Rembrandtova slika "Noćna straža" smatra se njegovom najambicioznijom slikom za koju su trebale gotovo tri godine da ju se dovrši, piše Guardian o remek-djelu koje je izloženo u Amsterdamskom muzeju Rijksmuseumu. Slika preko 3.5 metara u visini, i 4.5 metara u dužini poznata je po tome kako je slikar koristio svijetlo i sjenu. 

Sliku će se restaurirati na do sada neviđen način, a to je točno ispred znatiželjne javnosti. Javnost je pozvana da pogleda konzervatorski proces, i uživo i preko internetskog streama. 

Povjesničar umjetnosti Taco Dibbits kaže da očekuje da će to biti spor i vrlo minuciozan projekt, koji će trajati nekoliko godina i koštati milijune eura.

"Sve će se događati pred očima javnosti, i svi će uvijek moći "baciti oko" na čitav proces", kaže za Guardian čovjek koji je na čelu Rijksmuseuma od 2016. godine.

Vječni smiješak Mona Lisa je imala sifilis, a možda i ne samo to

Umjetnik grupu ljudi na slici prikazuje kao da se razilaze, umjesto kao statičnu grupu što je do sada bio običaj. Glavne figure, gotovo ljudske veličine, su kapetan i časnik u središtu, i djevojka u pozadini lijevo od centra, koja je "okupana u svjetlosti i drži kokoš".

Slika je ponos muzeja koja ima svoje vlastito krilo i postavljena je na veliki "oltar", gdje je posjeti više od 2 milijuna ljudi godišnje.

Dibbits i njegovi kolege su proteklih godina primijetili da rad "propada", a zadnji je puta restauriran 1975. godine, nakon što ga je u jednom incidentu zarezao jedan lokalni učitelj. 

"Sliku se stalno monitorira i primijetili smo da je restauracija iz sedamdesetih počela gubiti boju. Prekrivena je bjelkastom maglicom, tako da se njezinu ljepotu ne može doživjeti u potpunosti", kaže Dibbits.

Jedan od najboljih dokaza je prikaz psa koji je u desnom donjem kvadrantu slike i koji je, radi otpadanja boje, gotovo nevidljiv.

"To je nevjerojatno važna slika koju mnogi žele vidjeti, i mislim da je jako važno da se publici pokaže kako se sliku restaurira", kaže. 

Bijela prostorija staklenih zidova dizajnirana je od strane francuskog arhitekta Jean-Michel Wilmottea, i okružiti će sliku i konzervatore koji će na njoj raditi.

Prvo će stručnjaci detaljno pregledati sliku, mapirati je milimetar po milimetar koristeći skener, u procesu koji će trajati oko 70 dana. Koristeći sken, i druge instrumente, fotografiju visoke rezolucije i računalnu analizu, napraviti će se detaljni portfelj računala. Onda će tim napraviti plan, te odlučiti kako nastaviti s restauracijom.

"Za javnost je ovo jedna od rijetkih prilika ove vrste da svjedoče ovakvom pothvatu. Posebno zato ako uzmemo u obzir koliko je sve napredovalo u smislu tehnologije, što teško da će se ponoviti u sljedećim generacijama", kaže Dibbits (50) koji se prisjeća magije kada je gledao restauraciju sedamdesetih kao sedmogodišnjak tijekom pauzi radnika.

"To je bilo nevjerojatno uzbudljivo. Kao i svaki konzervacijski projekt, to je jedan kreativni proces, u kojem je fantastično vidljivo kako se "rađa" umjetničko djelo. Ali nekada kada su konzervatori radili sve je bilo obavijeno velom tajne", kaže Dibbits.

Uspoređuje kako će ovo biti kao "da netko kroz staklo gleda kako kuhari rade remek djela ".

Stotine eksperata, uključujući ljude iz Rijksmuseuma i Delft Sveučilišta, biti će uključeni. 

PICASSO Ljubavnice je tjerao da se hrvaju, a on bi ih gledao

Projekt nije, po veličini i grandioznosti, usporediv s restauracijom Sikstinske kapele, koja se odvila između 1980. godine i 1994. godine. Niti je to prvi javni restauratorski projekt. Najkompliciranijim i najdetaljnijim restauracijskim projektom do sada smatra se restauracija slike "The Artist’s Studio" Gustave Courbeta od strane muzeja D’Orsay u Parizu.

Dibbits kaže kako se konzervatori bore da rade na projektu te da ih potencijalne javne prozivke ne plaše, jer je bolje "o svemu razgovarati negoli nešto zeznuti".

Konzervatori će na licu mjesta biti prisutni da odgovaraju na pitanja, i regularno će objašnjavati što (i zašto) rade, te će svaka faza rada biti vidljiva u javnosti.

Strahovi da će restauracija "poništiti" odnose svijetla i sjene po kojoj je rad poznat su, kaže Dibbits, neutemeljeni.

"Neki će dijelovi možda biti svjetliji no dosad, no biti će to slika koja zadržava dramatični kontrast, kako je Rembrandt to i zamislio", kaže Dibbits.

Proces restauracije biti će zahtjevan kao svih 25 tretmana slike koju je "doživjela" tijekom svog vijeka - i započeti će u srpnju 2019. godine. U pet mjeseci prije toga biti će centralni izložak na izložbi koja će slaviti 350. obljetnicu Rembrandtove smrti, a biti će izloženo 400 njegovih radova.

Remek-djelom je, prisjeća se Dibbits, posebno ganut bio predsjednik Barack Obama koji je, gledajući u sliku, rekao kako "je posveta čovječanstvu, koja nas prikazuje točno onakvima kakvi jesmo, sa našim manama, našom radošću i tugom, a Rembrandtova je vještina bila naslikati ljude točno takvima kakvi jesu".