Zrakoplovno-tehnički centar je pojilište neobrazovanih. Struka? Šutnuta u stranu

Opet turbulencije u Zrakoplovno-tehničkom zavodu. Ministar obrane Ivan Anušić odlučio najuriti Ivicu Vidovića sa mjesta predsjednika uprave te na čelo te državne firme dovesti stanovitu Dajanu Mrčelu. Upravo gledamo novu epizodu u serijalu o sunovratu i mrcvarenju Zrakoplovno-tehničkog centra kojeg su od vrhunskog kirurga sveli na pedikera. Avijacijski zavod ŽNJ-kategorije, dok su Slovaci i Česi slične, čak i lošije zavode transformirali u fenomenalno uspješna poduzeća.

Za užasan stupanj tehnološko-kadrovske devastacije ZTC-a zaslužna je, u prvom redu, JNA, koja je 1991. povlačeći se, odvezla i dio opreme i alata. Jednako razarajući učinak obesmišljavanja ZTC-a snosi i MORH zbog katastrofalne kadrovske politike koju vodi u tom nekoć istaknutom zrakoplovnom zavodu na karti Europe.

U Domovinskom ratu ZTC je bio kičma tehničke ispravnosti borbenih letjelica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Da to nije bio, ishod mnogih oslobodilačkih operacija naših Oružanih snaga bio bi upitan. U postratnom vremenu nije se pitalo zrakoplovnu struku što i kako dalje sa ZTC-om i njegovim kapacitetima. Od tada do danas javnost sluša priče čelnika firme o „fantastičnim“ prilikama i poslovnim uspjesima ZTC-a koji „samo što se nisu realizirali, ali ono stvarno, majke mi“. Dobar dio onih koji su od 2000-te pa do današnjeg dana vodili ZTC, pretvorili su tu tvrtku u festival lupetanja gdje je svatko od njih odradio svoju glazbenu dionicu. Pri čemu je puna odgovornost na svim dosadašnjim ministrima obrane koji su vodili promašene kadrovske kombinatorike. Politika uporno dovodi na čelo ZTC-a vojne kadrove koji glume poznavanje tržišnog natjecanja. Vojne uprave tog trgovačkog društva, koje ne samo da nemaju znanja i potrebnog iskustva, već ih uopće ne zanima, niti ih je zanimao, proboj na civilno zrakoplovno tržište. Političko i sindikalno kadroviranje unutar ZTC-a i dalje je dominanta pojava. Sve skupa, ZTC-a je pojilište raznih ignoranata, mediokriteta, neupućenih i neobrazovanih te nedovoljno školovanih tipova. Struka? Gurnuta u stranu.

Kako spasiti stvar? Je li poslije svega uopće moguće zamisliti neku suvislu strategiju? Treba sve promisliti fundamentalno i možda krenuti od nule. Restrukturiranje ZTC-a ne smije se temeljiti na onim beznačajnim reformama s kojima se licitira kad se o tome truća po novinskim panelima ili partijskim skupovima.

Ministre Anušiću, za početak, urgentno valja konačno provesti javni natječaj za novog šefa, ono što MORH u slučaju ZTC-a namjerno izbjegava tri desetljeća. Nije jasno zašto se na to mjesto, u presudnom trenutku, uzima osoba bez ikakvih referenci. Pojavila se priča da je gospođa Mrčela frendica obrambenog ministra. Možda nije, ali kao da jest – u tom imenovanju odmah vidiš da je nešto nenormalno. Svaka časti gospođi, ali ne znamo u kojem svijetu avijacije je iskustvo rada u industriji sapuna i ulja za pečenje referentna stvar i poželjan background? Što gospođa nudi kao zalog uspjeha? Časnu riječ? Nije vrag da nema naših ili stranih mahera iz zrakoplovne branše koji se ne bi prihvatili oživljavanja i pozicioniranja nekad čuvenog ZTC-a, firme sa pedigreom ratnog iskustva, koja bi na tržištu trebala nasrtati poput šnaucera.

