Otkako ga je vrhuška Katoličke crkve prije petnaestak godina odlučila maknuti iz javnog života, velečasni Zlatko Sudac godinama nije u javnosti. Tvrdio je da je to Crkva učinila zbog njegovih iskričavih stavova i istupa, no konkretni razlozi razlaza njega i Crkve nikad nisu do kraja razjašnjeni.
Izgleda da je velečasni Sudac opet u ljubavi s Crkvom jer, kako saznaje Telegram, prije godinu dana imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi u Krku, ali javnost je o tome tek sad obaviještena.
Sudac je rođen u Rijeci 24. siječnja 1971. godine, a djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, gdje je završio osnovnu i srednju školu te se zaposlio kao strojarski tehničar. Svećenikom je odlučio postati 1993. I to iznenada, probudivši se jednog jutra. Teologiju je završio u Zagrebu, a njegov profesor, teolog Adalbert Rebić, priznao je da je Zlatka rijetko viđao na predavanjima. Za svećenika ga je 1998. zaredio tadašnji krčki biskup Josip Bozanić, a iste godine postavljen je za kapelana u Novalji na otoku Pagu.
Stigme je, kako je znao ponavljati u intervjuima, dobio u svibnju 1999. godine. Tom događaju, prema njegovu kazivanju, prethodila je šetnja s gospođom Milkom Ricov uz more. Te večeri puhala je bura, a zatim je nastupio mir. Vjetar je utihnuo, a more je postalo poput ulja. Na noćnom nebu se pojavilo neobično sunce koje je žarilo a oko kojega je bio krug duginih boja. Između sunca i ruba duge bio je "ljubičasti krug koji je titrao" dok su se preko cijeloga neba "pružali krakovi križa".
Na tu pojavu oboje su kleknuli, Sudac licem prema toj svjetlosti. Taj znak je dugo trajao prije nego što je nestao. Začudili su se kad su saznali da nitko u Novalji te neobičnosti nije primijetio. Idući dan Sudca je počelo peći čelo. Otišao je u kupaonicu umiti se hladnom vodom i tad je u ogledalu vidio da mu je čelo crveno. Idućih dana imao je neugodan osjećaj peckanja čela, a niz oči su mu "krenule krvave suze i počeo se znojiti krvavim znojem". Nakon toga počeo mu se javljati križ na čelu. Križ je nastajao polako, utiskujući se sve dublje. Bio je poput "rimskog križa koji se polako širio i počeo ulaziti u dubinu čela".
Kad se to dogodilo, gospođa Ricov i Sudac obavijestili su župnika, a ovaj biskupa. Počele su glasine o Sudčevim nadnaravnim sposobnostima koje su se proširile i u javnosti. Govorilo se o svijetljenju, levitaciji, pojavljivanju na različitim mjestima u isto vrijeme...
Neki su svjedočili i o čudesnim ozdravljenjima bolesnika s kojima je bio u kontaktu. Nakon toga Sudac je počeo nositi bijelu odjeću, na njegovim propovijedima počelo se pojavljivati sve više ljudi. Službena Crkva je prema tim događajima od početka bila skeptična i prema Sudcu se držala rezervirano. U njemu su vidjeli tek običnog svećenika te su ga povukli iz Novalje.
Naređeno mu je da se povuče iz javnosti. Poslan je na ispitivanja u talijansku kliniku Gemelli. Tamo je ustanovljeno da je njegova stigma na čelu u obliku križa "neobjašnjiva prirodnim zakonima dostupnima suvremenoj znanosti". Sudac je neko vrijeme držao flaster preko te stigme.
Biskup mu zabranio duhovne seminare
Održavao je duhovne seminare u mjestu Betanija na otoku Lošinju koje su posjećivali i mnogi uglednici iz javnog života. Na tim vježbama je 2001. bio i general Ante Gotovina. Od 2000. do 2009. u tom centru je održano 240 seminara na kojima je bilo oko 31 tisuća polaznika. Krčki biskup Valter Župan te godine zatvara Betaniju i zabranjuje mu istupati u javnosti.
