Sve o seks skandalu koji je zaustavio Nobelovu nagradu
Skandal s elementima tragedije, tako seks skandal i raspad Švedske akademije (te skupa s njom i Nobelove nagrade za književnost), opisuje Guardian.
No, do rastakanja sustava, dekadencije i možebitnog gašenja same Akademije došlo je kroz godine i godine ignoriranja problema kojima je Akademija bila prožeta.
Osim seks skandala, bila je poprište nepotizma, klijentelizma, ucjena, pronevjere, borbi različitih "struja" za prevlast, elitizma i šovinizma. Lice s kojim to sada povezujemo je ono francuskog fotografa i kulturnjaka Jean-Claude Arnault koji je u braku s članicom Akademije, pjesnikinjom Katarinom Frostenson.
On je, sve je to još uvijek navodno, serijski seksualni predator (dva su od 18 slučajeva upravo prešla u optužbu silovanja), a njegova je supruga navodno koristila sredstva Akademije kako bi financirala njihov kulturni klub i mužu bi "odavala" imena pobjednika Nobela kako bi zaradili na kladionicama.
Arnault je sve navode demantirao, a Frostenson se odbija oglasiti. U ponor su sa sobom poveli i čitavu plejadu sporednih likova. Šestero članova Akademije (od njih 18) povuklo se iz rasprava, a dvoje je na to prisiljeno. Sa samo 10 članova nemoguće je razbiti vakuum pa čak i izabrati nove članove, a članovi Akademije, prema pravilima, svoje pozicije drže do smrti.
U međuvremenu je imidž Nobelove nagrade za književnost, pa i Akademije, nepovratno uništen, a sve su glasnija šuškanja kako će švedski kralj Karl Gustaf sve razmontirati.
No niz nesretnih događaja nije krenuo jučer, niti s #MeToo pokretom ili bračnim parom Frostenson-Arnault. Dio zaposlenika Akademije kažu kako njima leđa drži "mačist i šovinist" povjesničar Horace Engdahl, nekada tajnik cijenjene organizacije, i bliski prijatelj Arnaulta koji za propast "Akademije i Švedske krivi švedske feministkinje".
Čak 18 priča žena o iskustvu s Arnaultom (novina ga nigdje ne imenuje ali je cijeloj Švedskoj bilo jasno o kome se radi) objavila je novina Dagens Nyheter. Arnault je svoje žrtve, mlađe žene, često napastovao i u luksuznim stanovima u Parizu i Stockholmu čiji je vlasnik Akademija.
Ubrzo nakon što se skandal razmahao i tajnica Akademije, Sara Danius, inače kći poznate švedske književnice Anne Wahlgren, rekla je kako je Arnault seksualno zlostavljao i nju. Sazvala je odvjetnike i pokušala ishodovati da se Frostenson izbaci iz Akademije, no Engdahl je pak vodio svoju kampanju u kojoj je tražio da se izbaci Danius.
Na kraju su obje žene "izletjele", a veliki se dio švedske javnosti konsolidirao s Danius tvrdeći kako je ona "žrtveno janje pokvarene žene i moćnih muškaraca", a dovoljno je članova Akademije odstupilo da se ne može postići kvorum.
Nobelova je fondacija u međuvremenu javno rekla da ne planira financirati Akademiju ukoliko ne "počisti svoje redove".
Akademija je, analizira Guardian, dugi niz godina bila besramno mačistička i elitistička, a sve što se radilo (i guralo pod tepih) radilo se u ime tradicije i časti, zaštićeno slavom, novcem i prestižem. Sada se, gledano unatrag, postavlja pitanje koliko su vjerodostojni bili njihovi izbori književnika za Nobela, i što zapravo - idejno i tradicijski - stoji iza tog priznanja.
Sama Akademija datira iz 1786., a osnovana je s idejom njegovanja lijepe književnosti te švedskog jezika. Članstvo u Akademiji garancija je cjeloživotnog prestiža, fanfara, relativno dobre apanaže (40.000 funti godišnje), ručkova u najboljim restoranima i odsjedanja u najboljim hotelima.
Danas, kao i u većini zemalja (posebno manjih), na životu uz pomoć subvencija drži "lijepu i neprofitnu" književnost i njezine autore, a "mainstream" pisce poprilično ignorira. Već je sedamdesetih, piše Guardian, u pitanje dovedena ideja da je švedska Akademija utjelovljenje svega onog najboljeg i najispravnijeg kada je riječ o umjetnosti. Članovi Akademije bili su prisiljeni ne samo čitati književnike iz Japana, Latinske Amerike i Azije, nego i kontekstualizirati njihove radove unutar njihovih kultura i tradicija.
