Počeo sa skupljanjem sličica, sad je na remek-djelima
Mislim da je bolje i zabavnije baviti se kolekcionarstvom umjetničkih djela, nego imati tri ista automobila u garaži, kaže odvjetnik Marko Kallay, veliki ljubitelj stripova i bivši mačevalac, a danas predsjednik Hrvatskog mačevalačkog saveza, koji se prošlog tjedna predstavio u Modernoj galeriji i kao strastveni kolekcionar.
U Kallayevoj reprezentativnoj kolekciju ističu se antologijska slika Ljube Babića "Crna zastava", zatim kapitalci, poput "Svadbe" Juraja Plančića, "Crna linija" Josipa Vanište, "Pralje" Omera Mujadžića "Pralje" i "H.D.TV TRI V" Julija Knifera, ali i sve značajniji radovi avangardnih, postavangardnih i konceptualnih umjetnika.
Zanimljivo je da se na izložbi pojavilo i senzacionalno otkriće - izložen je novi Račić! Riječ je o "Portretu slijepca", kojega su i Moderna galerija i Igor Zidić, jedan od najvećih autoriteta za hrvatsku modernu, kaže Kallay, pripisali tom umjetniku. "Ta Babićeva slika iz 1916. promijenila je nekoliko vlasnika dok nije došla do mene", kaže Kallay. "Prvo je bila kod Julija Benešića, zatim Natka Katičića, a u moju kolekciju je došla od Josipa Vanište nakon što je on odlučio da je udomi na drugome mjestu.
Namjerno koristim riječ udomljavanje jer je on to tako definirao. Slika je već bila izlagana, primjerice, na izložbi ‘Ekspresionizam u Hrvatskoj’, jer je Vaništa smatrao da se kulturna baština mora prezentirati u javnosti. S time se u potpunosti slažem", rekao je Kallay. Objašnjava nam da s jedne strane sakuplja djela hrvatske moderne i postmoderne, a s druge strane radove avangardnih i postavangardnih umjetnika iz Hrvatske, regije i bivših istočnih zemalja.
"Tako je koncipirana i ova izložba", kaže Kallay, pojašnjavajući da su htjeli pokazati dvije linije razvoja umjetnosti, koje su različite, ali se istodobno prožimaju. Izloženo je više od 100 djela 75 autora, među kojima se, osim spomenutih, ističu djela Vilka Gecana, Otona Glihe, Ignjata Joba, Emanuela Vidovića, Roberta Auera, Antuna Motike i Ede Murtića, zatim djela članova grupa EXAT-51 i Gorgona, te radovi Vlade Marteka, Mladena Stilinovića i Borisa Demura iz zagrebačke Grupe šestorice, potom Gorana Trbuljaka, Tomislava Gotovca... Izloženo je i nekoliko instalacija i skulptura, a poseban doživljaj pružaju "Svjetlosni oblici" Vojina Bakića, jedna od prvih skulptura u Kallayevoj kolekciji, koja mu je iznimno draga.
Marko Kallay se kolekcionarstvom ozbiljno bavi već više od 20 godina. Prvo je kao dječak strastveno sakupljao sličice nogometaša i Štrumpfova, onda plakate i knjige, a kad je financijski stasao, počeo je skupljati slike. Prvu sliku kupio je još kao odvjetnički vježbenik, kad nije imao puno novca.
"To je bila Krušlinova ‘Zima’, koju sam danima gledao u izlogu antikvarijata u Gajevoj ulici. Jako mi se dopala, a kako je cijena bila dostupna, odlučio sam je kupiti", ispričao nam je Kallay. Rođen je u Zagrebu u obitelji akademika Nikole Kallaya, koji je radni vijek proveo kao sveučilišni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Podrijetlo vuče od ugledne vlastelinske obitelji Kallay koja je u sjeveroistočnoj Mađarskoj imala brojne posjede.
Premda su budućeg kolekcionara zanimali stara Grčka i Rim, diplomirao je na Pravnom fakultetu, što mu je kasnije, kao odvjetniku, omogućilo kupovanje slika. "Moj hobi je vrlo skup sport, ali mi omogućuje da se maknem od problema kojima se bavim u svojoj profesiji", kaže.
Svoju kolekciju je pročišćavao, primjerice, neke je umjetnine prodao, a neke zamijenio drugim radovima. "Naravno, to nije poput kupnje u samoposluživanju da uzmete s police dva Gecana i jednog Trepšea formata 130x180. To je stjecaj okolnosti, sreće i malo hrabrosti da odvojite novac za umjetninu za koju konkurenti možda ne bi toliko odvojili. Ja sam u nekoliko navrata bio spreman ponuditi malo više od konkurencije bez previše natezanja, što je onda rezultiralo ovom pročišćenom kolekcijom.
Nisam uvijek bio lovački raspoložen, ali kad sam procijenio da je riječ o izvanrednom djelu koje bi se uklapalo u moju kolekciju, nisam previše pregovarao oko cijene", pojasnio je Marko Kallay dodajući kako je potrebno stalno odašiljati signale i komunicirati s ljudima uključenima u događanja na tržištu jer se tako dolazi do informacija o slikama.
