Ne sudite po Thompsonu i cajkama - bilo je dobre mjuze
U protekloj godini najviše medijske prašine podiglo se oko eksporta M. P. Thompsona i importa cajki pa je lako razumjeti otkud dolaze ishitrene procjene kako je nova produkcija domaće glazbe trajno hendikepirana skučenim tržištem i posrnulom diskografijom.
Zlatna ploča spala je na mizernih 2500 primjeraka, najrazvikaniji hrvatski pjevač je preko Maribora i austrijskog Kremsmunstera stigao do 12. i 13. zabranjenog koncerta, cajke su se infiltrirale u sveučilišne brucošijade i izazvale rijetko viđenu moralnu paniku, ali to, nasreću, nije bilo sve što se moglo vidjeti i čuti tijekom posljednjih 12 mjeseci.
Kad bi se u Ministarstvu kulture našlo volje i pameti za razmatranje popkulturne strategije usmjerene na suzbijanje izrazito štetnih cajki, imalo bi smisla potegnuti citat iz Rundekovih "Sejmena" – sad je vrijeme za to. Do kraja 2017. godine u CD playerima, iPhoneima, iPodima i laptopima zavrtjelo se 20-ak dobrih domaćih albuma, što je možda najviše nakon ‘90-ih i definitivno dvostruko više nego lani.
Ako se tome pridodaju podjednako kvalitetni radovi onih koji su digli ruke od kontinuiranog objavljivanja albuma i prešaltali se na ekonomičnije singlove, prilično je izvjesno da se suvremena hrvatska autorska glazba napokon trgnula iz letargije i odmaknula od lamentiranja o dobrim starim vremenima, kad je zaposlenik Jugotonove tiskare imao više prekovremenih sati nego šljaker na baušteli.
Novi kreativni impulsi opet su došli s margine, iz samoorganizirane alternative i dubokog undergrounda, ali podosta se zakuhalo i u mainstreamu. Album godine snimila je Natali Dizdar, koja se odavno izdvojila kao sasvim atipična protagonistica televizijskih talent show programa, a sad se ponovno izdvaja kao sjajna jazz-pop-rock pjevačica koja može i hoće graditi reputaciju velike dive u najboljoj maniri Josipe Lisac ili Zdenke Kovačiček.
Od prethodnog studijskog albuma "Pronađi put" pa do premijere "Iluzije" proteklo je čak 99 mjeseci, ali Natali je u tom maratonskom procesu uspjela dobiti puno više od jednog paketa novih pjesama. Uspješan početak njezine karijere obilježila je suradnja s Cocom Mosquitom te kad se on povukao s mjesta producenta, morala je presložiti cijelu ekipu.
Na albumu "Iluzije" su se Svadbasi, Jure Ferina i Pavle Miholjević, pokazali kao izvrsni pop rock producenti koji su, baš kao i Coco desetak godina prije, potpuno skužili što Natali traži i od čega nipošto ne odustaje. Najviše vremena uzela joj je široka potraga za odgovarajućim kompozitorima i tekstopiscima, zaokružena suradnjom s renomiranim kraljevačkim književnikom Dejanom Aleksićom u pjesmama "Ne reci zauvijek" i "Iluzionist", koje se već mogu upisati na listu budućih pop evergreena.
U alternativnom sektoru ponajbolji album ima zagrebački art rock sastav Porto Morto, čiji se istoimeni prvijenac nametnuo kao najugodnije domaće glazbeno iznenađenje u protekloj sezoni. Premda je album na Bandcampu objavljen potkraj 2016. bez potpore izdavačke kuće i standardne promotivne kampanje, ništa se bitno s njim nije dogodilo sve do ljeta.
A onda je u vrlo kratkom vremenu, od nastupa na INmusicu preko samostalnih koncerata u Kinu SC i Tvornici, ustanovljeno da je Porto Morto donio prijeko potrebno osvježenje na zagrebačke pozornice s pjesmama u koje su vješto uklopljeni utjecaji brooklynskih art rock genijalaca TV on the Radio, naslijeđe starog prog rocka King Crimsona, tragovi ranog novovalnog Haustora i višegodišnje vlastito iskustvo iz session svirki s underground kolektivom Jeboton.
Frontmen deveteročlanog sastava je basist i pjevač Roko Crnić, sin kultnog elektroničara iz ‘90-ih i doajena Montažstroja Hrvoja Crnića – Boxera. Roko je jednako zapažen i kao član novog Rundekova pratećeg benda pa bi poveznica Porto Morta sa starim Haustorom mogla biti još deblja nego što se čini na debi albumu i koncertima. Novi impuls na glazbenu scenu ubacio je i progresivni jazz trio Chui koji je poslije odličnog preklanjskog albuma "Third Sun from the Stone" na svoju stranu povukao Jazz orkestar HRT-a.
