Godina je 1976., tuniška je pustinja, prvi put u posljednjem desetljeću, natopljena kišom, vjetar kovitla pijesak na sve strane, a jedan mladi redatelj pokušava ostvariti svoj san, stvoriti jedan potpuno novi svemir te u njega smjestiti borbu dobra i zla. No ništa mu ne ide od ruke. Glumcima ne pristaju kostimi, roboti se kvare i odbijaju poslušnost, a oprema biva uništena sitnim, ali grubim tuniškim pijeskom. Kao šećer na kraju, snimanje već dobrano kasni.

Godinu dana prije nego što će dospjeti u kina činilo se kako će film biti katastrofa. Njegov redatelj, George Lucas, bio je uvjeren u to. Tom scenom, iz same sredine redateljeva života, biograf Brian Jay Jones započinje iscrpnu priču o životu jednog od najpoznatijih i najtalentiranijh redatelja te svakako najvećem vizionaru modernog Hollywooda, Georgeu Lucasu mlađem. Priču počinje iz sredine, kao što je Lucas započeo sa svojim "Ratovima zvijezda".

Cijena sitnica George Lucas gradi muzej od milijardu dolara

Posve prirodno, zapravo, jer da nije bilo te sredine malo bi koga zanimao život ovog 167 centimetara visokog kalifornijskog dečka rođenog u mjestu koje je teško pronaći čak i na karti savezne države Kalifornije. George Lucas mlađi rodio se 14. svibnja, samo 10 dana nakon onoga što će godinama kasnije postati Danom Ratova zvijezda, 1944. godine, kao treće i pretposljednje dijete, te jedini sin u obitelji Dorothy Boomberger i Georgea Lucasa starijeg, tad još radnika u najvećoj prodavaonici pisaćeg pribora i opreme u gradiću Modestu u sjevernoj Kaliforniji.

Tko je tad znao da će migoljavih 2665 grama postati jednim od najvećih vizionara filmske umjetnosti? George stariji sigurno nije. Otac je radom i zalaganjem zaslužio mjesto partnera, a potom i vlasnika prodavaonice u kojoj je radio te je u svojem sinu vidio prirodnog nasljednika. No kako to obično biva s odnosom očeva i sinova, George je u ocu, puno češće no prijatelja, vidio prirodnog neprijatelja.

Ipak, osim imenom, dva će muškaraca zauvijek ostati povezani svojevrsnom opomenom, životnim credom što ga je otac prenio na sina. "Posvetiti se." Bila je to misao vodilja Georgea starijeg kad se radilo o poslu. Mladi će je George preuzeti, ali ne i implementirati na zadovoljavajući način. Umjesto ozbiljnim poslom, u mladosti će se baviti automobilističkim utrkama, a nakon teške prometne nesreće koja ga je umalo stajala života posvetit će se umjetnosti.

Od malih je nogu George bio neobično dijete, "mršavi vražićak", prema riječima svojeg oca, i "čudnovati genij", po mišljenju prijatelja. Već u dobi od šest godina zanimala su ga vrlo neobična pitanja. "Uhvatio je sam sebe kako se pita ‘Što je Bog?’. Ali i više od toga. ‘Što je stvarnost? Što je ovo? Što je svijet? Što smo mi? Što sam ja? Kako funkcioniram u svemu tome i što se ovdje događa?’ Ta će ga pitanja voditi i kad, u ‘Ratovima zvijezda’ bude stvarao svoj najinovativniji koncept – Silu."

Mladom su Georgeu, čak i nakon pojave televizije, filmovi bili tek vrsta zabave, a ne inspiracija i u kino je odlazio samo loviti cure. Sate i dane radije je provodio čitajući stripove i stoga je njegov odabir bio da se nakon srednje škole okuša na studiju umjetnosti. Njegov je otac to, naravno, odbio i George bi se, da nije bilo njegova prijatelja iz djetinjstva Johna Plummera, okrenuo antropologiji. Ovaj mu je, naime, predložio relativno novi studij kinematografije na USC-u.

"U Lucasu sam prepoznao iznadprosječnu želju za stvaranjem jedinstvenih slika i istraživanjem filmskih stvari", reći će Plummer kasnije. Lucas je bio skeptičan. "Nisam znao", reći će, "da trebam ići na faks kako bih znao snimati filmove". Ispravit će se kasnije, kad na studiju nauči, kako je često izjavljivao, ne jednu vještinu, nego cijeli set vrijednih vještina.

Netko će platiti... S. Arabija: Sliku kralja s Yodom greškom objavili u udžbeniku

Stvarajući svoje prve filmove isprofilirat će se kao talentirani redatelj, a u sebi će oblikovati i prva pitanja s kojima će se, makar u ponešto drugačijem filmskom izričaju, baviti kroz cijeli svoj redateljski opus: pitanjem slobode i njezine cijene. Od jednog će profesora dobiti naputak kako je publici dovoljno "stvoriti iluziju vremena pomiješanu s mitologijom i strano će postati blisko". To će, kao i postavka iza radnje filma "THX 1138", postati okosnica mitosa u "Ratovima zvijezda".

U tom se filmu redatelj Lipsett poigrava s McCulloghovom tvrdnjom kako su ljudi samo malo napredniji mehanički strojevi, kojoj suprotstavlja Kroiterovu tvrdnju o ljudima koji "postaju svjesni nekog oblika sile, iza one maske koju vidimo oko sebe". Tu silu ljudi nazivaju Bog, a Lucasu će poslužiti da na njoj stvori Silu kojom će kontrolirati cijeli svoj svemir.