Tvrdi da je kod nabavljanja slike jako bitno osobno zalaganje, ali i znanje te iskustvo da možete procijeniti što bi bilo oportuno kupiti. Na pitanje tko su mu favoriti, odgovorio je da mu je teško odgovoriti na to pitanje, no ipak je istaknuo Emanuela Vidovića i njegovu predivnu sliku "Stara crkva u Chioggi", svojevrsni diptih u secesijskom ramu, koju je kupio na svojoj prvoj aukciji u Stuttgardtu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Ni aukcijska kuća nije znala što ima u rukama tako da je procijenjena vrijednost slike bila izuzetno niska – oko 1800 eura. Na aukciji je bilo još pet, šest drugih ponuđača, ali ja sam znao vrijednost slike i odlučio sam je kupiti bez obzira na cijenu. I prije toga sam tražio Vidovića, ali očito je providnost odlučila da to bude baš ovaj Vidović", kaže Kallay. Voli i Antuna Motiku i njegov rad "Bez naziva (Mrtva priroda)", koji nije tipičan za njegov opus.
"Motika je na toj slici apsolutno avangardan i zato stoji na ulazu u konceptualni dio. To mi je jedna od najdražih slika jer sublimira ono što kolekcija podrazumijeva – i avangardu, i postavangardu, i modernizam, i postmodernizam. Naveo je još vrlo dojmljiv "Djevojački akt" Milivoja Uzelca, od kojeg se umjetnik jako teško odvojio, zatim Varlayev akvarel "Novi Vinodoloski", Plančićevu "Svadbu", koja godinama nije bila u Hrvatskoj, a posebno je zadovoljan što je uspio nabaviti rad Ljube Ivančića "Akt na crvenom" iz 1980. godine. Zanimalo nas je da li mu je neka slika, koju je jako želio, pobjegla?
"Da, nekoliko umjetničkih djela ugrabljeno mi je ispred nosa i ovom prilikom čestitam konkurenciji. Ali neću vam otkriti o kojim je djelima riječ jer bih time odao svoje skrivene namjere. Također sam u nekoliko navrata bezrazložno i bedasto prodao neke slike, primjerice, Auera sam dvaput kupio, drugi put po većoj cijeni, jer sam htio da ostane u kolekciji", rekao je Kallay.
U lijevom krilu Moderne galerije, gdje su izložena neka od najvažnijih imena avangardnih i neoavangardnih hrvatskih te mađarskih, čeških, poljskih i slovačkih umjetnika, Kallay se posebno osvrće na Maurovićeve table. Kaže da je odrastao na stripu koji je oduvijek volio. Gutao je Kapetana Marka, Alana Forda, Taličnog Toma, Asterixa i Princa Valijanta, a kad mu se pružila prilika da kupi originalne Maurovićeve ploče, kaže, ni sekunde se nije premišljao.
Zatim pokazuje na snažan rad "Srp i čekić" mađarskog multimedijalnog umjetnika Sándora Pinczehelyia, koji je dovodio, kako kaže, do apsurda simbole socijalizma – srp, čekić i petokraku zvijezdu. Plijeni pogled i rad "Consumer Art" jedne od najzanimljivijh poljskih umjetnica Natalie LL (Lach-Lachowicz), sastavljen od 20 crno-bijelih fotografija na kojima se gola umjetnica bavi seksualnošću lascivno se poigravajući bananom.
"Na tim radovima je vidljivo kako su umjetnici iz bivšeg Istočnog bloka radikalnije, direktnije i provokativnije reagirali na komunizam nego hrvatski umjetnici", kaže kolekcionar dodavši kako je to logično jer su u tim zemljama režimi bili represivniji nego u bivšoj Jugoslaviji, u što se i sam uvjerio kad je kao mačevalac bio na juniorskoj Mačevalačkoj balkanijadi u Rumunjskoj, tri mjeseca prije revolucije. "Tamo sam osjetio frapantni manjak slobode", kaže.
"Grupa Gorgona također je bila antirežimski pokret, no ona je svoj rad uzdigla na višu filozofsku razinu što joj je omogućilo da svoj antidržavni stav izraze na manje radikalan način. S druge strane, u radovima hrvatskih umjetnika iz tog razdoblja, poput Bućana, vidi se korespondiranje sa svijetom", rekao je Kallay. Premda Kallay priznaje da je bio osrednji mačevalac, što po njemu znači da nije bio među prvih sto na svijetu, kao trener, a sad i sportski dužnosnik, pokušava stvoriti za svoje sportaše najbolje uvjete.
"Kao i u umjetnosti, u svemu volim postaviti visoke kriterije. Mislim da nije dobro za naše društvo da u sportu očekujemo olimpijske medalje, a u umjetnosti, znanosti i školstva primjenjujemo lokalne kriterije. U svemu trebamo težiti svjetskim rezultatima i onda ćemo ostvariti uspjeh", poručuje Kallay.
Kaže da su radovi iz razdoblja hrvatske moderne bili znatno skuplji nego djela konceptualnih umjetnika, koja su bila podcijenjena i zato puno jeftinija. "Danas je situacija drukčija: cijene radova konceptualnih umjetnika, koji su stvarali aktualnu i angažiranu umjetnost, rastu u svijetu i kod nas, tako da mi je drago da sam počeo skupljati umjetnine kad je bilo moguće nabaviti vrhunska djela po povoljnijim cijenama", kaže Kallay.
Na pitanje kako funkcionira tržište umjetnina u Hrvatskoj, ističe da bi trebalo biti uređenije. "Država bi trebala poreznom politikom i drugim propisima omogućiti stvaranje javnog i otvorenog tržišta na kojemu bi kolekcionari imali veću pravnu sigurnost", zaključio je Kallay, poručivši kako bi volio kad bi ljudi nakon ove izložbe prepoznali kolekcioniranje kao dobru investiciju, ali i kao mogućnost da izraze svoju kreativnost.