Gošća Filozofskog teatra Srećka Horvata u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, koji će se održati 23. travnja, palestinska je književnica Adania Shibli, čije je ime postalo svjetski poznato nakon skandala na Frankfurtskom sajmu knjiga u listopadu 2023., kad je Adaniji Shibli najprije dodijeljena, a potom oduzeta nagrada LiBeraturpreis za 2023. godinu, koju dodjeljuje njemačko književno udruženje Litprom autorima iz Afrike, Azije, Latinske Amerike i arapskih zemalja, za roman “Sporedni detalj”, objavljen 2017. godine, koji je bio u užem izboru za National Book Award 2020, te u širem izboru za Booker 2021.

Litprom je usko povezan s menadžmentom Frankfurtskog sajma knjiga, tako da se ovdje dogodio svojevrsni presedan, da su isti ljudi jednoj autorici dodijelili književnu nagradu, a zatim, zbog eskalacije nasilja u Izraelu i Gazi, naprasno i u posljednji tren, odustali od ranije najavljene dodjele, zbog čega je niz arapskih izdavača napustio Sajam. Također, javno pismo podrške Adaniji Shibli potpisalo je više od 600 autorica i autora, među kojima su bile i nobelovke Annie Ernaux i Olga Tokarczuk.

KRITIKA 'Postati Palestinkom': Lina Meruanec u labirintu identiteta

Adaniji Shibli nagrada je dodijeljena za roman “Sporedni detalj”, koji se bavi stvarnim slučajem silovanja i ubojstva 13-godišnje beduinske djevojčice koje su 1949. godine počinili izraelski vojnici. Taj zločin ispripovijedan je paralelno s fiktivnom pričom novinarke koja desetljećima kasnije istražuje zločin u Ramallahu. Od objavljivanja u Njemačkoj, roman su pratile određene kontroverze. U kritici ovoga romana, koja je objavljena u jednim njemačkim dnevnim novinama, spominje se i antisemitizam, jer su svi Izraelci u ovom kratkom romanu prikazani kao anonimni silovatelji ili ubojice, dok su Palestinci isključivo žrtve. Nigdje se u cijelom ovom književnom mjehuru od sapunice ne spominje književnost, zbog toga se s pravom postavlja pitanje je li nagrada dodijeljena Adaniji Shibli bila politički motivirana, na isti način na koji je politički motivirano bilo i njezino “otkazivanje”. Ovdje imamo zatvoreni krug dvostrukih kriterija koje Zapad pokroviteljski primjenjuje na siromašne dijelove svijete, prikrivenih smokvinim listom univerzalnih književnih vrijednosti.

Palestina "Zamisli da nemaš zemlju i vodu zbog samovolje Izraela"

Adania Shibli nije bila nepoznata ovdašnjim čitateljima ni prije frankfurtske epizode. Riječ je o spisateljici koja je u više navrata gostovala u Sarajevu i Zagrebu. Sarajevski Buybook je prije nekoliko godine objavio prijevod romana “Sporedni detalj” na bosanski jezik. Ulomak iz tog romana, uz još nekoliko priča Adanije Shibli, objavljen je 2017. godine u Zagrebu, u antologiji suvremene književnosti Levanta “Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju”, u kojoj je zastupljeno 12 autora. “Hladnoća ima strašnu moć natjerati čovjeka da zamrzi samoga sebe, a što je hladnije, više se mrzi”, piše Adanija Shibli u priči “Gljive u mom hladnjaku”. Sličnih, osnovnoškolskih rečenica puni su njezini tekstovi. U konačnici, teško se oteti dojmu da i sama nagrada i otkazivanje njezine dodjele nemaju toliko veze s književnosti, koliko s famoznim dnevno-političkim kontekstom. Frankfurtski sajam knjiga poslužio je tek kao zgodna pozornica za političku samopromociju, gdje je književnost, koja je barem na tome mjestu morala ostati u prvom planu, poslužila tek kao medij za stereotipne i jalove dnevno-političke i ideološke igrice. Na sličan način bismo mogli ocijeniti i gostovanje Adanije Shibli u Filozofskom teatru.

Odmah na početku, u uvodnom dijelu, Zeina G. Halabi, uz ogradu kako se nikad ne smije predvidjeti estetsko, piše: “Znamo da književnost ne možemo odvojiti od povijesti, da su prakse pisanja, kao i čitanja i prevođenja, inherentno historijske”. Riječi Zeine Halabi donekle objašnjavaju činjenicu kako se jedan blago rečeno loš roman našao u izboru uglednih književnih nagrada, jer književnost ne da nije neodvojiva od povijesti, već bismo je uvijek trebalo jasno odvojiti od nje. Shibli je mnogo više “inherentno historijska” činjenica nego književna, što je na današnjoj književnoj estradi, koja je postala dominantna, prije pravilo nego iznimka.

