Borili su se za sirotinju, bili su hrvatski Bauhaus
Na izložbi u Klovićevim dvorima bit će izloženo više od 200 reprezentativnih radova članova Udruženja Zemlja, a obuhvatit će slike, crteže, skulpture, grafike, arhitektonske radove, urbanističke projekte i nešto dokumentarnog materijala. Mnogi od prikazanih radova bit će izloženi prvi put, a mnogi nisu bili u javnosti još od zadnje retrospektive zemljaša 1971. godine u Umjetničkom paviljonu. Dakle, gotovo pola stoljeća.
Radovi su prikupljeni iz najeminentnijih hrvatskih muzeja, kao što su Moderna galerija, Gliptoteka HAZU, MSU, Kabinet grafike HAZU i Hrvatski muzej naivne umjetnosti, neki su dopremljeni iz privatnih zbirki, a određeni broj izvanrednih radova pristigao je iz inozemstva, iz muzeja u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu te iz Zbirke Infeld u Beču.
Autor projekta i povjesničar umjetnosti Petar Prelog ističe da je izložba rezultat timskog rada, a u njenom nastajanju sudjelovali su još Tamara Bjažić Klarin, zadužena za arhitekturu, Svjetlana Sumpor, koja je odabrala djela iz područja naivne umjetnosti, i Darija Alujević za skulpturu, dok je kustosica Danijela Marković.
Izložbu prati i raskošan katalog, u kojem su tekstove napisali akademkinja Željka Čorak, autorica eseja o zadnjoj velikoj izložbi Zemlje u Umjetničkom paviljonu 1971. godine, te povjesničarka Suzana Leček, koja je u svom tekstu pojasnila društveni, politički i kulturni kontekst u kojemu je Zemlja djelovala. Grupu Zemlja smatraju jedinstvenom umjetničkom pojavom između dva rata u Hrvatskoj, koja je svojim ljevičarskim idejama i socijalnim angažmanom utjecala na cjelokupnu kulturu Kraljevine Jugoslavije.
Rad zemljaša temeljio se na dvije težnje kakvih do tada nije bilo u hrvatskoj umjetnosti. Prva, težili su povezivanju umjetnosti i života smatrajući da je nužan aktivan društveni angažman, koji se ogledao u prikazu društvene stvarnosti, a s druge strane su se zalagali za zajednički nastup različitih umjetnika, od slikara i kipara do arhitekata. Na njihov rad, osobito na arhitekte, utjecale su ideje Bauhausa, no slikari su bili više pod utjecajem Miroslava Krleže i figuralnog ekspresionističkog socijalno angažiranog slikarstva njemačkog slikara Georga Grosza.
Tako su u grupi ravnopravno djelovali slikari, kipari i arhitekti, imali su razrađeni program i Manifest grupe, i promovirali su ideju umjetnosti koja se stvara u kolektivu i namijenjena je kolektivu. Osnivač grupe, Krsto Hegedušić, bio je ideolog, pokretač i autor Zemljina programa, a arhitekt Drago Ibler bio je autor manifesta i predsjednik udruženja.
Uz njihove radove na izložbi će se vidjeti djela ostalih članova udruženja, od Antuna Augustinčića, Lea Juneka, Frana Kršinića, Omera Mujadžića, Otona Postružnika, Kamila Ružičke i Ivana Tabakovića do članova koji su se kasnije pridružili, kao što su Marijan Detoni, Ivan Generalić, Željko Hegedušić, Vilim Svečnjak, Branka Frangeš Hegedušić, Vanja Radauš, Kamilo Tompa i Ernest Tomašević te projekti arhitekata Mladena Kauzlarića, Lavoslava Horvata i Stjepana Planića.
Udruženje umjetnika Zemlja nastalo je 25. veljače 1929. godine kao reakcija na turbulentne događaje i društvenu situaciju nakon Prvog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, ali i u svijetu. U to vrijeme u zemlji se intenzivno širi kapitalizam, godinu prije izvršen je atentat na Stjepana Radića, jača gospodarska kriza, a pod diktaturom dinastije Karađorđević zabranjuje se radničko organiziranje i progresivno političko djelovanje. Naslućuje se dolazak fašizma.
