Voices
148 prikaza

Presuda u pravnoj stvari tužitelja Tomislava Madžara

Tomislav Madžar
Sanjin Strukić (PIXSELL)

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU Ulica grada Vukovara 84 U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Rusu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tomislava Madžara iz Zagreba, Stipanovićeva 21, OIB 84610027620, zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Zagreba, protiv tuženika 24sata d.o.o., Oreškovićeva 6H11, Zagreb, OIB 78093047651, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2016. godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 26. veljače 2016. godine presudio je:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 12. lipnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

II. NaIaže se tuženiku o svom trošku u cijelosti i bez komentara objaviti ovu presudu po njenoj pravomoćnosti u prvom sljedećem broju tjednika 24express te na web portalu http://www.express. hr s uobičajenom veličinom slova kojom se pišu tekstovi u navedenom tjedniku, odnosno na navedenom web portalu, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 30.000,00 kuna sa zatraženim kamatama na taj iznos.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje: 

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 3. travnja 2015. godine u tjedniku 24express broj 15590151, na strani 20-21 objavljen članak pod naslovom “Tko je Tomislav Madžar, čovjek koji Kolindu slijedi kao vjerni pas, Vaso Kolindi podmeće Bandićeva čovjeka...”. Nadalje, dana 9. travnja 2015. godine na web portalu http://www.express.hr objavljen je članak pod naslovom “Stalno uz Kolindu, Vaso Kolindi podmeće Bandićeva čovjeka...”. 

Osim različitosti u naslovu sadržajno se radi o istom tekstu potpisanom po novinarki Tei Kvarantan Soldatić, a u kojem su iznesene neistinite informacije koje objektivno vrijeđaju čast, ugled i dostojanstvo tužitelja. U navedenim je člancima iznesen čitav niz neistinitih informacija, pa je tako uvodno na web portalu navedeno da Tomislav Mađar gotovo sav svoj novac zarađuje preko HDZ-a, ali paralelno ima čudnovatu vezu s Milanom Bandićem. 

Radi se o neistinitoj i zlonamjernoj tvrdnji, jer tužitelj nikakav novac ne zarađuje preko HDZ-a niti je njegova poslovna aktivnost vezana za HDZ. Koliko su informacije u navedenim člancima pogrešne, a lako su mogle biti provjerene, ukazuje i navod da je tužitelj bio s predsjednicom na Barčaršiji, a što nije točno. Isto tako, sudski registar je javan i svatko ima mogućnost, pa čak i preko interneta provjeriti status pojedinog trgovačkog društva. Da je namjera autora članka bila profesionalno postupati i prenijeti istinu javnosti, mogao je u roku od svega par minuta putem računala provjeriti da trgovačko društvo Arena projekti d.o.o. nema nikakve veze s tužiteljem, budući da isti nije niti član osnivač društva niti ima bilo kakvu funkciju u predmetnom trgovačkom društvu. 

Stoga su tendenciozne i zlonamjerne tvrdnje da je njegovoj tvrtki Amea projekti HDZ isplatio novac za organizaciju eventa, te da je zahvaljujući stranci čiji je član od 2006. godine zaradio dobar dio svojih prihoda. Također nije točno da bi jedan član stranke rekao da plaća kasni zbog Madžara, jer je stranka njemu trebala isplatiti velik dio novca... 

Ničim dokazana i potpuno paušalna je i tvrdnja da bi ambicija tužitelja bila približiti se predsjedniku stranke, te da je pokušao svojedobno doći do Sanadera, i to preko Biance Matković, a da je isto pokušao i s Jadrankom Kosor. Nadalje, netočno se prenosi “da je njegova udruga mladih, nakon dva mjeseca osnivanja, dobila od Grada Zagreba na korištenje poslovni prostor, odnosno stan od 180 četvornih metara u strogom središtu, u Ulici Frana Petriča”. 

