No, kad o tome razmislite, prisjećate se da se naši osjećaji razvijaju iz iskustva koja se mijenjaju ne s protokom prostora, nego vremena. Vrijeme se uvijek kreće naprijed, nikad nazad, povlači nas protivno našoj volji i time sprečava da se vratimo. To je samo analogija. Crne rupe zakrivljuju prostor i vrijeme do takvih ekstrema da ispod obzora događaja vrijeme i prostor mijenjaju uloge. Vrijeme doista jest ono što vas vuče prema singularitetu.
Ne možete se okrenuti i pobjeći na isti način kao što se ne možete okrenuti i otputovati u prošlost. Zato, u tom vam se trenutku može dogoditi da se poželite zaustaviti i pitati se: Koji je vrag toj Anne? Ako se već smrzavate u toj crnoj rupi, okruženi ničim neobičnijim od praznog prostora, zašto toliko tupi da će vas spržiti radijacija na obzoru događaja? Da možda ne halucinira?
A Anne se u stvari ponaša sasvim razumno. Iz njenog kuta gledanja, vi ste doista reš pečeni na obzoru. To nije iluzija. Ona bi čak mogla prikupiti vaš pepeo i poslati ga obitelji. Prirodni zakoni čak inzistiraju na tome da iz Anneine perspektive vi ostajete izvan crne rupe. Razlog tome je što kvantna fizika zahtijeva da informacija nikada ne može biti izgubljena. Svaki komadić informacije koji se tiče vašeg postojanja mora ostati najdalje na rubu obzora kako zakoni fizike u kojima živi Anne ne bi bili prekršeni.
S druge strane, zakoni fizike zahtijevaju i to da vi slobodno projedrite kroz obzor bez da biste iskusili da se pretvarate u užarene čestice ili bilo što neobično. U suprotnom biste prekršili Einsteinovu sretnu misao i njegovu opću teoriju relativnosti. Tako da zakoni fizike zahtijevaju da se nalazite i izvan crne rupe kao hrpa pepela i unutar crne rupe živi i zdravi. Ne manje važno, postoji i takav zakon fizike koji kaže da se informacija ne može klonirati, da iz ničega ne može nastati nešto.
Posljedično morate biti na dva mjesta, ali mora postojati samo jedna kopija vas. Zakoni fizike uspijevaju nas usmjeriti prema zaključku koji se čini nerazuman. Fizičari to nazivaju razbješnjujućom zagonetkom "paradoksa informacije crne rupe". Srećom, pa su u 90-ima uspjeli pronaći način za razriješiti je.
Leonard Susskind je shvatio da paradoks ne postoji, jer vas ni jedna osoba ne vidi kloniranog. Anne vidi samo jednu vašu kopiju. Vi vidite samo drugu vašu kopiju. A vi i Anne nikada nećete moći te dvije kopije usporediti. I ne postoji nikakav treći promatrač koji bi mogao istodobno vidjeti i unutrašnjost i vanjštinu crne rupe.
Tako da nijedan zakon fizike nije prekršen. Osim ako ne zahtijevate doznati koja priča je stvarna. Odnosno, jeste li u zbilji umrli ili ste ostali živi. Velika tajna koju su nam crne rupe otkrile je da to ne postoji. Stvarnost postoji u ovisnosti koga pitate. Postoji vaša stvarnost, postoji Anneina stvarnost. Točka. U stvari, umalo.
U ljeto 2012. fizičari Ahmed Almheiri, Donald Marolf, Joe Polchinski i James Sully, grupno poznati kao AMPS, smislili su misaoni eksperiment koji je zaprijetio uzdrmati sve što smo mislili da znamo o crnim rupama. Oni su shvatili da Susskindovo rješenje ovisi o činjenici da između svakog neslaganja između vas i Anne stoji obzor događaja.
Nije važno to što Anne vidi nesretnu verziju kako vas uništava Hawkingova radijacija, jer joj obzor priječi da vidi drugu verziju vas kako lebdite unutar crne rupe. Ali, što ako bi ipak postojao način da ona ugleda što se krije s druge strane obzora, bez da ga i prijeđe? Obična relativnost za takvo što ne bi htjela ni čuti, ali zato kvantna mehanika stvari ponešto zamućuje. Anne bi mogla ipak virnuti iza obzora, koristeći mali trik koji je Einstein nazvao "sablasna akcija s razdaljine".
