Ukrajinski redatelj dokumentarnih filmova Mstislav Černov osvojio je nagradu na filmskom festivalu Sundance za svoj film "2000 metara do Andrejevke". Dobio nagradu za najbolju režiju u kategoriji dokumentarnog filma. Istovremeno, posebnu nagradu žirija u kategoriji dokumentarnoga filma osvojio je nezavisni film - "Gospodin Nitko protiv Putina".
Priča je bizarna. "Gospodin Nitko protiv Putina" snimljen je u školi u uralskom gradu Karabašu, gdje je - kao i u drugim ruskim školama - propaganda intenzivirana od početka sveobuhvatnog rata s Ukrajinom. Snimanje je sasvim službeno vodio Pavel Talankin, školski učitelj-organizator. Ali nikome zapravo nije rekao da je to snimanje za dokumentarac. U odjavnoj špici filma Pavel Talankin naveden je kao koredatelj, a redatelj je američki dokumentarist David Borenstein.
U ljeto 2024. Talankin je napustio Rusiju, ponijevši sa sobom i snimke. Premijera njegovog filma imala je efekt "eksplodiranja bombe" u Karabašu, pisao je portal 74.ru.
Nezavisni portal Meduza razgovarao je s Talankinom o tome kako je prikupljao materijal za film, vidi li etičke probleme u tajnom snimanju djece te što planira nakon odlaska iz Rusije.
Karabaš je grad od 10.000 stanovnika u regiji Čeljabinsk, središte je proizvodnje bakra i poznat po ekološkim problemima, a 34-godišnji Pavel Talankin tamo je odrastao. Njegova majka radila je kao knjižničarka u Gradskoj školi. Sam Pavel je tamo studirao i kasnije postao učitelj. Godine 2018. bio je među pobjednicima regionalnog natjecanja "Lider 21. stoljeća", a 2021. je zajedno sa svojim učenicima izradio detaljan model Karabaša u Minecraftu.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, u Talankinu se, rekao je za Meduzu, "sve okrenulo naglavačke".
“Bio sam jednostavno shrvan”, rekao je.
Talankin je isprva želio napustiti školu te je čak napisao i otkaz, no na kraju je odlučio ostati i snimiti film o propagandi. Mogao je službeno snimati “domoljubne događaje”: Talankin je bio školski profesor-organizator i snimatelj, pa je u ime ravnatelja snimao na video sve školske skupštine, sastanke, svečane večeri i lekcije koje je Ministarstvo prosvjete zahtijevalo. Te snimke sad imaju neprocjenjivu vrijednost za razumijevanje Putinove propagande koja kreće od osnovne škole.
- Snimao sam s dvije kamere. Jedna kamera dobro snima, a druga lošije. S jedne kamere, koja lošije snima, šaljem u Ministarstvo prosvjete - nemontirano, ništa. A onaj bolji snimak, onaj koji hvata zvukove i sve te stvari, stavio sam na svoj tvrdi disk - priča Talankin.
Nakupio je, kaže, sedam tvrdih diskova video zapisa iz škole i bio je jako nervozan kad je s njima napuštao Rusiju u ljeto 2024.
- Nosim ih sedam u aktovci zajedno s laptopom. Predajem ga na traku. Carinska službenica u zračnoj luci vidi da su ti tvrdi diskovi tamo. Pomislim: “Gospodine Isuse, kako će me sad pitati. Jeste li sovjetska osoba ili ne? Kamo letite? U Tursku s povratnim kartama i nosite toliko tvrdih diskova?!” Pravio sam se da mi se ništa ne događa, ali bilo je stvarno zastrašujuće - priča Talankin.
U odjavnoj špici filma Pavel Talankin naveden je kao koredatelj, a redatelj je američki dokumentarist David Borenstein. Upoznali su se na internetu jer je Borenstein “na određeni način” dobio informaciju da Talankin želi snimiti što se događa u njegovoj školi. Rus je bio zadužen za snimanje, a Amerikanac za scenarij, montažu i postprodukciju.
Svi likovi u filmu znali su da ih se snima. No, svi su mislili da se radi o snimanju za potrebe reportaže, a ne za dokumentarni film koji će se prikazati na Sundanceu, recimo.
- Nisu znali da će to biti film. To je istina. Ali s druge strane, je li itko ikada pitao ruskog redatelja dokumentarnih filmova Vitalija Manskog - čujte, jeste li rekli ovim korejskim dječacima i djevojčicama da se snima film “U zrakama sunca”? Je li ga netko pitao? Nije ni malo lako doći do informacija u autoritarnom režimu. Kad bih došao u ured i rekao: “Slušajte, ja snimam film o tome kako vas Putin tjera da držite lekcije”, tko bi mi što rekao, koju bih lekciju snimio? - kaže Talankin za Meduzu.
Prema Talankinu, on je svoje najmilije upozoravao da napušta Rusiju, ali oni nisu znali da bi to moglo biti zauvijek. Nije im rekao ni za pripremu filma. Kako piše 74.ru, vijest o filmu odjeknula je poput "bombe" u Karabašu, pogotovo jer tamo "nisu primijetili nikakvu prosvjednu aktivnost učitelja". Naprotiv, on je često djelovao kao suorganizator događanja na temu domoljublja.
Jedan od stanovnika Karabaša rekao je za 74.ru da su snage sigurnosti došle u školu broj 1, gdje je radio Talankin.
Prema izvoru 74.ru u Karabašu, Talankinova majka, koja je radila kao knjižničarka u školi br. 1, a posljednjih godina je tamo zamijenila profesore društvenih nauka, geografije i povijesti, bila je prisiljena dati otkaz i strahuje da će joj "zlonamjernici spaliti kuću."
Talankin nije rekao kako je obitelj reagirala na objavljivanje filma. Bivši kolege i studenti, rekao je, različito su reagirali.
- Netko je napisao da sam đubre. Netko je rekao da je to važno za sve nas, hvala. Mora se također reći da oni nisu vidjeli ovaj film - istaknuo je.
Takozvani "Z-kanali" Talankina su prozvali izdajnikom, ali on se s tim ne slaže.
- Tko je rekao da sam ja izdajica domovine? Riječima Vladimira Putina? Za sebe nisam izdajica domovine. Volim svoju zemlju, volim ljude, volim svoj grad. Nadam se da ću se tamo vratiti prije ili kasnije.
Za sada ostaje u inozemstvu i na pitanje “Što dalje?” sliježe ramenima.
- Teško je govoriti o budućnosti kada u nju ne vjerujete. Želim živjeti kod kuće, želim govoriti svoj materinji jezik, želim biti blizu svojih prijatelja, želim slaviti iste praznike s njima, uživati u istim malim stvarima i sve te stvari. Ali ja to ne mogu.