Osim što navedena udruga nije vIasništvo tužitelja, valja istaknuti da je riječ o prostoru koji je predan na korištenje Hrvatskoj udruzi mladih (HUM) u vrijeme kad tužitelj nije bio njen predstavnik. Prostor je dodijeljen sukladno važećoj proceduri i aktima Grada Zagreba. Uz mjesečnu naknadu, Udruga je preuzela i obvezu investiranja i adaptacije prostora, koji je zatečen u vrlo lošem i zapuštenom stanju. Dakle, tužitelj nije imao niti je mogao imati, bilo kakve veze s dodjelom predmetnog stana. Osim toga, prostor je dodijeljen Udruzi u skladu s važećim propisima, pa je očito da se takvim neistinitim napisima tužitelja, bez ikakvog uporišta, stavilo u kontekst navodnih nezakonitih radnji i klijentelizma. U odnosu na udrugu, u tekstovima se navodi da ista do danas nije imala niti jedan realizirani projekt, a što je netočna i ničim potkrijepljena informacija. 

Upravo suprotno, Hrvatska udruga mladih od svog osnivanja pa do danas vrlo aktivno provodi čitav niz projekata i programa kulturne i znanstvene suradnje raznih organizacija s područja Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Apsolutno je nedopustivo da bilo tko, pa tako i tuženik, za tužitelja objavljuje neistinite i potpuno netočne informacije. Gore opisnim postupanjem tuženika, tužitelj je prikazan na krajnje negativan način budući da je zlonamjerno i bez ikakvog uporišta stavljen u kontekst nezakonitih radnji, navodnih namještanja i klijentelizma. Pri tome se tužitelja sasvim nepotrebno i tendenciozno stavlja u kontekst s Milanom Bandićem, a sve očito s ciljem da se senzacionalističkim napisima stvori nepostojeća afera. Stoga ovakve informacije objektivno vrijeđaju čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, i to ne samo kao čovjeka građanina, već kao i liječnika te člana Hrvatske demokratske zajednice koji je zadužen za članstvo koje broji više od 200.000 članova. 

Kako je iznošenjem i objavom netočnih informacija o tužitelju povrijeđen njegov ugled, čast i dostojanstvo, to je po osnovi čl. 21 i 22 Zakona o medijima i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, tuženik kao nakladnik u obvezi tužitelju naknaditi neimovinsku štetu koju isti trpi zbog povrede prava osobnosti. Uvažavajući sve okolnosti na koje upućuju odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o medijima, kao i sve okolnosti ovog slučaja, a imajući u vidu značenje povrijeđenog dobra, jakost i trajanje pretrpljenih duševnih boli, uvažavajući činjenicu da je tužitelj nakon spornog komentara bio u nelagodnoj situaciji u obitelji, na poslu i u društvu, kada ga prijatelji, poznanici, kolege i suradnici te obični građani gledaju sa sumnjom da je moguće da su informacije u spornom članku i točne, te ga propitkuju o tim informacijama, kada je svaki puta sve ove neugodnosti iznova trpio, tužitelj smatra da je primjereni iznos pravične novčane naknade u ovom slučaju 60.000,00 kn. 

Prije pokretanja ove parnice, a u smislu odredbe čl. 22 st. 2 Zakona o medijima, sve u svezi s č1. 40 istog zakona, tužitelj se tuženiku i glavnom uredniku obratio radi objavljivanja ispravka. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovanima, kako po pitanju osnove, tako i po pitanju visine. Ističe se prigovor naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 60.000,00 kn kao neosnovanoj i predlaže se Naslovu kao vrijednost predmeta spora utvrditi iznos od 160.000,00 kn. Naime, tužitelj točkom 1 tužbenog zahtjeva potražuje isplatu iznosa od 60.000,00 kn i točkom 2 tužbenog zahtjeva traži od tuženika dvije činidbe objave presude, kako u tiskanom izdanju, tako i na mediju www.express.hr. Kako tražene činidbe nisu procjenjive, to se kao vrijednost predmeta spora u odnosu na svaku činidbu ima uzeti vrijednost od 50.000,00 kn, pa stoga druga točka tužbenog zahtjeva ima vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kn.

Jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja u odnosu na oba dijela tužbenog zahtjeva dolazi se do iznosa od 160.000,00 kn, a što je vrijednost predmeta spora koju tuženi predlaže. Navodi tužbe o tobožnjoj šteti paušalni su i neosnovani, te im se tuženik kao takvima u cijelosti protivi. Za tužitelja sporne informacije takve su naravi da tuženi kao nakladnik sukladno izričitim odredbama Zakona o medijima ne odgovara ako bi njihovom objavom nastala kakva šteta, a ističe se kako objavom spornih informacija tužitelju nikakva šteta niti nije nastala. Istaknute dokaze tuženi predlaže provesti tek kad i ukoliko bi tužitelj zaista i dokazao nastanak štete, jer bi bilo preuranjeno da tuženik dokazuje činjenice koje ga po samom zakonu oslobađaju od odgovornosti za štetu prije nego li je ikakva šteta zaista i dokazana, sve sukladno odredbi čl. 21 st. 6 Zakona o medijima. Tuženi zadržava pravo predložiti i druge dokaze, sve sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku. 

S obzirom na sve navedeno predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na plaćanje troškova parničnog postupka. Tijekom dokaznog postupka, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: uvid u zahtjev za ispravak netočnih informacija (list 6-17), članci objavljeni na web-portalu (list 18-23), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Arnea Projekti d.o.o. (Iist 28-29), članak pod naslovom “Kolinda s Halidom bila na ćevapima” (list 30-35), novinski članak skinut s linka Ljubuški. net (list 52-53), saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te svjedok Tea Kvarantan Soldatić. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale daljnjih dokaznih prijedloga (osim dokaznog prijedloga tuženika za saslušanjem Božidara Longina ), sukladno č1. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53191., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96108, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP). Ocjenjujući izvedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Što se tiče vrijednosti predmeta spora koju ističe tuženik, sud smatra da je ista neosnovana, iz razloga što se u petitu tužbenog zahtjeva traži naknada štete zbog povrede prava osobnosti, a preostale točke tužbenog zahtjeva posljedica su pretpostavke usvajanja točke I. petita, pa je zbrajanje dijelova tužbenog zahtjeva neosnovano, te sud smatra navedeni iznos tužbenog zahtjeva pravilno odmjerenim (čl. 40 ZPP-a). Osim dokumentacije koja je prethodno navedena kao pisani dokazni materijal, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranaka u postupku. Tužitelj u svom iskazu na ročištu dana 10. prosinca 2015. godine navodi da inače ne čita list tuženika 24sata te navodi da je jedno jutro oko Uskrsa dobio cijeli niz poziva oko tog članka, pa je otišao kupiti novine na Cvjetni trg. gdje mu je gospođa koja radi na kiosku (međusobno se ne poznaju. ali je ona njega prepoznala upravo iz tih novina) rekla da se ne brine jer da to što piše nije istina. Tužitelj navodi da je u članku iznesen cijeli niz neistina i kleveta, članak je po njegovu mišljenju tendenciozan i nije slučajan, a iskazuje da je na jednom druženju nakon objavljivanja članka sreo osobu koju nije inicijalno prepoznao, a ona se njemu obratila kao osoba izuzetno atraktivne vanjštine, za koju je saznao da je upravo novinarka koja je objavila sporni članak, koja mu je tom prilikom sugerirala da mu baš nije pametno što je podnio tužbu, na što je tužitelj odvratio pitanjem zašto ga prije objavljivanja članka nije kontaktirala kako bi mu omogućila iznijeti svoju stranu priče, odnosno da mu takvu priliku nije dala, što je njemu kao akademskom građaninu nevjerojatno za povjerovati.

Dalje navodi da je članak prenesen dalje, što je utjecalo negativno na javno mnijenje, a sa zahtjevom za demanti nije uspio, pa je podnio ovu tužbu. Kontekst u članku mu je posebno gadljiv, jer je suprotno navodima u istom volontirao u predsjedničkoj kampanji besplatno, a sve aktivnosti u životu su mu podređene liječništvu a ne stranci. Osim toga, on je bio suvlasnik tvrtke Amea projekti» jednu godinu i 2 mjeseca pa se ne može tvrditi da je zbog članstva u HDZ-u imao nekakve novčane uspjehe vezano za tu tvrtku. Dalje u vezi firme navodi da je 2010. godine u 10. mjesecu izašao iz iste, nakon čega se posvetio specijalističkom usavršavanju u medicini, doktorirao je, a i liječnik je Hrvatske nogometne reprezentacije, pa od tuda i crpi prihode za svakodnevni život, s time da je i profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Tih godinu dana i 2 mjeseca misli da je bio i direktor, iako nije potpuno siguran.