Mnogi biskupi su mu uskraćivali dozvole za djelovanje u svojim biskupijama. Smetala im je estradizacija duhovnog poziva, a crkveni krugovi bili su šokirani kad je 2009. na omotu za album duhovne glazbe "Put, istina i život" prikazan kako poput Isusa hoda po vodi. Profesor teologije Adalbert Rebić tad mu je poručio da prestane glumiti Isusa i počne više ići njegovim stopama.
Evangelizirat ću internetom!
U intervjuu za Večernji list Sudac je odgovorio na prozivke i rekao da sebe ne smatra estradiziranim. Za svoje stigme i križ na čelu tvrdio je da stalno "igraju i pulsiraju" te da kad mu curi krv ne osjeća bol kao da se porezao. Kaže da je to unutarnja patnja, koja je više kao osjećaj. S njima je naučio živjeti i kaže da mu je postala rutina svako jutro promijeniti flaster. Kao bilokacija, levitacija i stigme mu nisu ništa neobično i vjeruje da su to fenomeni koje će znanost kad-tad potvrditi.
- Uvjeren sam da je Bog mojim radom dotaknuo srca stotina i stotina tisuća ljudi. Imamo lanac molitelja, koji je već u milijunskim brojkama, koji intenzivno mole za obraćenje i za mir u svijetu i ovo što mi radimo, tolika ozdravljenja, obraćenja i oslobođenja. Zadovoljstvo mi je raditi ovako kao što radim i, kad bi mi došle neke 'sankcije', da mi se zabrani ovo raditi... Ako može pater Luka evangelizirati SMS-om, mogu i ja internetom! I neće me slušati samo stotinu ljudi u Betaniji, nego milijuni širom svijeta. Danas zabraniti poruku Božju je nemoguće - rekao je Sudac u intervjuu Večernjem listu 2009. godine.
Istaknuo je tad da nikad neće učiniti ništa što mu Crkva izričito ne dopusti.
- Ako ne žele, primjerice, koncert ili duhovno-glazbenu večer u zagrebačkoj Areni ili na Poljudu, Maksimiru ili Hipodromu, onda ga neće biti. A ako ga žele, onda ću doći. Tako je bilo sa svim seminarima dosad: gdje me pozove lokalni biskup i imam njegovo dopuštenje, čekam dopuštenje svoga biskupa i tek tad idem.
Svoje poklonike našao je i u SAD-u 2004. godine. Službovao je u hrvatskim župama na američkoj Istočnoj obali. Na njegovim seminarima bile su tisuće ljudi. Govorilo se o čudesnim ozdravljenjima. Tijekom njegova boravka u Italiji proširila se priča kako su mu na blagdan sv. Franje Asiškog prokrvarile žive rane na rukama. U propovijedima i javnim istupima doticao se i politike. Tako je govorio da je general Gotovina nevin i da se ne treba predati Haškom sudu. Izjašnjava se protiv privatizacije, prodaje, državnih infrastrukturnih objekata. Skeptičan je bio i prema ulasku Hrvatske u EU.
Naplaćivao duhovne poruke s automata
Nakon što se razišao s Crkvom, pisalo se da se počeo baviti uređenjem interijera, da prodaje svoje slike i sporadično održava duhovne obnove u hotelima. I sam se pohvalio kako je uredio interijer jednog zagrebačkog frizerskog salona, hotel i nekoliko obiteljskih vila te najavio da namjerava dovršiti doktorat o utjecaju duhovnosti i molitve na ljudsko zdravlje.
U tom periodu okušao se u biznisu i pokrenuo tvrtku Joshua d.o.o., no tvrtka je iz sudskog registra izbrisana 2018. godine. Pokušao je i otvoriti portal www.velecasnisudac.com hotline preko kojeg je posjetiteljima naplaćivao svoje duhovne poruke snimljene na govornom automatu.
Ni to se nije pokazalo uspješnim.
Pojavljivali su se i medijski napisi u kojima se govorilo o navodnim pokušajima njegova trovanja. “Cijelu istragu sam zapečatio i zaustavio daljnja ispitivanja”, rekao je 2010. u vezi s tvrdnjama kako je u “razdoblju od jednog desetljeća bio po život i zdravlje ozbiljno izlagan i ugrožavan”. O njemu je objavljena knjiga “Razgovori”, a snimljen je i dokumentarni film