Umjetnici predosjećaju političke i društvene promjene, a kako je Komunistička partija Jugoslavije bila u ilegali još od 1920. godine, umjetnost je nerijetko preuzimala ulogu političke propagande. Zagreb je tad bio jedno od gospodarskih i financijskih središta zemlje, no ubrzo s dolaskom krize razvoj počinje stagnirati, a raste broj nezaposlenih i siromašnih radničkih naselja.
U takvom okruženju rađa se grupa Zemlja, čiji članovi slikaju, kako kaže Prelog, cijeli niz tema koje prikazuju težak život gradskog i seoskog stanovništva.
"Bila je to organizirana umjetnička mreža s lijevom političkom orijentacijom i izrazito društveno angažiranom motivacijom, koja je težila promjeni dominantnih društvenih vrijednosti i uspostavljanju novih, jasno artikuliranih umjetničkih strategija", kaže Prelog.
Zbog toga zemljaši slikaju prikaze seljaka, radnika, siromaha, zatvorenika i invalida, sela s blatnjavim putovima i kućicama, gradsku periferiju. Od eksponata Prelog ističe glasovitu Hegedušićevu "Poplavu", nastalu u Podravini 1932. godine, gdje autor zorno prikazuje kako se ljudi suočavaju s elementarnom nepogodom. Naime, na slici su utopljenik, mrtva životinja i ljudi…
Značajni su i njegovi "Sigetečki bokci", a tu su i različite verzije Hegedušićevih i Generalićevih rekvizicija, dakle terora državnog aparata nad seljacima. Važne su i grafičke mape Marijana Detonija, pogotovo mapa "Ljudi sa Seine", naslikana u Parizu, koja također prikazuje težak život radničke klase u Parizu. Tu je i glasovita Detonijeva "Prehrana" iz 1935. godine, koja prikazuje siromašno gradsko stanovništvo kako se hrani u pučkoj kuhinji.
"Zanimljivo je da su se ti teški uvjeti radničke klase prikazivali i na simbolički način. Tako Đuro Tiljak umjesto cvijeća na mrtvoj prirodi slika poluraspadnute radničke cipele i nekoliko krumpira kao simbole teškog rada i skromnog obroka", ističe Prelog.
U čemu je najveći značaj grupe Zemlja s obzirom na njihovu ljevičarsku orijentaciju i socijalnu osviještenost?
"Njihova ideološka orijentacija bila je vrlo kompleksna. S jedne strane bili su povezani s lijevim političkim opredjeljenjem i tad zabranjenom Komunističkom partijom, ali na formiranje njihove idejne podloge nisu imale ključnu ulogu samo ideologije s lijevim predznakom. Naime, treba znati da je okrenutost prema selu imala itekakve veze s HSS-om, tad najjačom političkom strankom u Hrvatskoj, te su i njihove ideje utjecaje na formiranje zemljaškog opredjeljenja. Osim toga, neke ideje koje vidimo u tadašnjoj zemlji bile su dio kulturnog nacionalizma toga doba. Naime, zemljaška ideja o stvaranju nacionalnog likovnog izraza, koji bi bio nezavisan u odnosu na suvremena umjetnička kretanja u Europi, a ponajprije u Francuskoj, bila su vezana sa željom umjetnika da doprinesu nacionalnom identitetu kroz umjetnost. Zemlja se zapravo postavila negdje između društvene angažiranosti s jedne strane i kulturnog nacionalizma, koji je bio iznimno jak i u umjetnosti i književnosti u dvadesetim godinama u Hrvatskoj. Zašto? Prije svega zbog društvene, ekonomske i političke situacije tog doba, u međuratnoj Jugoslaviji. Tu je bilo važno i hrvatsko pitanje, koje je tada dolazilo do izražaja, a početkom 1929. godine i šestojanuarske diktature kralja Aleksandra to je bila i reakcija na društvenu i političku, i vrlo tešku ekonomsku situaciju", kaže Prelog.
