Ljubav postaje agonija, tuga se pretvara u sreću, a bijes u strast

Profimedia
U jednom od svojih kultnih djela, 'Kraj ljubavne priče', Graham Greene vodi nas u London u doba 2. svjetskog rata. Ali rat je tu pozadinska smetnja, samo kulisa
Vidi originalni članak

Odmah u startu upoznajemo Mauricea Bendrixa, (polu)uspješnog pisca na putu prema slavi kojem je sreća nepoznati pojam. Osjeća je tek kad nekome zlobno "spusti". S druge strane parka od pisca živi bračni par Miles. Suprug Henry je visoki državni činovnik, premještaju ga iz ministarstva u ministarstvo, karijera mu je u uzletu, spominju se i viteške titule. I Henry je savršen za državnog činovnika. Samo mu je posao na pameti, ozbiljan je, pedantan... Sve drugo, osim službe u ministarstvu, manje je važno. Pa tako i njegova supruga Sarah. Ona istovremeno voli i mrzi supruga, voli i mrzi samu sebe. Želi se osloboditi od svega, ali na to nije spremna. Izgubljena je, ali i zna što želi...

"Kraj ljubavne priče" ulazi duboko u ljudske osjećaje i psihu, prikazuje često ono ružno u ljudima, ono životinjski i nezaustavljivo, ono što smo svi zapravo osjetili.

I motiv ljubomore provučen je kroz cijelu knjigu, ali ne dominira nad njom. Jer neka je ljubomora jaka emocija, ali mržnja i ljubav, kojima se ne mogu naći početak i kraj, ipak su snažniji.

Likove u ovoj knjizi istovremeno ćete voljeti, nad njima se sažalijevati, često ih i prezirati. Svi su oni "roba s greškom", ali i sami su toga svjesni. Priznat će svoju krivnju i na kraju, da vam ne upropaštavamo čitanje, dobijemo nešto što bi se moglo nazvati happy endom. Ali nikako onim kakvog ste očekivali. Utješna nagrada.

Sam pisac Greene "baza" je za Bendrixa, Sarah je zapravo njegova tadašnja ljubavnica Catherine Watson, kojoj je knjiga i posvećena. Roman je ugledao svjetlo dana davne 1951. godine, prva filmska adaptacija slijedila je 1955. godine, idući film baziran na knjizi izašao je 1997., a onda je 1999. godine stigao vrlo dobri film s Ralphom Fiennesom i Julliane Moore. Kasnije smo dobili i operu baziranu na romanu, kao i predstavu. A "predložak" je takav da nas nikako ne bi iznenadila ni neka nova moderna adaptacija. Stvari i osjećaji o kojima je Greene pisao su ipak vječni.

Umiješaju se, kako se roman približava kraju, religija, obiteljske tajne, pa čak, neki će to protumačiti tako - i ono nadnaravno. Ali knjiga će vas do tog trenutka pošteno "izmlatiti" pa vam se čuda neće činiti nemogućima. Samo da sve dobije neki smisao koji tražimo. Pa makar to bilo i najčudnije prijateljstvo...

Posjeti Express