklearni program, a puno više na traženje partnera za potiskivanje Rusije iz energetskog rata u Europi. Naravno da Tepeš o svemu tome ne zna gotovo ništa, vjerojatno kao ni njegov šef Karamarko, ali je pitanje ide li sve to možda u korist nekog drugog, a da to ni oni ne razumiju..."
Podsjetimo, Tepeš je 8. veljače 2016. u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno" izjavio: "Ja imam jedan podatak da je gospodin Lozančić uspostavio suradnju s obavještajnom službom jedne države koja je tada bila pod međunarodnim sankcijama, bez znanja Vijeća za nacionalnu sigurnost i bez znanja predsjednice i saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Rečeno mi je da je to također protuzakonito."
Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin je, izgleda, znao na što aludira Tepeš, pa mu je odmah uzvratio tvrdnjom kako mu se čini da je Tepeša netko "brifirao klasifiricanim podacima". Doista, objavio je kasnije dio medija, hrvatska SOA je još prije siječnja, kad su ukinute međunarodne sankcije Iranu, uspostavila obavještajnu suradnju s Teheranom. Samo bi netko vrlo naivan i neupućen mogao pomisliti da je takvo nešto učinjeno bez znanja ili odobravanja Washingtona.
"Jasno da se radilo o akciji u kojoj naši ljudi daju neku vrstu logističke podrške za pregovore Amerikanaca i Iranaca, koji se najprije odvijaju na, uvjetno rečeno, neutralnom, zaštićenom terenu", kazuje nam sugovornik upućen u obavještajne poslove. "Nije to prvi put da Hrvatska igra bitnu ulogu u složenim vezama SAD-a i Irana. Sjetite se samo goleme afere koja je izbila 1995. godine, kad se otkrila velika uloga tadašnjeg veleposlanika Petera Galbraitha u naoružavanju Armije BiH iranskim oružjem, i to preko Hrvatske."
Ali ulozi u ovoj novoj priči su mnogo veći. Tu je sad i čitava priča o Siriji, tu se trguje energentima, teritorijima, ali i životima. "A pritom ne treba zaboraviti i da je sve to uz veliko protivljenje još nekih zemalja, ne samo Rusije. Iransko-američki deal je, naime, izazvao i golemo protivljenje Saudijske Arabije, ali i Izraela. I zamislite onda, takav posao, u kojem se strašno puno riskira, ugrozi lik poput Tepeša!!! Ili, budimo precizniji, Karamarka i njegove želje da ovlada službama..."
Istina, u ovom skandalu nije uočena izravna umiješanost Kolinde Grabar Kitarović, ali su informacije mogle doći od bivših pripadnika obavještajnih službi koji su bili zaposleni u njezinu uredu na Pantovčaku. Kad je Lozančić konačno otišao s mjesta ravnatelja SOA-e, premijer Plenković mu je pronašao novi posao. I tako pokazao predsjednici što misli o njezinim akcijama smjenjivanja šefa obvaještajne službe.
On ga je, de facto, rehabilitirao imenovanjem na čelno mjesto Državne službe za zaštitu i spašavanje. S tim se složila i predsjednica, koja ga je nekoliko mjeseci ranije htjela doslovno baciti na cestu zbog slučaja sa Zdravkom Mamićem i činjenice da je Dragan Lozančić radio svoj posao.
Pravilo je da se bivši šef tajne službe nikako ne prepušta ulici jer to bi predstavljalo i sigurnosni rizik za državu. No politika je taj vrući kesten stalno prebacivala. Lozančiću je od svibnja 2016. godine tekao sustav plaće 6+6 (puna plaća šest mjeseci pola plaće idućih šest mjeseci), pa je ostao na pola plaće. Plenković je, a o tome se složio i razgovarao s predsjednicom Grabar-Kitarović, odlučio zatvoriti problem i staviti Lozančića na čelo DUZS-a.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Loše kad osobne netrpeljivosti (čak izgleda seksualne!?) ometaju funkcioniranje države i čak rješavanje svjetskih sukoba ometajući šire američke napore. Ne prvi puta: kad je Tuđman odlučio mijenjati Prevlaku za zaleđe Dubrovnika(!) s ratnim zločincem Vučurevićem, samozvanim "ministrom dubrovačkog turizma" (granatama ... prikaži još!a rastjeravao turiste). Morali su Ameri Franji "crtati" važnost Hrvatske Prevlake (da Ameri mogu pratiti ruske podmornice dakako) i što su sve poduzeli da se Prevlaka vrati Hrvatskoj.