Središnja ličnost udruženja bio je Krsto Hegedušić, po uvjerenju ljevičar, koji je bio izrazito vezan uz ideje Komunističke partije, prije svega zbog utjecaja, ističe Prelog, njegova ujaka Kamila Horvatina, jednog od osnivača Komunističke partije. Hegedušić je bio i tri puta uhićen u vrijeme djelovanja Zemlje pod optužbom za protudržavno djelovanje. No u zatvoru nije gubio vrijeme nego je crtao, bilježeći svakodnevni život zatvorenika. Na izložbi će biti prikazani i ti crteži nastali u ćeliji.
Hegedušić se u vrijeme NDH sklonio u Mariju Bistricu, gdje je radio freske, a nakon Drugog svjetskog rata držao je slavnu majstorsku radionicu na Akademiji likovnih umjetnosti, koju je sredinom sedamdesetih polazila i svjetski poznata konceptualna umjetnica i performerica Marina Abramović. Osim Hegedušića, na policiju su bili privedeni i neki drugi članovi, poput Vilima Svečnjaka i Ivana Generalića, što govori o direktnom zadiranju tadašnje vlasti u slobodu umjetničkog izražavanja.
Prelog ističe da je Hegedušić imao važne veze i s Miroslavom Krležom, a za njegovo ideološko formiranje bio je važan i ideološki sklop Augusta Cesarca. Autor manifesta i predsjednik udruženja, arhitekt Drago Ibler, zalagao se za stvaranje nezavisnog likovnog izraza.
U Manifestu se naglašava: "Treba živjeti životom svog doba. Treba stvarati u duhu svog doba. Suvremeni život prožet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna. Umjetnik se ne može oteti htijenjima novoga društva i stajati izvan kolektiva. Jer je umjetnost izraz naziranja na svijet. Jer su umjetnost i život jedno".
U udruženju je bila i slikarica Branka Frangeš Hegedušić, kći umjetnika Roberta Frangeša Mihanovića i Hegedušićeva supruga, koja je bila jedina žena u Zemlji. Diplomirala je slikarstvo u Zagrebu, a zatim se usavršavala u čipkarstvu u Pragu i Beču, gdje je radila u Ateljeu za unutrašnje uređenje Jensen. Marina Baričević je u svojoj monografiji o Branki Frangeš Mihanović, objavljenoj prije nekoliko godina, zapisala da je njezin životni put izuzetno podatan za senzacionalističku obradu.
Naime, ona je puno toga u životu učinila prva ili jedina: bila je jedina žena koja je sudjelovala na izložbama homogene muške grupe Zemlja, zatim je bila pokretačica i ravnateljica prve i jedine Akademije primijenjene umjetnosti u Zagrebu, gdje je pokrenula prvi i jedini studij tekstila i kostimografije, a također je bila suosnivačica ULUPUH-a.
Također je bila prva žena u Hrvatskoj koja je izvela fresku veličine 20 četvornih metara, u švemi Gradskog podruma u Zagrebu 1946. godine. Prelog dodaje da se grupa Zemlja našla u središtu sukoba na književnoj ljevici nakon što je Krleža napisao "Predgovor 'Podravskim motivima' Krste Hegedušića", koji je objavljen prvi put u Hegedušićevoj mapi 1933. godine. Krleža u tom eseju izlaže svoje nazore o umjetnosti, što je u javnosti izazvalo mnoge reakcije i s desnice i s ljevice.
"U tom 'Predgovoru' Krleža se zalaže za slobodnu umjetnosti, talent pojedinca i za individualizam, što je bilo suprotno stavovima koji su tada dolazili iz Sovjetskog Saveza. To dovodi do rascjepa u grupi Zemlja: neki zemljaši iz protesta istupaju iz grupe zbog takvoga Krležina tumačenja Hegedušićeva djela. Zato se 'Predgovor' smatra prvim vrhuncem sukoba na ljevici, koji će kasnije kulminirati 'Dijalektičkim antibarbarusom'. Hegedušić, naravno, podržava Krležu", kaže Prelog.