Na dva zajednička koncerta u MSU snimljen je materijal za impresivan dvostruki live album "Chui ovu glazbu" koji neće biti zapamćen samo kao proširena orkestralna izvedba "Third Sun from the Stone". U hrvatskoj jazz diskografiji posljednji ovako veliki rezultat s big bandom imao je prije petnaestak godina Boško Petrović na antologijskom albumu "Round Midnight".
No Boško je to napravio u suradnji s proslavljenim Big Bandom RTV Ljubljane, a Chui je dokazao da se jednako vrijedan zapis može dobiti dobrim postavljanjem manje razvikanog orkestra s Prisavlja. Studijski bonus na ovom koncertnom albumu je pjesma "Tebi pripadam", s kojom su Chui i Josipa Lisac zauzeli istaknuto mjesto u izboru najboljih ovogodišnjih singlova.
Kozmodrum je još jedan projekt neumornog Janka Novoselića koji je oko drugog albuma "Gravity" prerastao u besprijekorno uigran combo sastav i natjerao Chui da potraže novog stalnog bubnjara. Janko je sad potpuno fokusiran na Kozmodrum, a njegova vizija suvremenog jazza proteže se sve do rubnih područja eksperimentalne elektronike i u širokom luku zaobilazi tradicionalne žanrovske podjele.
Još dalje od jazz tradicije otplivali su riječki Japanski premijeri, kvartet multimedijalnih umjetnika predvođen književnikom Enverom Krivcem, koji iz nepoznatog razloga izbjegava koncertne nastupe i godinama se drži na okupu kao studijski projekt s povremenim izletima u kazalište.
Pretežno instrumentalni EP "Miremengdjes" donosi više od 30 minuta glazbe i, prema svim parametrima, ulazi u format albuma, iako je objavljen samo kao digitalno izdanje na Bandcampu. Japanski premijeri su dosad možda najviše dugovali mediteranskoj frakciji nu jazza, ali "Miremengjes" će najbližeg srodnika ipak naći u Londonu na posljednjem albumu kultnog sastava Red Snapper.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Izbor najboljih domaćih albuma u 2017. nikako ne može zaobići Jinx koji su kroz "Pogrebi i pomiriši" učvrstili odavno osvojenu i više puta obranjenu visoku poziciju u hrvatskom pop rock mainstreamu, a pritom su obogatili koncertni repertoar s nekoliko sjajnih pjesama. Najviše se vrtio lanjski najavni singl "Jesmo li dobro?", ali Jinxi još nisu potegnuli najjaču novu kartu skrivenu u potencijalnoj himni generacije 40+ "Jedni za druge".
Od bendova koji su se ‘90-ih izmjenjivali s Jinxima na pozornici Aquariusova klupskog programa "Lagano, lagano" u igri su do danas ostali Mayales. "Simbol za Sunce" je ponajbolji album u njihovoj nevelikoj diskografiji, a na domaćem terenu ima posebnu težinu jer su Mayales pravovremeno uskočili u planetarni revival psihodeličnog popa i donijeli ugođaj kakav se prije rijetko mogao naći u ovom podneblju.
Iz prilično brojnog društva mlađih hrvatskih indie kantautorica najprije se izdvojila najtalentiranija među njima, Sara Renar, koja je na snimanju posljednjeg albuma "Tišina" skužila kako joj downtempo elektronika otvara znatno širu perspektivu od akustične gitare. U sličnu tranziciju krenula je Ivana Picek s novim solo projektom Pi, ali njezini prvi rezultati su upadljivo drugačiji od Sarinih.
Bajkoviti album "Časna lubanjska" zvuči kao da je Ivana postavila laptop usred začarane šume iz koje se može izaći tek nakon odgonetanja njezinih neobičnih simbola. Mojmir Novaković, koji već dulje živi i radi u Londonu, tijekom posjeta starom kraju reaktivirao je grupu Kries i nastavio istraživanje hrvatske etno tradicije davno započeto s Legenom.
Album "Selo na okuke", objavljen u vlastitoj nakladi Kopito Records, nedavno je prepakiran za svjetsko trište s etiketom utjecajnog britanskog world music izdavača Riverboat, pa bi Kries napokon mogao krenuti u veći đir po europskim pozornicama. Izbor 10 najboljih domaćih albuma iz 2017. zatvaraju "Sunčani ljudi" zagrebačkih queer indie rokerica Žen. Na prethodnom samizdatu "Jantar" pokazalo se da ova ekipa ima vrlo solidan potencijal za međunarodnu razmjenu.
Žen su s pjesmama na hrvatskom jeziku dobacile do etera globalno utjecajnog američkog college radija KEXP pa nije neobično da su se u distribuciju novog albuma uključili slovenski Moonlee Records, austrijski Unrecords i francuski Vox Project. Ispod crte za plasman na godišnji top 10 ostalo je još desetak albuma koje svakako vrijedi poslušati.
