Odmah u startu upoznajemo Mauricea Bendrixa, (polu)uspješnog pisca na putu prema slavi kojem je sreća nepoznati pojam. Osjeća je tek kad nekome zlobno "spusti". S druge strane parka od pisca živi bračni par Miles. Suprug Henry je visoki državni činovnik, premještaju ga iz ministarstva u ministarstvo, karijera mu je u uzletu, spominju se i viteške titule. I Henry je savršen za državnog činovnika. Samo mu je posao na pameti, ozbiljan je, pedantan... Sve drugo, osim službe u ministarstvu, manje je važno. Pa tako i njegova supruga Sarah. Ona istovremeno voli i mrzi supruga, voli i mrzi samu sebe. Želi se osloboditi od svega, ali na to nije spremna. Izgubljena je, ali i zna što želi...
"Kraj ljubavne priče" ulazi duboko u ljudske osjećaje i psihu, prikazuje često ono ružno u ljudima, ono životinjski i nezaustavljivo, ono što smo svi zapravo osjetili.
I motiv ljubomore provučen je kroz cijelu knjigu, ali ne dominira nad njom. Jer neka je ljubomora jaka emocija, ali mržnja i ljubav, kojima se ne mogu naći početak i kraj, ipak su snažniji.
Likove u ovoj knjizi istovremeno ćete voljeti, nad njima se sažalijevati, često ih i prezirati. Svi su oni "roba s greškom", ali i sami su toga svjesni. Priznat će svoju krivnju i na kraju, da vam ne upropaštavamo čitanje, dobijemo nešto što bi se moglo nazvati happy endom. Ali nikako onim kakvog ste očekivali. Utješna nagrada.
Greeneova glavna tema su moralne i duhovne borbe unutar pojedinaca, ali šira politička i društvena pozadina daje tim sukobima dodatnu jačinu
Sam pisac Greene "baza" je za Bendrixa, Sarah je zapravo njegova tadašnja ljubavnica Catherine Watson, kojoj je knjiga i posvećena. Roman je ugledao svjetlo dana davne 1951. godine, prva filmska adaptacija slijedila je 1955. godine, idući film baziran na knjizi izašao je 1997., a onda je 1999. godine stigao vrlo dobri film s Ralphom Fiennesom i Julliane Moore. Kasnije smo dobili i operu baziranu na romanu, kao i predstavu. A "predložak" je takav da nas nikako ne bi iznenadila ni neka nova moderna adaptacija. Stvari i osjećaji o kojima je Greene pisao su ipak vječni.
Umiješaju se, kako se roman približava kraju, religija, obiteljske tajne, pa čak, neki će to protumačiti tako - i ono nadnaravno. Ali knjiga će vas do tog trenutka pošteno "izmlatiti" pa vam se čuda neće činiti nemogućima. Samo da sve dobije neki smisao koji tražimo. Pa makar to bilo i najčudnije prijateljstvo...