Na upit da li mu je poznato da li je od strane HDZ-a ikad išta isplaćivano tom društvu, tužitelj odgovara potvrdno, ali isto tako navodi da ne zna za što su te uplate bile, ali da su bile iza njegovog izlaska iz tog društva. Na upit tužitelju da li je po bilo kojoj osnovi od strane HDZ-a njemu osobno ili nekoj drugoj firmi s kojom bi on bio na bilo koji način povezan u smislu ZTD-a (npr. prokurist), a putem navedene tvrtke ili bilo koje druge tvrtke, tužitelj odgovara da nije. Na upit punomoćnika tuženika zašto tužitelj nije sporni navedeni odnos “majka - sin” kao takav specificirao u zahtjevu za ispravak, tužitelj navodi da se toga ne može sjetiti, ali da je na temu svoje majke koja je preminula od teške bolesti izuzetno osjetljiv. Osim toga, posebno mu je gadljivo što se imputira njegov odnos s predsjednicom kao odnos majke i sina (takav opis mu je degutantan, jer mu je majka preminula), a s predsjednicom ima častan i profesionalan odnos. 

Na upit punomoćnika tuženika, a vezano za pasus 2. lista 22 na kojem se opisuje u tekstu po riječima “jednog HDZ-ovca” da li tužitelj u ovakvom opisu njegovog odnosa prema predsjednici pronalazi nešto uvredljivo, tužitelj odgovara da on nije ušao u kampanju, nego je imenovan od strane predsjedništva HDZ-a, a ne temeljem simpatičnosti. Odnos simpatičnosti mu je u ovakvom kontekstu uvredljiv, smatra da se treba orijentirati na stručnost, isto tako iskazuje da je prije te kampanje obnašao dužnost od 2 nositelja liste bez “simpatičnosti”. Također navodi da je u istom pasusu u trenutku objavljivanja istoga on bio povjerenik predsjednice RH za mlade i šport, a na upit suca da li bi nakon takvog imenovanja mogao biti imenovan savjetnikom, tužitelj odgovara potvrdno. Tužitelj navodi da sa Bandićem nije imao nikakav odnos drugačiji od odnosa koji ima svaki prosječni građanin Zagreba, iako ga osobno poznaje, a što se tiče prostora za Hrvatsku udrugu mladih, njega je ta udruga zatražila u trenutku kada on uopće nije bio predsjednik, a ta ista udruga nije nikada konzumirala novac državnog proračuna za razliku od nekih drugih aktivista. 

Također ga smeta što se imputira da je on “podmetnut predsjednici”, jer smatra da se može govoriti jedino o njegovim sposobnostima i rezultatima koje je postigao, a smatra da je posebno štetan i ružan kontekst teksta ga pogodio iz razloga što je isti pročitao njegov ozbiljno bolestan 70-godišnji otac u spornom članku. Na upit punomoćnika tuženika da li je prije objave ovog članka u bilo kojem drugom mediju objavljena fotografija predsjednice RH u društvu s tužiteljem, a za koju fotografiju bi se tvrdilo da je riječ o snimci na Barščaršiji u Sarajevu, tužitelj odgovara da nije (referenca na listu 30). Tužitelj pokazuje da je fotografija na listu 30 na kojoj je vidljiv on s predsjednicom snimljena 30. listopada 2014. godine u Sofri u Zagrebu i objavljena je u svim medijima. Tužiteljev cilj u ovom postupku je zaštititi po eventualnom uspjehu njegov dignitet, čast kompenzirati duševne boli koje je pretrpio zbog spornog članka. Na upit što je 29. travnja 2015. godine tužitelj predstavljao u Hrvatskoj udruzi mladih, tužitelj odgovara da operativno nije predstavljao ništa. 

