Glazbena industrija odavno je obuzdala rokersku rebeliju, utišala okorjele buntovnike i zapriječila dolazak njihovih potencijalnih nasljednika. Rock 2.0 tek je jedan od stilova u širokoj paleti suvremene popularne glazbe, pažljivo podešen za bezbrižnu zabavu i temeljito očišćen od pretjerano subverzivnih elemenata. Na velikoj sceni ostala su samo dvojica opasnih provokatora iz rokerskog tabora, stari Roger Waters i Morrissey.

U prebogatim diskografijama obojica imaju niz antologijskih albuma na kojima su izgradili reputaciju beskompromisnih autora, a tako se drže i u politički obojenim javnim istupima. Zbog tvrdih stavova i teških riječi zamjerili su se mnogima, ali ih to nije nimalo pokolebalo. Premda različitih svjetonazora, ponekad se čak nađu na istoj strani.

Radije ga slušajte Morrisseyjev roman počašćen najgorim uvredama kritičara

Roger Waters je deklarirani socijalist i neumorni aktivist propalestinskog pokreta BDS, koji u svakoj prigodi poziva na bojkot Izraela, pa mu židovske organizacije diljem svijeta spočitavaju antisemitizam. Morrissey je u liberalnim britanskim medijima više puta etiketiran kao zagriženi desničar i gorljivi pristaša populističke stranke UKIP. Američki glazbeni magazin Spin otišao je još dalje i ustvrdio kako se njegova politička uvjerenja graniče s fašizmom.

Povod je bila Morrisseyeva gnjevna i otvoreno islamofobična reakcija na bombaški napad u Manhcesteru poslije koncerta Ariane Grande. Iz intervjua objavljenog prošle godine na njegovoj internetskoj stranici moglo se doznati da je razočaran mlakim Nigelom Farageom i UKIP-om, koji je proglasio mrtvim, i da podržava odcijepljenu ekstremnu frakciju okupljenu u novoj protuislamskoj i protuimigrantskoj stranci For Britain.

Zabilježeni su i njegovi rasistički ispadi na koje je njujorški reper JPEGMAFIA odgovorio pjesmom "I Cannot Fucking Wait Until Morrissey Dies". No učestale optužbe zbog rasizma nisu nimalo narušile njegov kultni status u Meksiku, gdje je producent Camilo Lara (Mexican Institute of Sound) okupio ponajbolje alternativne glazbenike za projekt "Mexrrissey: Mexico Goes Morrissey".

Medijska kampanja protiv kontroverznog pjevača obnovljena je uz najavu novog albuma "California Son", koji će se pojaviti u prodaji 24. svibnja. Na ploči s obradama američkih evegreena iz ‘60-ih i ‘70-ih ne bi trebalo biti ništa sporno. To su njegove interpretacije omiljenih pjesama iz opusa Boba Dylana, Phila Ochsa, Joni Mitchel, Carly Simon, Buffy Saint Marie i Roya Orbisona, kojemu se naklonio na prvom singlu s dopadljivom obradom "It’s Over".

Međutim, američki glazbeni magazin The Fader i, kad je riječ o Morrisseyu, gotovo nezaobilazni The Guardian ovoga puta su se fokusirali na gostujuće vokaliste. Zbog pojavljivanja na albumu "California Son" prozvani su Billie Joe Armstrong (Green Day), Ed Droste (Grizzly Bear), Ariel Engle (Broken Social Scene) i jedna od akvizicija predstojećeg INmusica Laura Pergolizzi (LP).

Dok su se The Fader i The Guardian obrušavali na Morrisseya i propitivali stavove njegovih gostiju, Roger Waters je bio u žestokom verbalnom okršaju s Richardom Bronsonom oko koncerta Venezuela Live Aid. Watersove riječi kako Bronsonov Live Aid "nema nikakve veze s demokracijom, slobodom i humanitarnom pomoći" momentalno su prenijeli svi svjetski mediji, pa i oni koji su prije toga objavljivali lažne vijesti da će na spektakularnom koncertu za pomoć Venezueli u kolumbijskom pograničnom gradu Cucuti nastupiti najveće glazbene zvijezde španjolskoga govornog područja predvođene Shakirom i Manu Chaom.

Glazbeni pothvat Another Brick In The Wall - jedina cigla koja se isplatila

Bronsonova smotra latinomaeričke estrade, na kojoj se od svjetski poznatih faca pojavio jedino Luis Fonsi, doista se pretvorila u politički miting protiv Nicolasa Madura. U TV prijenosu moglo se čuti više parola nego pjesama, a Watersovo upozorenje o sumnjivim ciljevima Bronsonove humanitarne akcije samo je dobilo na težini. Nekoliko tjedana prije tviteraškog duela s Bronsonom pokrenuo je još jednu inicijativu za bojkot gostovanja u Izraelu.

Zajedno s dizajnericom Vivianne Westwood i indie rock bendom Wolf Alice, apelirao je na BBC da odustane od sudjelovanja na Eurosongu u Tel Avivu. Zbog ranijih angažmana u kampanjama BDS-a te nagovaranja Nicka Cavea i Lane Del Ray da ne putuju u Izrael, Waters je izgubio nekoliko lukrativnih sponzorskih ugovora u Americi, dok su njemačke radijske i televizijske postaje iz mreže ARD-a odbile prenositi njegove koncerte u Berlinu i Kolnu.

Međutim, nikad nije na sebe navukao toliko negativnog publiciteta kao Morrissey koji se, kao i obično, postavio drugačije i objavio dvije proizraelske pjesme na posljednjem autorskom albumu "Low in High School". Jesu li ova dvojica upornih provokatora baš toliko različiti i kako to izgleda kad se slučajno nađu na istoj strani?

U doba Falklandskog ili Maldivskog rata, Waters je bio jedan od najglasnijih protivnika britanske vojne intervencije na dalekom arhipelagu koji su nakratko zaposjele argentinske trupe, pa je s Pink Floydima snimio antiratni album "The Final Cut". Tri desetljeća kasnije tijekom južnoameričke turneje u razovoru za čileansku televiziju izjavio je da Maldivi trebaju pripasti Argentini.

Na svojem koncertu u argentinskoj Cordobi nešto slično je rekao i Morrissey. Londonski ljevičar s njujorškom adresom i manchesterski desničar trajno nastanjen u Los Angelesu ponovno su se našli na istoj strani tijekom posljednje američke predsjedničke kampanje.

Waters je očekivano podržao Bernieja Sandersa, a sasvim neočekivano to je učinio i Morrissey. Poslije izbora u razgovoru za Der Spiegel izjavio je kako je poželio ubiti Donalda Trumpa "za dobrobit ljudskog roda".

Povijesni autogol Sad plaču, a "trumpistan" su ljudi H. Clinton skrivili još proljetos

Nekoliko dana kasnije na vrata su mu pokucali agenti tajne službe da se raspitaju što je zapravo mislio. Morrissey je tvrdio kako su njegove riječi pogrešno interpretirane, ali potom je Der Spiegel objavio audio snimku intervjua. Od njegovih kontroverznih i neugodnih izjava nagomilanih tijekom četiri desetljeća karijere mogla bi se sklopiti podeblja knjiga, ali fanovi trajno navučeni na briljantnu glazbu opet bi mu sve oprostili.

Lydia Night, 18-godišnja pjevačica i gitaristica kalifornijskog punk rock benda The Regrettes, imala je vrlo jednostavan odgovor na pitanje zbog čega se odazvala pozivu za gostovanje na albumu "California Sun". Cura je rekla: "Odrasla sam uz The Smiths. Moj mačak zove se Morrissey".