Premda su članovi Udruženja Zemlja imali različite umjetničke poetike, zajednička im je bila osjetljivost na socijalne probleme, ideja humanosti i pravednosti te kritika građanskog društvenog poretka, kao i želja da svojim djelovanjem izazovu društvenu revoluciju. Kakav su imali odnos prema proletarijatu?
"Zemljaši, a posebice arhitekti, željeli su stvoriti bolje životne uvjete za seljake, ali i za proletarijat, koji je živio u krajnje neprimjerenim uvjetima u predgrađima. Oni su nastojali poboljšati životne uvjete najsiromašnijim i najzapostavljenijim slojevima društva. Osim toga, organizirali su i radničke slikarske kružoke, želeći i taj društveni sloj uključiti u društveni i kulturni život. Zapravo, zemljaši su željeli izmijeniti kapitalističko društvo s velikim brojem siromašnih i obespravljenih ljudi. Međutim, taj njihov cilj bio je vrlo visok i neostvariv. Njihova najveća zasluga je u osvještavanju ljudi da se u kapitalizmu jako teško živi", kaže Prelog.
U relativno kratkom postojanju, samo šest godina, udruženje je organiziralo pet izložbi u Zagrebu te po jednu u Parizu, Sofiji i Beogradu, a njegovi članovi su između 1929. i 1935. recentnu produkciju predstavili i na skupnim izložbama u inozemstvu, u Barceloni, Londonu i Ljubljani.
"Na tim izložbama bile su izlagane i fotografije, koje su dokumentirale težak život ljudi na selu i u gradu, te projekti kojima su arhitekti predlagali gradnju zgrada s humanijim stambenim uvjetima, kojima bi se podigla kvaliteta stanovanja siromašnijih slojeva društva", kaže Prelog.
Tamara Bjažić Klarin istaknula je kako je dionica arhitekture na izložbi koncipirana u tri problemsko-tematske cjeline. Prva se odnosi na društveni standard, gdje će se vidjeti modernizacijski procesi u opremanju i podizanju standarda društvenih zgrada, kao što u bolnice, škole, tzv. središnji uredi za osiguranje radnika, koji su imali u svom krugu i ambulante za liječenje radnika te kulturne institucije. Bit će izloženi, između ostalog, projekti Zdenka Strižića za kazalište u Harkovu i kupalište na Bačvicama te Planićev projekt za Sokolski dom.
"U drugoj cjelini bit će pokazani radovi u kojima su arhitekti na kritički način ukazivali na probleme, koje je po njihovom uvjerenju trebalo mijenjati. U tom kompleksu u fokusu su teški stambeni uvjeti radničke klase i seljaštva ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Jugoslaviji. U to vrijeme čak 90 posto državljana Jugoslavije čine seljaci, koji žive u uvjetima nalik na one u srednjem vijeku. Arhitekti se obraćaju tim dvjema skupinama, za koje žele projektirati, no u tadašnjem društvenom sustavu liberalnoga kapitalizma i monarhije to nije bilo moguće jer te dvije skupine nisu bile u fokusu", ističe Tamara Bjažić Klarin.
Autorica arhitektonskog dijela izložbe dodaje da su ti njihovi radovi prikazani na četvrtoj, petoj i šestoj izložbi Zemlje, kad su zemljaši pokazali temu stanovanja radništva na Trešnjevci, tadašnjoj periferiji Zagreba, zatim stanovanja na selu u cijeloj Jugoslaviji, te na beogradskoj izložbi kombinaciju radničkog stanovanja i života na selu, koja je, prema ocjeni autorice arhitektonskog dijela izložbe, bitno pridonijela ukidanju grupe Zemlja.
"Zagreb je u to doba po pitanju socijalne ravnopravnosti i izgradnje boljeg životnog okruženja za sve bio mnogo napredniji od tadašnje prijestolnice", napominje Bjažić Klarin.
U trećem segmentu bit će pokazani projekti stanovanja. Autorica objašnjava da se arhitektima iz grupe Zemlja spočitavalo da su projektirali buržujske vile i najamne stambene zgrade i da nisu radili minimalne stanove. Zbog toga je ona u ovoj dionici prikazala radove iz kojih se vidi njihov koncept modernizacije, primjerice, povezivanje dnevnog boravka s blagovaonicom, a blagovaonice s kuhinjom, koji su i danas temelj suvremene stambene arhitekture.