Kada su Šveđani pokušali "gurnuti" svoje kandidate, pjesnika Harryja Martinsona i Eyvinda Johnsona, smijao im se čitav svijet. Martinson je, kažu znalci, svakako bolji pjesnik od Boba Dylana koji je 2016. dobio nagradu. Ali javno prozivanje i kritike prema Martinsonu i Johnsonu bile su samo naznake novog vremena.
Martinson je, ujedno, bio i član Akademije koji se pet godina nakon nominacije ubio. Njegovo je mjesto ispunila književnica Kerstin Ekman, sa sjevera Švedske, koja nije bila impresionirana prestižem Akademije. Naprasno je napustila Akademiju nakon javne svađe kada ostali članovi nisu htjeli niti razmisliti o tome da se podrži pisac Salman Rushdie na kojeg je bačena fatva.
Ekman, i još dvojici članova koji su je podržavali, rečeno je kako nema načina da "izađu" iz Akademije, jer je počast doživotna, pa su oni učinili nezamislivo - prekinuli svake kontakte s institucijom, a glas o skandalu se pronio po svijetu. Ekman je, uz to, bila jedna od rijetkih članova Akademije čiji su se romani i prodavali, a odlično podcrtava jaz između "popularnog" pisanja i elite.
Guardian navodi još jedan primjer, onaj dvojice pisaca iz malog grada sa samog sjevera. Obojica se zovu Stig Larsson (iako je drugi nakon uspjeha prvog ime promijenio u Stieg). Dok je Stieg Larsson pisao za ljevičarske novine te nije niti doživio svjetski uspjeh svog "komercijalnog" djela, trilogije "Millennium" (za koju su mnogi članovi rekli kako je nisu niti probali pročitati), Stig Larsson je oko sebe okupio vrhunski obrazovane književne kritičare i osnovao časopis "Kris" u kojem je objavljivao intervjue s Foucaultom i borio se protiv najezde amerikanizacije kulture.
U pokušaju okretanja novim generacijama u Akademiju je 1992. uvedena mlada feministička pjesnikinja Katarina Frostenson. Već je tada bila udana za starijeg Jean-Claude Arnaulta s kojim je vodila klub Forum, predan visokoj kulturi. Ako ste u Švedskoj za sebe htjeli stvoriti ime i prestiž trebali ste biti član Forum/Kris kružoka, a Forumu je iz Akademije počelo kapati još više novca. Akademija se sada brani da oni tada nisu znali da pola Foruma i formalno glasi na pjesnikinju.
U Akademiji su, od tih godina, sve važniji postajali Arnault i Engdahl. Engdahla, kojem su na vratima radi oštrih kritika svojedobno ostavljali ljudske fekalije, medijima je "cinkala" i njegova nekadašnje supruga, teoretičarka književnosti Ebba Witt-Brattström.
"Kada je 1998. izabran u Akademiju bio je toliko sretan i ponosan da je skakutao okolo kao da je konzumirao heroin. Sav mu se rad isplatio, kao i ulizivanje. On je sada bio bio na braniku visoke kulture, ili se barem tako vidio", rekla je Witt-Brattström.
Njegov veliki prijatelj Arnault je kasnih devedesetih već imao titulu ženskaroša, ali u pred #MeToo eri njegovi se postupci nisu preispitivali kao danas.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Svi smo mi čuli te glasine, koje su se ponekada činile nemogućima. Tada se još nije spominjalo silovanje, nego samo njegov pomalo ljigav interes prema mladim djevojkama. Osim toga on je stalno bio u društvu supruge Katarine", rekla je urednica kulture Expressena, koja je blisko surađivala s Engdahlom.
No, reputacija ili ozloglašenog Arnaulta je tako narasla da je 2006. sa švedskog dvora prije jednog banketa došla stroga uputa da se princezu Victoriju ne ostavlja samu s Arnaultom. On ju je jednom prije toga već vrlo neprimjereno dodirivao, a situaciju je tada spasila njezina pratnja u civilu.
O Arnaultu i njegovom ponašanju prvo se pisalo 1997. godine, no to tada nije preraslo u skandal. No, u tekstu Expressena naslova "Seks teror među kulturnom elitom" navodi se kako je jedna od žrtava poslala pismo moćnoj instituciji koja je svesrdno podržavala rad Arnaulta. Tadašnji tajnik Akademije, Sture Allén, kasnije je priznao kako je pročitao pismo, ali ništa po tom pitanju nije napravio. Isti je taj tajnik potpisao garanciju Forumu, koji je gubio novac, da će im Akademija biti garantor za kredit.
Anna-Karin Bylund, koja se tada i javila Expressenu, rekla je kako je Arnault godinama kasnije za nju diljem Stockholma govorio uvrede i širio dezinformacije.
