Kawashima Yoshiko bila je princeza iz mandžurijske dinastije Qing, ali je postala japanska operativka. Zbog svog je posla često morala nositi mušku odjeću, pa se isto tako često morala boriti s krizom identiteta.

Zvali su je Matom Hari s Istoka i Ivanom Orleanskom, a ona je rođena u Pekingu 1907. i zvala se Aisin Gioro Xianyu. Bila je 14. kći jednog od prinčeva dinastije Qing. Njezina nevjerojatna životna priča, od trenutka kada je postala japanska špijunska pa dok je nije smaknula kineska vlada ispričana je u novoj knjizi "Manchu Princess, Japanese Spy" koju je napisala Phyllis Birnbaum.

Nakon pada dinastije Qing 1912. godine, Yoshiko je sa svojim ocem i njegovom svitom pobjegla u Lushun u Mandžuriju. Otac nikad nije prestao ambiciozno maštati kako će vratiti dinastiju Qing, a u tome su mu bili spremni pomoći Japanci. 

Tako je svoju osmogodišnju kći 1915. godine dao japanskom prijatelju Naniwai Kawashimu kojemu je ona postala neka vrsta posvojene kćeri. 

Život s njim nije bilo nimalo ugodan. Naniwai je bio grozan otac i nikada nije riješio njezin legalni status, tako da je Yoshiko stalno bila negdje između svog novog identiteta, ali nikad nije zaboravila otkud potječe i tko je zaista. 

Neki njezini biografi tvrde da ju je Naniwai više puta silovao, a dok je živjela s njim, počela je nositi mušku odjeću.

Bila u sado-mazo vezi s generalom

Kad je napustila Japan i otišla u Šangaj, njezin je život otišao u tri smjera i po sva tri je bila poznata. Prvi je bio ples. Yoshiko je bila odlična plesačica, poznata po šangajskim klubovima. Njezin je ples istovremeno skandalizirao, ali i očaravao kinesko društvo.

Drugo, Yoshiko se stalno upetljavala u nekonvencionalne veze. Bila je u vezi s generalom Tanakom Ryukichijem, a njihov je odnos bio, čini se, sado-mazohistički, odnosno u vezi je postojao gazda i sluga, s tim što je ona bila gazda.

Treće po čemu je poznata je da bila upetljana u 'šangajski incident', kada su Japanci napali grad početkom 1932. Nakon pripajanja Mandžurije Japanci su htjeli pojačati svoj utjecaj u Šangaju, a Yoshiko je odigrala veliku ulogu. 

Opravdanje za napad je, navodno bila zaštita japanskih građana od napada u gradu, ali ispada kako je Yoshiko zapravo jedna od onih koji su platili kineskim tvorničkim radnicima da napadnu japanske svećenike, uzrokujući tako puno veće probleme. 

Smaknuli je metkom u glavu

Kada ju je kineska vlada pogubila, ostao je to samo jedan u nizu incidenata u kojima je izdala svoju domovinu. Stalno je govorila da je sve radila za dobrobit Kine. No, ispostavilo se da nije prezala ulaziti u seksualne odnose s kineskim vojnim dužnosnicima kako bi od njih izvukla informacije i dala ih Japancima.

Čak je nagovarala caricu Wanrong da napusti Zabranjeni grad i pridruži se svom suprugu u Lushanu kako bi Japanci mogli to iskoristiti za propagandu kako su u Mandžuriji osigurali dom za njih dvoje. 

Vrhunac slave postigla je kad se slikala za časopis Asahi u japanskoj vojnoj uniformi i ta je slika postala kultna. No, tada je u njenom životu sve  krenulo nizbrdo. Zdravlje joj se počelo pogoršavati i prema nekim izvještajima, počeli su joj ispadati zubi i gotovo ništa nije ostalo od njene nekadašnje ljepote.  

S vremenom je počela kritizirati japansku politiku, zbog čega joj je život bio ugrožen. Nakon rata, sudili su joj zbog izdaje. Iako se sudilo još mnogima za izdaju, nju su odlučili izdvojiti kao primjer, upravo zbog njezine slave. 

U ožujku 1948. u dvorištu pekinškog zatvora je ubijena metkom u glavu. Vlasti su objavile njezinu fotografiju beživotnog tijela koje leži u lokvi krvi, a odmah su krenuli tračevi kako je fotografija namještena te da je Yoshiko živa.