"To potvrđuje da su oni itekako razmišljali o toj temi, međutim, u ono vrijeme projekte tog tipa nisu financirali", kaže.
Zemljaši su izlagali u Salonu Ullrich i Umjetničkom paviljonu, a sastajali su se u glasovitoj kavani Corso i restoranu hotela Esplanade, zatim u Iblerovu ateljeu na zagrebačkoj Akademiji te u salonu ruske književnice i prevoditeljice Irine Aleksander u Đorđićevoj ulici 7, koji je bio nalik na, kako ističe Prelog, onaj Gertrude Stain u Parizu.
Irina Aleksander bila je udana za bogatog zagrebačkog odvjetnika Božu Aleksandera i smatrali su je nekom vrstom veze, naglašava Prelog, preko koje je u zabranjenu komunističku partiju u Hrvatskoj stizao novac iz Rusije. U svom salonu okupljala je napredne, ljevičarski orijentirane umjetnike i intelektualce tog doba i bila je izuzetno važna u društvenom životu Zagreba.
"To su prije svega bila mjesta za druženje i razmjenu mišljenja. No to su bili i svojevrsni neformalni sastanci koji su bili praćeni zapisnicima iz kojih se mogu iščitavati i neke odluke o funkcioniranju udruženja. Posebno su bili važni sastanci kod Irine Aleksander, koja je u to vrijeme bila važna osoba u krugu zagrebačke lijevo orijentirane intelektualne elite. Njezin stan je zaista bilo mjesto na kojem su zemljaši razmjenjivali mišljenja o umjetnosti, književnosti i kulturi te o cjelokupnoj političkoj situaciji u tadašnjoj Jugoslaviji", kaže Prelog.
Na osam Zemljinih izložbi sudjelovalo je 37 umjetnika te tri gostujuće umjetničke skupine, a sami zemljaši izložili su više od 900 radova. Kakva je bila recepcija zemljaša u javnosti, odnosno kako je građanski Zagreb tog vremena prihvatio prikaze siromašne radničke klase i pučkih kuhinja?
"Izlaganje slika s takvom tematikom u najreprezentativnijim salonima Zagreba, kao što je Umjetnički paviljon, sigurno je za građanstvo tog razdoblja bilo neka vrsta šoka. Međutim, kako je Zemlja doista bila kontroverzna, tako su prikazi njihovih izložbi varirali od izuzetno pozitivnih do izuzetno negativnih. Naime, Zemlja je smetala onima s desnog političkog spektra, smetala je Beogradu, dakle, državnom aparatu i državnim strukturama, a nakon Krležina predgovora 'Podravskim motivima' smetala je i onima s lijevog političkog spektra, koji su tvrdili da je grupa izdala temeljne lijeve postulate", kaže Prelog.
Udruženje Zemlja prestalo je djelovati kad je policija zabranila sedmu izložbu u Umjetničkom paviljonu 1935. godine.
"Zabrana je došla dan prije otvorenja izložbe, kad je katalog već bio tiskan, a umjetnine se nalazile u prostoru. Nešto kasnije dekretom je bilo zabranjeno i djelovanje cijelog Udruženja Zemlja zbog tzv. protudržavne djelatnosti, dakle, poopćene optužbe koja se koristila u tom razdoblju", pojasnio je Prelog.
Što nam danas, 90 godina nakon osnutka, govori grupa Zemlja i njezino djelovanje?
"Grupa Zemlja prije svega svjedoči o reakciji umjetnika na iznimno složeno ekonomsko i političko stanje u društvu. U kasnijim desetljećima bilo je u Hrvatskoj i drugih autora i grupa, koji su kritički preispitivali stvarnost, ali ne tako organizirano i tako formulirano kako je to radila grupa Zemlja. S obzirom na njihov koncept povezanosti umjetnosti s društvom i životom možemo reći da je Zemlja izniman slučaj u hrvatskoj povijesti umjetnosti", zaključuje Petar Prelog.