Na upit da li zna da li je u razdoblju od 1. siječnja do 29. travnja 2015. Hrvatska udruga mladih organizirala kakav seminar i koji, tužitelj odgovara da zna da je nekih seminara bilo, ali ne zna kojih jer ni na jednom nije bio. Na upit da li ga je zasmetalo što ispravak (već prethodno opisan) nje objavljen, tužitelj odgovara da nije jer te novine ne čita, ali da to zahtijeva pravna procedura, ali mu je bilo simptomatično. Svjedok Tea Kvarantan Soldatić u svom iskazu na ročištu dana 10. veljače 2016. godine navodi da zna zbog čega je na sudu, odnosno zbog spornog teksta, no nije joj jasno zbog čega je tužitelj podnio tužbu jer je, po njezinom mišljenju, tužitelj u tekstu opisan u izuzetno povoljnom “svjetlu”, dapače s pozitivnim atributima. 

Na upit suca odgovara da se ne sjeća da je kontaktirala tužitelja prije objave teksta. Također odgovara da su podaci došli iz samog vrha HDZ-a, središnjice. Također navodi da je naslov teksta stavio urednik, a ne svjedokinja. Također na upit suca da li je upoznala tužitelja prije objavljivanja teksta, svjedokinja prvo odgovara da nije, a nakon toga se prisjeća da je to bilo 2012. godine na otvaranju Rocko caffea, navodno na Savi, a upoznao ih je Dragan Primorac. Na upit odakle joj podatak o prihodima tužitelja, svjedokinja odgovara da je taj podatak također dobila iz HDZ-a, da je honorar tužitelja (dakle ne zarada) bio oko 8.000,00 kn, no smatra da je ne stavljajući taj podatak u tekst na neki način zaštitila tužitelja. 

Na upit da li je provjeravala podatke u vezi navoda koji se odnose na tužitelja i predsjednicu na Barčaršiji i ćevapima, svjedokinja odgovara da je te podatke preuzela iz Jutarnjeg lista u kojem je objavljena i ista fotografija, a provjeravala ih nije. Na upit tužitelja odakle svjedokinji podaci da bi on bio vlasnik tog trgovačkog društva, svjedokinja odgovara da je podatke našla na internetu i da oni datiraju iz 2010. godine, ali iako je članak pisan 2015. godine, aktualnost tih podataka nije provjeravala jer su i svi ostali mediji pisali o tom trgovačkom društvu. Svjedokinja navodi da je te podatke našla na Ljubuški.net, na kojem je navodno tužitelj dao takav iskaz. Svjedokinja je prezentirala sudu link za Ljubuški.net odakle je došla do podatka za ovu tvrtku. Svjedokinja o projektima tužitelja vezano za tvrtka Arnea nije tražila konkretne podatke, ali predlaže saslušanje rizničara HDZ-a Božidara Longina. Od više izvora iz središnjice HDZ također dolazi podatak o kašnjenju plaće zbog tužitelja (list 22 spisa), navodi da je tada središnjica brujala o tome. 

Podaci o tekstu vezano za pokušaj tužitelja doći do Sanadera preko Biance Matković dolaze od bivše stanovite dužnosnice, ali svjedokinja odbija odgovoriti tko je taj izvor. Na upit svjedoku vezano za podatke o aferi list 23, a vezano za Bandića, svjedokinja također odgovara da je te podatke preuzela iz drugih medija, a zašto nije napisala koji mediji, odgovara da se jednostavno pozvala iz drugih medija, uz konstataciju suda da je navela da je tako to i opisala u tekstu, pouzdajući se pritom da su podaci koji su naveli njezini kolege novinari točni. Da li je provjeravala da li Udruga hrvatskih mladih imala kakav projekt, svjedokinja odgovara da je također vjerovala kolegama novinarima. Na upit tužitelja zašto ga nije kontaktirala svjedokinja odgovara da joj je žao što je tekst prouzročio takav učinak, ali da se ne sjeća da li ga je kontaktirala. Svjedok na upit tužitelja odbija otkriti izvor informacija. Nije kontaktirala predsjednika Hrvatske udruge mladih koja se spominje u tekstu niti je bila u prostoru koji se spominje na listu 23 spisa. 

