Charles Darwin, otac modernog shvaćanja biologije, pristao je uz obalu Ognjene zemlje na jugu Argentine kada ga je iznenadila otpornost domorodaca na hladnoću.
"Žena, dojilja, s malim djetetom prišla je našem brodu i jednostavno nas promatrala iz znatiželje. Vlažni snijeg je padao i topio joj se na golim grudima po djetetu kojeg je tada dojila", napisao je tada poznati britanski istraživač.
S jedne strane postoji lovci na bisere koji satima rone u hladnim vodama oko Japana, ali dobar dio nas se buni kada trebamo ući u relativno topli Jadran.
Postavlja se pitanje, zašto postoje tako velike razlike u osjetljivosti na hladnoću?
Kako percipiramo hladnoću?
Počnimo od osjeta hladnoće. Percepcija hladnog počinje kada živčani završeci u koži šalju impulse u mozak o trenutačnom stanju kože i njenoj temperaturi. Impulsi nose informacije o temperaturi kože, ali i brzini promjene temperature.
Zato i postoji fenomen navikavanja na temperaturu mora. Znatno nam je hladnije prvi put kad uskočimo u hladnije more i kada koža ubrzano gubi temperaturu nego kada provedemo neko vrijeme u moru. Kožna temperatura je niža nego izvan vode, ali je barem stalna i ne fluktuira naglo.
Hipotermija ili smrt
Prasak živčanih signala koji nastaju kao posljedica naglog pada temperature kože, ljudskom organizmu daje rano upozorenje da prijeti hladnoća koja može ohladiti čak i ključne organe. Dođe li do velikog pada unutrašnje temperature, čovjeku prijeti hipotermija ili smrt.
Kod zdravih pojedinaca tijelo ima mehanizme za obranu od hladnoće, piše britanski Independent. Impulsi iz kože dolaze u hipotalamus, područje mozga zaduženo za kontrolu unutarnjih organa. Tu se generiraju instrukcije svim dijelovima tijela koji sprječavaju pad unutarnje temperature ljudskog organizma.
Prvo se šalju impulsi u mišiće koji stvaraju dodatnu metaboličku toplinu drhtanjem. Zatim, krvne žile se stežu i tako toplu krv zadržavaju u unutrašnjosti i sprječavaju protok krvi kroz kožu gdje bi se krv brzo hladila.
Zatim u dijelove mozga zadužene za više kognitivne funkcije stižu impulsi koji pomažu u stvaranju osjećaja hladnoće. U tom trenutku mozak nam govori koliko nam je zapravo mizerno hladno. Takvi osjećaju služe nam kao motivator da uradimo neke stvari, da se obučemo ili da prigovaramo koliko nam je zima.
Osjet nije stvarnost
Važno je napomenuti da osjećaj hladnoće ne znači da nam je doista hladno. Uskočiti u hladan bazen čak nam može podići tjelesnu temperaturu zato što većina topline ostaje u unutrašnjosti tijela.
Mnogima je hladno i kada tijelo reagira na bolest vrućicom. Tijekom bolesti, živčani sustav odlučuje podići tjelesnu temperaturu i ljudima je hladno sve dok tijelo ne postigne odgovarajuću temperaturu.
Vrućica može ukazivati na probleme u organizmu, ali što je s ljudima kojima je stalno hladno? Neki ljudi imaju Raynaudov fenomen, bolest zbog koje je ograničen dotok krvi u prstima i zato uvijek imaju hladne ruke.
Osjećaj hladnoće u trudnoći, kada fetus služi kao svojevrsni interni proizvođač topline, može ukazivati na probleme sa štitnjačom. Lijek za to je hormonalna terapija.
Što kaže znanost
Čak i kod potpuno zdravih ljudi postoje razlike u osjetu temperature. Istraživanja su pokazala da se žene osjećaju kao da im je hladnije nego muškarcima. Žene imaju nižu prosječnu temperaturu kože, a pretpostavlja se da je to rezultat više količine potkožne masti i hormona estrogena.
Nekima od nas može se uvijek činiti kao da je hladno i postoji mogućnost da je to nasljedno. Studija blizanaca iz 2012. godine pokazala je da su osjeti hladnoće u rukama i nogama nasljedni što ukazuje da postoji genetska osnova za percepciju temperature.
Kao i za sve što se tiče ljudi, postoji i socijalna komponenta. Fenomen zaraze hladnoćom istraživali su što se događa u tijelu zdravih dobrovoljaca kojima su pokazivali snimke glumaca koji su se pretvarali da im je hladno ili vruće. Ispitanici su govorili da im je hladnije kada su gledali snimke glumaca kojima je hladno, nego kada su vidjeli snimke glumaca koji su se pretvarali da im je vruće. Međutim, nije bila riječ samo o osjetu. Temperatura ruku ispitanika padala je zato što su im se krvne žile sužavale iako nisu bili u hladnom okruženju.
Međutim, velikoj većini ljudi za osjećaj hladnoće smo si sami krivi. Navikli smo se da nam je ugodno toplo i tek u iznimnim situacijama se izlažemo hladnoći. Skupa odjeća nas u svim vremenskim uvjetima štiti od hladnoće, a stambene prostore svakog dana grijemo.
Postoji i teorija da grijanje stambenih prostora, umjesto metaboličke regulacije temperature, možda doprinosi epidemiji pretilosti. Neki istraživači otvoreno kažu da bi nam svima bilo bolje da nam je ponekad hladno.
