Neviđena euforija oko Tram 11 izbila je u travnju, čim je škvadra skužila da najava njihova ponovnog okupljanja nije bila prvoaprilska šala i da je počela prodaja upada za 11. studenog u Domu sportova. U prvotnom planu povratka nisu se nazirale prevelike ambicije. Target i General Woo ciljali su na manju dvoranu kapaciteta 3000 gledatelja. Međutim, sve su ulaznice razgrabljene već do kraja travnja pa je "jedanaestica" preusmjerena u trostruko veću Ledenu dvoranu.
Mjesec i pol dana prije koncerta, u momentu kad bi se prema svim iskustvima s velikim Domom sportova trebala zarolati najintenzivnija promotivna kampanja, organizator je proglasio sold out! Prodano je 8000 karata, a kako se tako vrijedan rezultat na domaćim koncertima uvijek nadogradi "kilometarskim" popisom i neumjerenim brojem gratis upada, potpuno je jasno da se sprema masovka kakvu su na vrhuncu popularnosti uspjeli prirediti jedanput Edo Maajka i dvaput TBF, ali nikad stari Tram 11.
Kako je kultni reperski dvojac iz ‘90-ih, koji se tijekom 5-6 godina karijere vrtio uglavnom po zagrebačkim klupskim pozornica i za sobom ostavio svega 2 i pol albuma, najedanput uskočio među koncertne atrakcije najvećeg formata i rasprodao Dom sportova brže od općenarodnog Dubioza kolektiva? Tram 11 bio je ponajviše generacijski bend što će se na povratničkom koncertu najbolje vidjeti po već prosijedim glavama Nenadovih i Srđanovih vršnjaka.
No njihov rejting se nakon sporazumnog raspuštanja benda 2003. neprestano obnavljao i podebljavao kroz svaki novi naraštaj reperske publike koja do danas očito nije dobila relevantnijeg zagrebačkoga glasnogovornika i zbog toga će se na povratničkom koncertu okupiti puno više znatiželjne mlade nego nostalgične stare ekipe. Kad se u playlistu ubace "Hrvatski velikani", "Pad sistema", "Kaj ima lima?" i "Samo kod nas", to je opet vrh ZG hip-hopa neosvojiv za sve današnje pretendente.
Tram 11 imao je nekoliko početnih prednosti koje još čine nedostižnu razliku. Target i General Woo nisu bili prvi reperi u gradu. Godinama prije njih isfurali su se Renman i Wumah, ali ipak s drugačijih startnih pozicija. Renman i Wumah bili su podjednako zagriženi za rap i hip-hop, ali to su mogli pokazati jedino u solo akcijama. Za Renatom i Damirom nikad nije išao moćan crew kakav su na svojoj strani poslije imali Nenad i Srđan.
U "jedanaesticu" su se istodobno ukrcali Blackoutovi DJ-evi Phat Phillie i Frx, talentirani beatmakeri Koolade, Dash i Baby Dooks, a kao pojačanje na mikrofonu je svako malo uskakao beskompromisni hardcore reper El Bahattee. Koolade je s Tram 11 započeo producentsku karijeru koja se poslije protegnula sve do američke hip-hop scene. S takvim zaleđem Target i Woo su već na debitantskom albumu "Čovječe, ne ljuti se" zaokružili svoju najvažniju misiju.
Umjesto kopiranja predalekih američkih uzora progovorili su vlastitim jezikom i vrlo precizno ugradili cijelu kvartovsku spiku u repersku metriku. "Hrvatski velikani" pružili su neoboriv dokaz da zagrebačke ulice nitko nije bolje predstavljao još od zlatnih godina novog vala, što je momentalno skužio i Houra pa je čak prije izlaska albuma "Čovječe, ne ljuti se" ugostio Tram 11 na CD-u Prljavog kazališta "Dani ponosa i slave".
U tom prvom kontaktu s glazbenim mainstreamom Target i Woo prošli su neokrznuti, ali kasnije su se ipak iscrpili balansirajući između skučenog hip-hop undergrounda i široko rasprostranjene estrade kojoj nisu pripadali po uvjerenju, nego tek po popularnosti jer se drugi album "Vrućina gradskog asfalta" prodavao gotovo kao tadašnji pop bestseleri. General Woo znao je dobro zvučati i u kombinacijama s Divasicama ili Ninom Badrić, dok se Target tu baš i nije uklapao.
Različiti karakteri još više su došli do izražaja u njihovim kasnijim solo projektima. General Woo snimio je nekoliko dobrih albuma i najmanje jedan antologijski "Verbalni delikt", koji je zapamćen kao najtvrđe izdanje hrvatskog hip-hopa. Target se zavukao još dublje u underground, više nije izlazio ni na klupski battle, a dugo se mučio i sa zdravstvenim tegobama.
S vremena na vrijeme dolazile su inicijative da se ponovno pokrene Tram 11, prije nekoliko godina o tome se ozbiljno razgovaralo, ali tad nije uspjelo. A onda je General Woo pozvao ekipu na svoj solo koncert. Target mu se pridružio kao nenajavljeni gost i Tvornica je proključala. U tom trenutku svi zainteresirani bili su sigurni da je došlo vrijeme za povratak. Željno iščekivanom koncertu u Domu sportova možda bi najbolje pristajao naslov one stare ploče KUD Idijota – Legendarni uživo.