Na upit po čemu je tužitelj “Bandićev čovjek”, svjedokinja navodi da ona to u tekstu nije napisala. Nema mogućnost provjeravanja autentičnosti fotografija objavljenih na internetu, u sklopu radnog mjesta. Na upit da li je još negdje naišla na ime tužitelja vezano za ime Ameu, svjedokinja odgovara da je jer kad se upiše to ime u internetski link, tada se ono povezuje s imenom tužitelja. Na upit kakav je ovo konkretno tip teksta, odnosno da li se pri izradi teksta odlazi npr. u prostorije koje se spominju u tekstu, svjedokinja odgovara da ne, novinarstvo je danas brzo i efikasno, a da je svrha teksta bila upoznati javnost koji je bio savjetnik predsjednice, jer je tužitelj bio “mistificiran”, odnosno stalno je bio na slikama s predsjednicom, a nije se znalo tko je on. Na upit da li je svjedokinji prilikom pisanja teksta bila namjera povrijediti tužitelja, svjedokinja odgovara da ne, dapače suprotno jer ga ljudi hvale i opisuju kao radišnog čovjeka i dobrog organizatora, što je navela i u tekstu. Na upit tužitelja da bez provjere autentičnosti može razlikovati fotografiju u Sofri i Baščaršiji, svjedokinja odgovara da je to jako teško i da to ne može. 

Navedeni iskazi svjedoka i tužiteljice različito su cijenjeni: iskazi tužitelja kao istinit, životno logičan i uvjerljiv, a iskaz svjedokinje Kvarantan Soldatić djelomično istinit, a djelomično subjektivan. Nadalje valja reći da nije sporno da u naslovu spornog teksta piše da je tužitelj osoba koja slijedi predsjednicu Republike Hrvatske “kao vjerni pas”, te da je tužitelj okarakteriziran kao “Bandićev čovjek”. U tekstu je dalje navedeno da tužitelj gotovo sav svoj novac zarađuje preko HDZ-a, ali paralelno ima vezu s Milanom Bandićem (odnosno njegovim “klanom”, 1. 18), da je njegovoj tvrtki Amea projekti HDZ isplatio novac za organizaciju događaja pa da je time zaradio dobar dio svojih prihoda, da bi jedan član stranke rekao da plaća kasni zbog Madžara, jer je stranka njemu trebala isplatiti velik dio novca, da je tužitelj imao veze s dodjelom stana od 180 četvornih metara u strogom središtu, u Ulici Frana Petrića za Hrvatsku udrugu mladih. 

U odnosu na navedeno, po mišljenju je suda opis tužitelja da slijedi predsjednicu Republike Hrvatske “kao vjerni pas” uvredljiv, odnosno omalovažavajući za tužitelja sam po sebi i predstavlja po ocjeni suda manjak novinarskog profesionalizma pri pisanju takvog naslova. Sud prihvaća navod tužitelja da je tužitelja pogodilo to što se u tekstu navodi da s predsjednicom Republike Hrvatske ima odnos “majka - sin”, iz razloga je na temu svoje majke koja je preminula od teške bolesti izuzetno osjetljiv, a s predsjednicom ima častan i profesionalan odnos, a ne da joj je podmetnut ili da je u suradnji s njom na temelju simpatičnosti. Nadalje, karakteriziranje tužitelja kao “Bandićevog čovjeka” u naslovu članka aludira na to da bi tužitelj imao nekakve pogodnosti zbog veze s Milanom Bandićem, gradonačelnikom Zagreba, ili njegovim “klanom” što tuženik uopće nije dokazao, a tužitelj to kategorički niječe, dapače navodi da je sve što je postigao to učinio vlastitim sposobnostima, a ne zaslugom nekog drugog. 

Sud zaključuje da tuženik nije s uspjehom dokazao da bi ova činjenica bila osnovana, stoga je i logično da tužitelj zbog toga može trpjeti neugodu. Nadalje, što se tiče dijelova teksta vezanih za navode da tužitelj gotovo sav svoj novac zarađuje preko HDZ-a, odnosno da je njegovoj tvrtki Arnea projekti d.o.o. isplaćen novac za organizaciju događaja, utvrđeno je da je ta tvrtka bila u njegovu vlasništvu do 2009. godine, pa posljedično ovaj navod u tekstu nije niti osnovan iako je po navodu samog tužitelja tih uplata bilo, ali nakon njegova izlaska iz trgovačkog društva. Osim toga, tužitelj kao liječnik crpi svoje prihode za život iz tog zanimanja. Što se tiče dijelova teksta vezano za Hrvatsku udrugu mladih, on je bio član istih, ali nije bio niti na jednom seminaru, a prostor koji se spominje u tekstu je udruga zatražila kad on nije bio član. 