Etgar Keret U Izraelu je izdajnik, za svijet je 'ubojica Palestinaca'

Treba se prisjetiti na koliku je pozornost u svijetu naišla književnost s ovoga područja tijekom ratova iz devedesetih, pogotovo književnost nastala na prostoru Bosne i Hercegovine, gdje je rat bio mnogo intenzivniji nego u drugim područjima bivše države. Nešto slično dogodilo se i nedavno s ukrajinskom književnošću, kad je otpočela ruska agresija na Ukrajinu. Međutim, u oba slučaja, i u ukrajinskom i u bosanskohercegovačkom, u prvom planu su bili književni kriteriji koji su bacili dodatno svjetlo na niz sjajnih pisaca. Nažalost, izbor Adanije Shibil neizravno govori i o prilikama na palestinskoj književnoj sceni koja, što je potpuno shvatljivo, s obzirom na noviju povijest tog područja, gotovo da i ne postoji, a slična je situacija, ako je suditi po spomenutoj antologiji, i u drugim arapskim zemljama. I sam naziv antologije, “Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju”, koji je patetičan, govori sam po sebi o književnosti koju promovira, pa i o kontekstu u kojemu treba promatrati i njezino gostovanje u Filozofskom teatru Srećka Horvata.

RJEŠENJE ZA MIR Goldstein: Priznati Palestinu imalo bi smisla. Ali ne bez jamstava za sigurnost Izraela

Nažalost, ne treba ni očekivati neku veliku književnost iz tog dijela svijeta, u kojem strahovlada Hamasa u Gazi sigurno nameće i neke druge kriterije, prije svega autocenzuru. Mnogo je zanimljivije pitanje koliko je autocenzura zahvatila i zapadni svijet, i to zbog straha od “otkazivanja”, bilo s lijeva ili s desna. Koliko su pisci iz arapskog svijeta ili pisci koji dolaze iz zemalja u kojima muslimani čine većinu slobodni u svom pisanju? Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje slučaj Salmana Rushdieja. Ili nešto noviji slučaj, ni približno drastičan kao onaj prvi, a koji je vezan uz roman “Republika himbe” egipatskog pisca Alaa Al Aswanyja, roman koji je preveden na više od trideset stranih jezika, ali nikad nije objavljen na arapskom, na kojem je izvorno napisan. Riječ je o sjajno napisanom romanu koji se bavi sudbinskim pitanjima vezanima uz taj dio svijeta, što je u ovom kontekstu vrlo važno naglasiti.

Radnja romana “Republika himbe” odvija se 2011. godine, u vrijeme poznatih događaja tijekom takozvanog “arapskog proljeća”, koji su obilježili suvremenu povijest Egipta i doveli do pada predsjednika Hosnija Mubaraka. Aswany na gotovo 400 stranica daje panoramski prikaz egipatskog društva, i to kroz živopisnu galeriju likova čiji se životi isprepleću tijekom tih dramatičnih zbivanja. Roman započinje dnevnom rutinom bogatoga generala Ahmada Alwanija, šefa egipatske tajne službe, licemjernog vjernika koji potajno gleda pornografiju. Licemjerje povezano s religijom jedan je od glavnih provodnih motiva ovoga romana. Na Alwanijevo luksuzno imanje redovito dolazi radikalni propovjednik šeik Shamel, Egipćanin koji je desetak godina proveo u Saudijskoj Arabiji kao sljedbenik jednog tamošnjeg radikalnog propovjednika i koji, potpomognut bogatim sponzorima, po povratku u Egipat propagira varijantu islama koja dolazi iz Saudijske Arabije, što nije samo egipatski specifikum, već se nešto slično događa u svim zemljama u kojima živi značajniji postotak muslimanskog stanovništva.

ŠTO NAKON MIRA? Trumpov plan: 'Neka Jordan i Egipat uzmu izbjeglice iz Gaze!' Ima ih dva milijuna...

Shibli će, kako stoji u popratnome materijalu povodom njezina gostovanja, s domaćinom Srećkom Horvatom razgovarati o svom radu, kao i o aktualnoj situaciji, prije svega o Nakbi i Palestini. Što Shibli može zahtjevnijoj publici reći o tom dijelu svijeta, osim stereotipa koje svakodnevno gledamo preko televizijskih ekrana u kojima se pomalo jednodimenzionalno prikazuje tragedija palestinskog naroda koji živi u procijepu između brutalne izraelske agresije i unutarnje diktature u kojoj je sloboda govora misaona imenica? I u kojima se obično jedna od ove dvije krajnosti zanemaruje, što cijelu ovu priču opasno vodi u područje plitke političke i ideološke propagande.

Namjerno ili greškom Skoro 300.000 potpisa za vraćanje Palestine na Google Karte

U Rijeci će biti govora i o romanu “Sporedni detalj”, o kojemu je Shibli govorila i u jednom ranijem intervjuu: “Manji detalji su zabrinjavajući jer su oni ono što tlačitelj ne uspijeva vidjeti. Tlačitelj je uvijek zauzet negiranjem i napadanjem onoga što je u središtu. Ali margina i sitni detalji su ono što vam dolazi u pomoć, da vam pomogne, da vam kaže da vaše mjesto nije u središtu i da vam središte ne pruža utočište. Mislim da nisam jedina koja to osjeća, da su margine i sitni detalji ono što nam omogućuje da se držimo zajedno u kontekstu Palestine”.

Dakle, cijeli ovaj događaj ne govori toliko o gošći Filozofskog teatra koliko o dvostrukim mjerilima Zapada čiji je Hrvatska, barem kad je riječ o palestinskom pitanju, neupitni dio. Shibli je u cijeloj ovoj priči, nažalost, tek “sporedni detalj”.