Da se oživi ZTC, naravno, potreban je i strateški partner. To je svakome jasno. Valja donijeti plan razvoja koji će širom otvoriti vrata inozemnom strateškom partneru. Nikada plan razvoja ZTC-a nije postojao, ni za kratkoročno, a još manje za dugoročno razdoblje. Propuštena je, među inim, šansa remonta i održavanja švicarskih Pilatusa PC-9, točnije remont agregata-hidro sustava. Propuštena je i prilika da ZTC postane servisni centar za radove i preglede za registraciju aviona Piper i Cessna, te suradnju s tvrtkama: Dornier, Sagem, Bell Textron, Lockheed Martin, Aerostar i EasyJet. Kada je kompanija Viking iz Calgarya preuzela prava za proizvodnju protupožarnih zrakoplova CL-215 i CL-415, po cijelom svijetu žurno su tražili poslovnog partnera koji im može proizvoditi rezervne dijelove i cijele mehaničke sklopove. Jedan čelnik ZTC-a ne trepnuvši lagano je Vikingu dao „pedalu“… RH je jedan od najvećih svjetskih korisnika aviona Pilatus PC-9M te se postavlja pitanje zašto ZTC s ovom tvrtkom još uvijek nije uspostavio stratešku suradnju? ZTC ima realnih osnova za isto i zbog činjenice da je RH promotor PC-9M kroz jednu od najboljih akrobatskih skupina na svijetu Krila Oluje. S obzirom na brojnost Bellovih helikoptera u floti RH, upravo bi ZTC mogao biti strateški partner te američke kompanije u jugoistočnoj Europi. Ali ništa od svega toga. Otužni ZTC liči na zavod Avikaor u Samari – ružne socijalističke zgradice i hangari, zapušten prostor, pun odbačenih, zahrđalih aviona. Nekoliko stranih tvrtki željelo je potpisati ugovor o poslovnoj suradnji ali se umirovljeni vojnici na čelu firme nisu usudili staviti svoj potpis, jer im je tako rekao netko u samoj Vladi. Tako su propale brojne prilike za uspostavljanje poslovne strategije ZTC-a onako kako je i napisano u Strategiji izdvajanja koja je masno plaćena Ekonomskom institutu, a po kojem se nije odradio niti jedan korak u poslovnom smjeru, jer Vlada nije ništa poduzimala. Vlada je zabila zadnji čavao u lijes ZTC-a kada je u Registru državnih poduzeća oznaku društva od strateškog interesa uzela ZTC-u te ju dodijelila Croatiji Airlines, kako bi izigrala EU zakone i na taj način pokrivala gubitke Croatije.

Hitno treba provesti restrukturiranje koje podrazumijeva rigoroznu, kapitalističku analitiku i kontroling. Stvar je to s kojom se ne smiju baviti MORH-ovi činovnici sa ciljem kako probleme pomesti pod tepih i mirno dočekati totalni kolaps firme. ZTC treba temeljito preurediti, redimenzionirati, smanjiti, učiniti ga konkurentnim te uvesti u moderno doba. Izraz „suvremeni“ uz ZTC može se vezati isključivo certifikatima i uhodanim tehnološkim procesima u obradi kompozitnih materijala, koji su osnova u civilnom sportskom i profesionalnom zrakoplovstvu te bespilotnim letjelicama. ZTC bi mogao samostalno proizvoditi avio-dijelove, dronove i imati svoje akreditirane laboratorije, modernu halu za galvanizaciju,….

Tvrtka ni pod aktualnim vojno-obavještajnim menadžmentom nije prošla procese restrukturiranja, tržišnoga, tehnološko-tehničkoga, kao ni organizacijskoga prilagođavanja. Iskorak na tržište moguće je samo uz iskusno i kvalificirano osoblje te odgovarajuću i specijaliziranu opremljenost. Nedostatak dovoljnog broja iskusnih i sposobnih viših menadžera također nije riješen.

Marketing i ZTC? To zvuči kao oksimoron. Za ZTC je očito pretežak zadatak formirati suvremeni odjel marketinga i prodaje s renomiranim stručnjacima koji bi kontinuirano i pravovremeno bili prisutni na stranim tržištima civilnog i vojnog zrakoplovstva.

Pravo je pitanje i za vladu RH, kao vlasnika ZTC-a, zašto je potpuno zanemarena niša male avijacije u Hrvatskoj koja je zauzela tron turističkog diva Europe sa preko 150 civilnih aviona? To što je Hrvatska postala članica NATO-a nije se ni najmanje odrazilo na poslovanje ZTC-a. Tamo kao da je vrijeme stalo. Teška hibernacija. Kako su NATO i EU članstvo iskoristile naše susjedne zemlje, najbolje je vidljivo u češkim LOM Prahi i AERO Vodochodyu te litavskoj Aviabaltici. Zemlje članice NATO raspolažu s gotovo četiri tisuće vojnih zrakoplova različitih tipova i namjena. Kako u SAD-u, tako i u Europi, vojni su zrakoplovi u prosjeku sve stariji. Vodeći brigu o razlikama koje postoje među tipovima zrakoplova i državama, ostaje činjenica da je prema raspoloživim podacima prosječna starost aviona preko 20 godina. Jedan od problema sa „starijim“ zrakoplovima viši su troškovi održavanja, a rezultat toga je sve veća potreba za suradnjom s tvrtkama izvan „vlastitog vojnog sustava“, a s ciljem smanjenja rastućih troškova održavanja. Naravno, pretpostavke da ZTC dobije dio tog kolača je da usluge po standardima, kvaliteti i cijenama budu konkurentne.

Nije jasno zašto ZTC nije uključen u održavanje Rafala, a cijeli posao težine je preko milijardu eura. Koja to država ne iskorištava svoje resurse? Valjda samo Hrvatska. Marš ludosti, jer Rafale je doslovce bio posljednja slamka spasa.

ZTC 30 godina vode likovi koji glume da imaju neke veze s onim čime se bave – kombinacija “Mućki” i “Alana Forda”. Stvar je poprilično jasna, ako ZTC ne može dostići konkurenciju, neće se više isplatiti nešto popravljati ili restrukturirati, nije dovoljna reforma nego sjekira, pa početi s nečim novim ispočetka...