To se događa kad par čestica koje razdvojimo, u svemiru ostaju misteriozno "isprepletene". One su dio jedne, nedjeljive cjeline, tako da informacija koja je potrebna za opisati ih, ne može nastati u nijednoj od te dvije čestice ponaosob, nego samo kroz sablasnu vezu između njih dvije. E, pa ideja AMPS funkcionira na takav neki način. Recimo da Anne ugrabi jednu takvu informaciju u blizini obzora, nazovimo je A.
Ukoliko je njena priča u redu i vi ste osuđeni na to da vas uništi Hawkingova radijacija izvan crne rupe, onda A mora biti isprepletena s drugačijom informacijom, B, koja je također dio vrelog oblaka radijacije. S druge strane, ako je vaša priča točna, pa ste živi i zdravi s druge strane obzora događaja, onda A mora biti isprepletena s drugačijom informacijom, C, koja je negdje unutar crne rupe. I tu je poanta: svaka informacija može biti isprepletena samo jednom. A to znači da A može biti isprepletena samo s B ili s C, nipošto s oboje.
Anne zato uzima svoj bit informacije, A, propušta ga kroz svoj priručni stroj za dekodiranje isprepletenosti koji nam ispljune odgovor: ili B ili C. Ako je odgovor C, onda pobjeđuje vaša priča, ali su prekršeni zakoni kvantne mehanike. Ako je A isprepleten s C, što je duboko unutar crne rupe, onda je taj dio informacije za Anne zauvijek izgubljen, jer kvantni zakon kaže da informacija nikad ne može biti izgubljena.
To onda ostavlja B. Ako njoj iz njenog stroja ispadne da je A isprepleteno s B, onda Anne pobjeđuje, ali zato gubi opća teorija relativnosti. Kvaka je u tome da u slučaju A i B Anneina je priča istinita, vas sprži radijacija na obzoru, ali to onda znači da se ne događa ono što predviđa opća teorija relativnosti, da ćete bez problema proći preko obzora događaja, a ne da ćete se sudariti s plamtećim zidom. Koja je priča, dakle, istinita? To nitko ne zna i to pitanje postalo je jedan od glavnih izvora svađa, pravih pravcatih, oko temelja fizike.
Fizika je potrošila više od jednog stoljeća pokušavajući pomiriti opću relativnost s kvantnom mehanikom, svjesna da bi jedna od njih dvije moguće morala odustati. Odgovor na paradoks vatrenog zida trebao bi nas uputiti na otvaranje još dublje teorije univerzuma. Jedan trag mogao bi se kriti u Anneinom stroju za dekodiranje. Doznavanje koji drugi bit informacije je isprepleten s informacijom A izvanredno je kompliciran problem.
Tako da su fizičari Daniel Harlow sa Sveučilišta Princeton u New Jerseyju i Patrick Hayden sad sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji, u nekom trenutku stali ispitivati koliko bi to rješavanje moglo trajati. 2013. godine izračunali su da, čak i uz najbrže kompjutore koje bi dopustili fizički zakoni, Anne bi trebalo izvanredno dugo vrijeme za dekodiranje isprepletenosti.
Dok bi ona uspjela izračunati odgovor, crna rupa bi već odavno isparila, nestala bi iz univerzuma i s time bi nestala i prijetnja vatrenog zida. Ako je to slučaj, ispada da naprosto sama kompleksnost problema sprečava Anne da ikad dozna koja je priča stvarna.
Takav ishod ostavlja obje priče simultano istinite, stvarnost ostaje intrigantno ovisna o gledištu promatrača, svi zakoni fizike netaknuti i nitko se ne nalazi doista u opasnosti da naleti na zid vatre. A to fizici daje još nešto za razmisliti: mučna veza između složenih izračuna i vrijeme-prostora. To svejedno može otvoriti vrata nečemu, i to nečemu o crnim rupama. One nisu tek puke gnjavatorske prepreke za svemirske putnike.
One su također teorijski laboratoriji koji uzimaju najsuptilnije začkoljice u zakonima fizike i potom ih pojačavaju do takvih proporcija da ih se ne može ignorirati. Ako prava priroda stvarnosti leži negdje drugdje, najbolje mjesto za promotriti je crna rupa. To je vjerojatno najbolje mjesto za pogledati izvana, u stvari, barem dok se ne zaključi prepreka u vidu tog vatrenog zida. Ili da se unutra pošalje Anne. Jer sad je ionako već red na nju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Al su ga nasrali