Tu su "Naša velika pjesmarica" Vesne Pisarović, MrLee & Ivanesky s glazbeno-scenskim projektom "Colours", riječki Jonathan s mini albumom "To Love", psihodelična koalicija mlađih istarskih indie rokera okupljenih u Para Lele, zagrebački sestrinski bendovi U pol 9 kod Sabe i Ti, ja i moja mama, koprivnički etno punkeri Ogenj, zagrebački dubberi Bamwise te rapperi Magellano iz Sinesteta i Krešo Bengalka iz Kiše metaka.
U produkciji singlova najviše su pokazali Nippleopeople briljantnom disco house preradom gotovo potpuno zaboravljene pjesme "Frka", skinute s drugog solo LP-ja Zdenke Kovačiček. U verziji Nipplepeople "Frka" je ultimativni singl godine, ali i jedan od najvećih hrvatskih hitova u 2017. pa nitko više ne postavlja pitanje zašto ovaj duo s devetogodišnjim stažom na klupskoj dance sceni još nije izbacio album. Kompilacija "Singles" objavljena preko Bandcampa dovoljno je impresivna.
U slučaju bračko-splitskog dvojca Valentino Bošković izvanredan singl "Milde Sorte" podiže projekt na još višu autorsku razinu od prethodna dva albuma, ali šira afirmacija i dalje zapinje na tvrdoglavom odbijanju svih poziva za koncertnu promociju. Virtuozni saksofonist Igor Geržina, koji se s nekoliko internacionalnih izdanja uklopio u američku produkciju instrumentalnog smooth jazza, sve manje računa na hrvatsku publiku, a koliki je to gubitak za domaću glazbu najbolje pokazuje superioran singl "Moje vrijeme" snimljen s pjevačicom Željkom Veverec iz Mangroovea.
U izbor 10 najboljih singlova sasvim očekivano ulaze Rundek, Pipsi i Detour, kao i njihova bivša pjevačica Maja Posavec, koja je krenula u solo akciju s pjesmom "Kad ne bi imao strah". Manje očekivano tu je i Nina Badrić koja se kroz novu suradnju s producentom Baby Dooksom vraća dance glazbi i, baš kao na početku karijere, pokazuje da joj takvo usmjerenje najviše odgovara.
Najugodnije iznenađenje u izboru top 10 singlova je zarazni electro rock "Ti je ne voliš", prvo izdanje mladog zagrebačkog tandema Cubies, koji je uživo debitirao na natjecanju Karlovačko RockOff. Iza pseudonima Zima i JJ nalaze se sestra i brat, pijanistica i gitarist, oboje s glazbenom akademijom i kod nas rijetko viđenim darom za momentalno uštekavanje u najnovije svjetske trendove.
Jedan singl je premalo da se Cubies proglasi najvećom nadom za 2018., no čini se da je u posljednjem lovu na mlade talente Menart imao više sreće od drugih izdavača. Na kraju, u doba kad sve nove singlove i albume treba što prije testirati uživo pred publikom, neophodno je izdvojiti i domaći koncert godine.
U 2017. odsvirano je nekoliko doista nezaboravnih, bilo je i nekoliko spektakularnih, ali sve je zasjenio trijumfalni povratak Tram 11 u krcatom Domu sportova. Vratili su se nakon dugih 15 godina, oprezno planirali Malu dvoranu i munjevito rasprodali Veliku. Škvadra je spremno dočekala baš svaku pjesmu s "Čovječe, ne ljuti se" i "Vrućina gradskog asfalta". Dobri albumi mogu se u dva poteza izbrisati s hard diska, ali nikako iz sjećanja.
Na sljedećoj stranici top 10 albuma i singlova...
Top 10 albuma
1. Natali Dizdar, Iluzije (Agapa)
2. Porto Morto, Porto Morto (bandcamp)
3. Chui & Jazz orkestar HRT-a, Chui ovu glazbu (Dancing Bear)
4. Kozmodrum, Gravity (PDV)
5. Jinx, Pogrebi i pomiriši (Dallas)
6. Japanski premijeri, Miremengjes (bandcamp)
7. Mayales, Simbol za sunce (Aquarius)
8. Pi, Časna lubanjska (bandcamp)
9. Kries, Selo na okuke/Village Tracks (Kopito/Riverboat)
10. Žen, Sunčani ljudi (Moonlee)
Top 10 singlova
1. Nipplepeople, Frka (bandcamp)
2. Valentino Bošković, Milde Sorte (bandcamp)
3. Igor Geržina & Željka Veverec, Moje vrijeme (Status)
4. Chui & Josipa Lisac, Tebi putujem (Dancing Bear)
5. Cubies, Ti je ne voliš (Menart)
6. Detour, Biram (Aquarius)
7. Darko Rundek & Ekipa, Tamni jorgovan (Menart)
8. Pips, Chips & Videoclips, K1 (Dan Mrak)
9. Maja Posavec, Kada ne bi imao strah (Aquarius)
10. Nina Badrić, Mijenja se vrijeme (Aquarius)