"Ništa nije rekao što bi me upozorilo na ono što će se dogoditi. Nije bilo flertanja niti prethodnog dodira, a ja sam samo odjedanput osjetila ruku na međunožju. Kao da je kopao, bio je grub. Ustala sam se i ošamarila ga", rekla je spisateljica Gabriella Håkansson o incidentu koji se, navodno, dogodio 2007. godine.
Njezin partner, autor i odvjetnik Thomas Enroth, svjedočio je događaju.
"Sjećam se vrlo jasno jer je to bila jedna od najgrubljih stvari koje sam ikada vidio. Ljudi oko nas su tresli glavama i šaptali kako čovjek nije sav svoj", kaže Enroth.
Članovi Akademije shvatili su kako instituciju trebaju braniti od potpunog kolapsa, a ako žele zadržati moć koju imaju moraju biti vjerodostojni. Branili su i svoje pozicije u društvenoj hijerarhiji iako su ih paralelno potresali i mikro-skandali. Godine 2005. jedan je član Akademije odstupio jer je Nobel otišao Austrijanki Elfriede Jelinek, koju je smatrao "komunistkinjom koja piše glorificiranu pornografiju", a more je uzburkalo i dodjeljivanje nagrade Bobu Dylanu koji, u maniri prave rock zvijezde, Akademiji nije pokazao poštovanje koje su od njega očekivali.
Gotovo 20 godina nakon Anne-Karin Bylund Arnaulta je "dokrajčila" novinarka Matilda Gustavsson, kojoj je vjetar u leđa dao #MeToo pokret i opća društvena klima koju je stvorio. Dugo joj je trebalo da pronađe 18 žena koje su bile voljne ispričati svoja ponižavajuća iskustva s Arnaultom.
Neke su žene, koje žele ostati anonimne do potencijalnog suđenja, rekle kako ih je grubo natjerao na oralni seks, pa bi čak krenule povraćati. S jednom je imao aferu, a kada ga je ona ostavila Arnault bi je zvao sve dok nije promijenila broj telefona. Prvi susreti, nasilni dodiri pa čak i ucjenjivanje poslovima kretali bi na susretima koje su često zajedno organizirali njegov kulturni klub i Akademija.
Nakon nekoliko pisanih pritužbi Akademija se odlučila ograditi od Arnaulta. On je na to uzvratio desecima mailova gdje tvrdi da nije kriv, da je samo riječ o nesporazumu.
"Tijekom nedavnog sastanka postalo je jasno kako su članovi Akademije, njihove kćeri, supruge i suradnici bili izloženi neželjenim dodirima od strane umjetničkog direktora", rekla je Sara Danius u jednom obraćanju medijima prije svoje ostavke, a nakon što je već osramoćena Akademija odlučila spašavati što se spasiti da, i prekinuti sve veze s Arnaultom.
Engdahl, i konzervativniji članovi Akademije, tu su odlučili kako je vrijeme da se instituciju spasi preko Arnaulta i Frostenson. Bili su sigurni kako će opstati jer je Glazbenu akademiju čak 653 žena u pismu optužilo kako na radnim mjestima drže muškarce koji zlostavljaju. Ako se oni nisu raspali, zašto bi se Akademija raspala.
Članovi Akademije sastali su se u travnju ove godine kako bi porazgovarali o uslugama odvjetnika koje je angažirala Danius (koji su koštali pola milijuna funti), a koji su pak sugerirali da se svi dokazi plaćanja iz smjera Akademije prema Arnaultu predaju policiji. Danius je tvrdila kako se treba izbaciti Frostenson, no većina, predvođena Engdahlom, odbila je oba prijedloga.
Engdahl je u tekstu za Expressen žestoko branio Frostenson rekavši da nema "smisla nju kažnjavati radi navodnih zločina njezinog supruga" te da nema dokaza da je "upravo ona okolo govorila imena pobjednika". U istom je članku žestoko napao Danius, i to mu je bila fatalna greška jer su nju podržali čitatelji Expressena, posebno žene iznad 55 koje su, kaže Björn Wiman iz novine Dagens Nyheter, "one koje nose kulturu i najviše je od svih konzumiraju u ovoj zemlji".
Nekadašnji mentor Engdahla, također član Akademije Kjell Espmark, rekao je kako je taj članak "najsramotnija stvar koju je ikada pročitao". No, i on je bio u manjini te nije mogao na sljedećem sastanku nakon objave članka spasiti Danius od toga da dobije otkaz. Na istom je sastanku odlučeno da Frostenson više ne smije biti na sastancima Akademije.
Dvije su žene žrtvovane, a Engdahlova je frakcija preživjela, uvjerena da je preživljavanje Akademije (pa makar i ovakvo), važnije od njezinog imidža i reputacije, te časti. Akademija je spala na deset članova, Nobelova fondacija je rekla kako će uskratiti novac (dakle ništa od nagrade) a Horace Engdahl i dalje odbija odstupiti.