Tuženik je i objavio fotografiju za koju tužitelj navodi da je snimljena u Sofri u Zagrebu, a ne u Baščaršiji u Sarajevu (1. 30). Što se tiče dijela iskaza svjedokinje Kvarantan- Soldatić, novinarke tuženika, sud ne vjeruje da se ne sjeća da li je prije objavljivanja teksta kontaktirala tužitelja, te vjeruje da navod tužitelja nije osnovan. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je ona u biti prepisivala određene podatke s drugih portala (npr. Ljubuški. net u koji je sud izvršio uvid) bez da je te podatke provjeravala, pouzdavajući se pri tome u točnost istih jer su ih pisali kolege novinari. Imajući u vidu navedeno, po mišljenju ovog suda, tuženik nije dokazao osnovanost dijela naslova teksta i navedenih spornih dijelova teksta, slijedom tvrdnja svjedokinje da je novinarstvo “danas brzo i efikasno” osnovana samo i dijelu, odnosno da je brzo, ali, kao u konkretnom slučaju, bez valjane provjere istinitosti bitnih činjenica. 

Činjenica da svjedokinja ne želi navesti svoje izvore je razumljiva sudu, ali isto tako djeluje negativno na procesnu poziciju tuženika koji zbog toga svoje tvrdnje ne može posljedično niti dokazati. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka Longina, jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Slijedom navedenog, sud smatra da je navod tužitelja da je zbog objave ovog članaka pretrpio štetu osnovan, pa je u smislu odredbe čl. 21 i 22 Zakona o medijima, a u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08 dalje: ZOO) i 223 ZPP-a, odlučio da pravična novčana naknada svakome tužitelju iznosi 30.000,00 kuna za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti, duševnog mira, ugleda časti i dostojanstava tužitelja, a očito je, sudeći po njegovom iskazu, učinak teksta zahvatio i širi krug ljudi. 

Na dosuđeni iznos su dosuđene i zatezne kamate od trenutka kada je podnesena tužba, u smislu odredbe čl. 1 3. ZOO kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kamatna je stopa određena u skladu s čl. 29. ZOO-a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (čl. 29. st. 2 ZOO-a), imajući u vidu da je čl. 29. ZOO-a glede tijeka kamata izmijenjen sa ZID ZOO od dana 1. kolovoza 2015. godine, i to u Narodnim novinama br. 78/15. Što se tiče troška parničnog postupka, tužitelju je, sukladno 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12) - dalje OT, te troškovniku predanom na ročištu za glavnu raspravu, dosuđen sljedeći trošak postupka, i to za: trošak sastava zahtjeva za ispravak netočne informacije 100 bodova Tbr. 7/1 OT-a, tužbe 100 bodova Tbr 711 OT-a, podnesak 28. rujna 2015. godine 100 bodova Tbr. 8/1, te ročišta 10. prosinca 2015. godine i 10. veljače 2016. godine, svako po 100 bodova Tbr. 9/1, ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i PDV-t 25% ukupno iznosi 6.250,00 kuna. 

Sukladno omjeru uspjeha tužitelju u postupku od 50% što se tiče visine tužbenog zahtjeva, dosuđeni iznos troška parničnog postupka je 3.125,00 kuna. Također, s obzirom da tužitelj u petitu tužbenog zahtjeva traži kamate na trošak parničnog postupka, a u troškovniku predanom na ročištu to ne traži, to je sud zaključio da je od ovog sporednog potraživanja odustao jer trošak mora biti točno određeno postavljen (čl. 164. st. 2. ZPP-a, tako i praksa Split, Bjelovar). Tuženiku trošak postupka nije dosuđen jer je prouzročio nastanak ove parnice, a isto je tako osporio i osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja, pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka.

U Zagrebu, dana 26. veljače 2016. godine Sudac: Marko Rus, v.r.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.