Ispovijest Jamie Olivera: Kako sam bankrotirao
Netom prije ručka Jamie Oliver stavio je pregaču i počeo gnječiti bob i mentu u mužaru – njegovom omiljenom kuhinjskom priboru. Njegova neposlušna kosa koju je imao prije 20-ak godina kad je postao poznat kao Goli Kuhar sad je ukroćena. Uredno zalizana. Danas u 44. godini života izgleda poput brbljavog, simpatičnog srednjoškolskog učitelja. Na primjedbu da ima podočnjake, dok priprema riblji file.
"Žao mi je dragi moji, ali malo sam umoran."
Dan mu počinje u 6 ujutro. Vozi djecu u školu, pa nastavlja prema skladištu u Sjevernom Londonu, koje je obnovio i pretvorio u sjedište svoje tvrtke. S poznatim kuharom, prvi put otkako je bankrotirao, razgovarali su novinari New York Timesa.
Nakon ručka s nogu otišao je na sastanak s čelnim ljudima iz Liverpoola, Manchestera, Birminghama i Londona da bi s njima razgovarao o planu za suzbijanje prekomjerne težine djece do 2030. godine.
Osim toga sa suprugom Juliette izmorio se preko vikenda da b preselili u novi dom – 7,2 milijuna dolara vrijedan ljetnikovac Tudor u Essexu, nedaleko puba kojeg drže već desetljećima njegovi roditelji. Uz to Jamie i supruga zadržat će osmerosobnu kuću u Sjevernom Londonu.
Obaviti sve to uz petoro djece, od kojih je najmlađa 3-godišnjakinja cijelu noć skakala po njihovom krevetu, nije baš jednostavno.
"Nije samo selidba i obaveze. Mislim da sam posljednje četiri godine svoju energiju iscrpio do rezerve", kaže Oliver.
U svibnju njegov 'Jamie Oliver Restaurant Group' otišla je u stečaj. Kompanija je, po nekim izračunima ostala dužna vjerovnicima 83.000.000 funti – oko 100.000.000 dolara.
Ipak, kako kaže, najteže ga je pogodilo zatvaranje njegovog mondenog restorana 'Fifteen' u Londonu, s kojim je krenuo u posao 2002. godine. Otvorio ga je kao učionicu - da bi nezaposlene mlade ljude, sasvim različitih životnih sudbina, naučio kao da pripreme ukusna jela, kako da naprave tjesteninu i da kuhinju drže urednom.
"To je bio najgori trenutak u životu. Najteže što sam ikad učinio. Užas, strašno!", prisjeća se s nelagodom zatvaranja tog prvog restorana.
Moglo bi se u svemu tome tražiti usporedba između Jamieja i Ikara, ili pak reći da je to životna lekcija sa stvarnom pričom o čovjeku koji je postigao više no što je mislio. Ali prerano je za dublje analize, a i Jamie nije takva osoba.
Mnogi bi za njega rekli da je optimist, a on bi sebe radije opisao kao čovjeka koji voli sagnuti glavu i raditi, bez obzira na okolnosti. To ga je zapravo i dovelo tako daleko. Naučio je da je to najvažnije. Još u 'Cricketersu', pubu kojeg vode njegovi roditelj i danas u selu Clavering.
"Svašta sam radio - i prao aute i zahode", prisjeća se Oliver.
Bio je lijen kao učenik, ali je uvijek znao kako će pronaći put do kuhinje, pa se upisao u kuharsku školu. Bio je pomoćnik chefa u 'River Caféu' u Londonu kad se pojavio BBC da bi snimili dokumentarac. Pametni producent uočio je da kamera voli Olivera. 'Goli kuhar' prvi je put prikazan na kanalu BBC Dva 1999. godine, a samo godinu dana kasnije otkupio je i američki 'Food Network'.
Oliver se smrznuo kad je morao progovoriti izravno u kameru, pa su producenti morali stajati iza kamere i postavljati mu pitanja.
Oliver se vozikao od tržnice do tržnice u potrazi za namirnicama na svom plavom skuteru kojeg i danas drži u sjedištu svoje tvrtke, a onda bi prijatelje dovodio u svoj stančić na East Endu i kuhao.
Nije koristio pribor, nego je prstima punio odreske, rukom miješao salate. Natjerao je cijelu generaciju mladih momaka da se zainteresiraju za kuhanje i naučio ih izrazima 'pukka' i 'lovely jubbly' – što znači odlično.