Kontrola. Tom riječju gotovo kao da je bio obavijen život Georgea Lucasa. Iako je, zahvaljujući metodističkom odgoju i očevu naputku, uvijek ostajao skroman, novac koristio prvenstveno kako bi ulagao u sebe i nikad nije ostajao dužan nikome, od samog je početka svoje filmske karijere bio odlučan u namjeri da preuzme kontrolu nad vlastitim stvaranjem.

Najteže mu je, stoga, palo snimanje "Američkih grafita", ode odrastanju u malom gradu i svemu što ono nosi, na čijem je setu, iako pod njegovom redateljskom palicom, glavnu riječ iamo producentski tim iz filmskog studija Universal, u to vrijeme jedinog zainteresiranog da uloži u film. Premda sam nije dobro prihvaćao to otuđenje kontrole, snimanje je za mladog filmaša bilo veliki uspjeh.

Filmski su studiji tad bili vrlo zatvoreni i "već si morao biti unutra kako bi te primijetili", a on je, kao potpuni autsajder, uspio postići dogovor s velikim filmskim studijem. U to se vrijeme razvija i Lucasovo prijateljstvo s drugim filmskim velikanom, Francisom Fordom Coppolom. Upravo je Coppola savjetovao Lucasu da se, osim u režiranju, okuša i u pisanju scenarija. "Morat ćeš naučiti pisati ako ikad želiš naučiti režirati.

Nitko te neće shvaćati ozbiljno ako ne budeš znao pisati", rekao mu je. Ironije li, Lucas je kasnije stvorio dva vlastita serijala, dok je Coppola zapeo režirajući, uglavnom, tuđe uratke. Na serijalu koji će obilježiti njegovu budućnost, ali i generacije koje dolaze, Lucas je započeo raditi još ranih sedamdesetih, odmah nakon što je odbijen njegov zahtjev za snimanjem filma o Flashu Gordonu. "Mislio sam tad kako ću stvoriti vlastiti svemir, zapravo svemirsku operu o borbi dobra i zla", izjavio je Lucas.

Filmski klasik Četrdeset godina "Ratova zvijezda"

Ideja se godinama rađala u njegovoj glavi, potom je krvario pišući scenarije, a na snimanjima je, uz premorene glumce, nekoliko puta i sam kolabirao. Ništa ga, ipak, nije moglo omesti u stvaranju onoga što će postati najpoznatijom sagom u povijesti znanstvene fantastike i jednim od općih mjesta u popularnoj kulturi. Zanimljivo je kako odnos pobunjenika i Imperija u serijalu ima dvojako značenje.

S jedne strane, odražava Lucasov odnos prema gramzivim filmskim studijima u kojem je Lucas sebe promatrao kao "usamljenog jahača", pobunjenika u borbi za prava nezavisnih filmaša protiv kapitalistički nastrojenih velikih studija. Teško je reći je li toj njegovoj ustrajnoj borbi protiv studija kumovao osjećaj za pravdu ili paničan strah od gubitka kontrole kojem je podredio sve, pa i svjesno odricanje od dijela profita što bi ga, da je brigu o serijalu prepustio filmskim studijima, ostvario.

S druge strane, iako nikad nije bio politički angažiran, Lucas je nekoliko puta dao naslutiti da ga je za stvaranje sukoba u dalekoj galaksiji nadahnuo - rat u Vijetnamu. Tatooine je za njega bio poput Sjevernog Vijetnama, hrabra državica koja uspješno odolijeva napadima i opsadi velikog Imperija, kakvim je Lucas vidio i Ameriku. "Neće proći dugo, možda niti deset godina, i Sjedinjene Američke Države pokazat će sve svoje imperijalističke težnje", izjavio je tad.

Kao i u mnogim drugim stvarima, većinom tehnološke prirode, Lucasove su riječi i ovog puta bile vizionarske. Je li i sam Lucas bio vizionar ili tek kudikamo benignija verzija Michaela Jacksona u filmskoj industriji? Samozatajni genij s izraženim osjećajem kontrole ili infantilni čudak koji uporno odbija odrasti? Pravo je pitanje može li netko tko je doista odrastao i odbija dalje rasti stvoriti svoj vlastiti svemir i, još važnije, u sebi nositi toliku snagu i kreativnu energiju da i milijune, pa i milijarde drugih uvjeri u tu svoju viziju, navede ih da vjeruju kako je ona i njihova.

Georgeu Lucasu zaista se može predbaciti prekomjerna potreba za kontrolom, no uzmu li joj se "Ratovi zvijezda", "Indiana Jones", napredak u zvučnim i vizualnim, posebice digitalnim tehnologijama, u kojima uživamo danas, te začeci animiranog studija Pixar, čiji je prvi vlasnik također bio Lucasfilm kao protuteža, zalog je zaista nezamjetan.

"Kad god sam kršio pravila, stvarao sam dobre filmove", često je izjavljivao Lucas. Kad je god kršio pravila, mogli bismo reći, svijet je bio bogatiji za tehnološku inovaciju. Onakvu kakva neće spasiti život, ali će uvelike poboljšati njegovu kvalitetu. Pa bile to i "plastične kamere iz Hasbroa i Mattela, s kojima će klinci hodati naokolo i sve snimati", nešto čega se George Lucas najviše plašio, ali i predosjećao kako je to duh vremena kojem se ne može oduprijeti. Duh vremena u koji je on pomogao utkati mit kako bi strano postalo bliskim.