Nakon nedavnog pokolja u gay klubu na Floridi, Washington Post istražio je što se događalo u umu ubojice Omara Mateena, Amerikanca porijeklom iz Afganistana. Uoči masakra, on je nazvao službu za hitne intervencije na broju 911, kako bi tamošnjim službenicima izjavio lojalnost ISIL-u. Potom je pobio 49 i ranio 53 ljudi, od kojih za neke još nije sigurno da će preživjeti.
Washington Post njegovom je slučaju pristupio krajnje znanstveno, počevši od činjenica koje su o Mateenu poznate. A poznato je da je njegov otac za medije izjavio da mu je sin poludio kad je koji dan uoči masakra, na ulici ugledao dva muškarca kako se ljube.
Također se ispostavilo i da je Mateen često posjećivao taj klub, te da je koristio mobitelske aplikacije za ugovaranje gay sastanaka i druženje. To, pak, ukazuje na tipičnu homofobnu reakciju, neprihvaćanje vlastite seksualnosti. "Mržnja prema drugima u suštini je mržnja prema samom sebi, samo alocirana", komentirala je za Post profesor psihologije sa Sveučilišta Maryland Arie Kruglanski.
Rekao je da se sve svodi na gubitak osjećaja važnosti, bilo kroz osobne neuspjehe, bilo kroz pripadanje diskriminiranoj manjini ili kroz bivanje žrtvom bullyinga. Na to se nadovezuje uočavanje antropologa Scotta Atrana, koji objašnjava da je Mateenu odluka o lojalnosti ISIL-u zapravo bio bijeg, spasonosni izlaz iz teške psihološke situacije.
ISIL-ova ideologija Mateenu je poručila: "Ustani i bori se za svoju čast!" Sljedeća stanica u objašnjavanju Mateenovog slučaja odnosi se na to da se točno zna gdje se u mozgu nalazi centara za osjećaj moralnog gađenja, kao i to da se, odmah po uključivanju tog centra, aktivira dio korteksa koji kontrolira motoričke funkcije pri rastućoj agresivnosti.
"Na kraju, ljudi koji osjećaju mržnju prema samima sebi, kreću u akciju kako bi povratili osjećaj samopoštovanja. Najbrža, najefikasnija i najmoćnija aktivnost ujedno je i najprimitivniji, primordijalni čin kojem ljudsko biće može pribjeći, a to je pokazivanje moći nad drugim ljudskim bićima", objasnio je Kruglanski.
Sve ostalo bilo je puko racionaliziranje. Oni koji su napad preživjeli, svjedočili su da je vikao da je pokolj osveta za američka bombardiranja Afganistana. Vrlo je zanimljiv detalj da je u jednom trenutku zastao, pozvao da se jave crnci, a kad se netko javio, rekao je da protiv njih nema ništa, "da je riječ o njegovoj zemlji", da su oni ionako dovoljno patili. Mateen se očito našao u kolopletu različitih racionalizacija.
Nije mogao prihvatiti svoje gay sklonosti, jer se i zbog porijekla i zbog društva osjećao ugrožen. Pa ih je uzeo za metu. Stručnjaci za Post navode da je pritisak na njega bio utoliko veći što se ugrožen, posebno u eri predizbornog Trumpovog sipanja mržnje, osjetio ugrožen i kao musliman. Pa se okrenuo agresivnosti prema SAD-u, nalazeći emocionalni bijeg u suosjećanju s ugroženom grupom u Afganistanu, domovini svojih predaka.
Isključiva pripadnost grupi, tumače stručnjaci, također je primitivan čin. Odatle i činjenica da su joj puno sklonija djeca i adolescenti nego odrasli. A, kao što je već objašnjeno, u situaciji osjećaja manje vrijednosti, Mateen je mrzio sebe, okrenuo je to u mržnju prema drugima, meta mržnje mu je bila donekle raspršena, u čemu mu nije mogla pomoći ni ISIL-ova ideologija, jer ova mrzi i seksualne manjine i demokraciju, da bi se sve svelo na čin agresivnosti.
Kruglanski na kraju objašnjava da je izbor između okrivljavanja za taj čin ogromne dostupnosti oružja ili terorističke ideologije, zapravo sasvim pogrešan. "To dvoje se uzajamno uopće ne isključuju. Ideologija samo služi tome da uklanja moralne prepreke. Ono što je najteže postići jest da se ljudi ne dovode u situaciju da se osjećaju kao gubitnici ili obeščašćeni", objasnio je Kruglanski.