Sklopio je unosan ugovor sa trgovačkim lancem Sainsbury's - drugim najvećim u Velikoj Britaniji. Trajalo je 11 godina i priskrbilo mu skoro 12.000.000 dolara. Napisao je najprodavaniju kuharicu i to je prilično puno za nekoga tko je tada bio u ranim 20-im.
Prvi restoran otvorio je 2008. Zvao se 'Jamie's Italian', uz pomoć svog mentora, talijanskog chefa Gennara Contalda. Ideja je bila da ljudima ponude nešto bolje od osrednjeg obroka, za isti novac. Meso je imalo porijeklo, maslac je bio organski, porcije su bile pristojne a cijene pristupačne.
Od prvog dana restoran je bio krcat. Osnovao je i sljedeći, 'Barbecoa' s vrhunskim roštiljem, u partnerstvu s američkim kuharom Adamom Perryjem Langom. Kad je bio na vrhuncu, godišnje se u njegovim restoranima posluživalo 7.500.000 obroka godišnje i zapošljavao je 4.500 ljudi.
Casual ručkovi postali su primamljivi investitorima, a tržište je preplavila konkurencija. Ljudi su, umjesto da izlaze na pauzu, počeli koristiti aplikacije i dostavu u ured. Nakon što je Velika Britanija izglasala izlazak iz EU 2016. godine vrijednost funte je pala, pa je pala i potrošnja u maloprodaji. Kritičari su se počeli žaliti na hranu i uslugu u njegovim restoranima i stvari su prestale izgledati 'pukka'.
"Ako niste elastični poput ove tjestenine, pucate. I to se dogodilo", govori Oliver dok puni tjesteninu za raviole.
Prijatelji su se pitali nije li sve to previše za njega? Drugi su zaključili da je trebao angažirati svog šogora Paula Hunta, gorljivog bivšeg brokera, kao glavnog financijaša. Oliver je rekao da je trebao postaviti nekog komu vjeruje.
Ili možda jednostavno nije tako dobar u biznisu kao u kuhinji i u kampanji da djeci pomogne da se zdravije hrane.
"Vjerojatno sam bio previše samouvjeren, što jest moja boljka, ali ujedno i kvaliteta!", razmišlja Oliver koji je procijenio da je prokockao oko 40 posto svojih poslovnih pothvata.
"Nije bilo načina da sve to premažem šećerom. Mislio sam da mogu popraviti stvari, ali nisam mogao. Apsolutno se nakon svega mogu pogledati u ogledalo, znajući da sam baš sve pokušao do posljednjeg trenutka. Jednostavno – ponestalo nam je novaca."
Iako još uvijek ima mnogo obožavatelja, mnogo je i onih koji su ga sad počeli glasnije kritizirati. Rugaju se njegovom naglasku, smatraju ga odgovornim za nova pravila školskih obroka iz kojih su protjerali namirnice poput 'Turkey Twizzler' – prutića purećeg mesa namotanog poput federa.
Kad se njegovo poslovno carstvo raspalo, tabloidi su bili posebno brutalni.
"Postoji nešto u britanskoj psihi što uživa u propasti uspješnih ljudi. Morate se nasmijati kad čujete da ljudi žele da svijet bude bolje mjesto. Teško je nekome tko je tako mlad stekao toliku slavu, da opstane u poslovnom svijetu. Lijepo je reći poneku dobru o njemu jer mu je u posljednje vrijeme jako teško. Ne sumnjam da će ga opet krenuti", napisala je Nigella Lawson.
Danas je Oliveru doista mnogo lakše. Može se osjećati slobodnije. Njegovo carstvo je sad manje i ima tek 120 zaposlenih. Većinu dana provodi radeći baš ono što voli – kuha, razgovara o kuhanju, priprema tekstove i razne sadržaje o kuhanju i pokušava da svijet postane zdravije mjesto kad je u pitanju jelo.
Ostali pothvati i dalje mu donose novac. Prodao je ukupno 27.000.000 komada posuđa Tefal, a na Amazonu je lako pronaći njegove kuhinjske uređaje. Nedavno je potpisao ugovor kako bi postao ambasador zdravlja za Tesco, najveći britanski lanac prehrambenih proizvoda.
Natprirodni magnetizam kojim zrači Oliver i sposobnost da se poveže s publikom pomogla mu je da se lako i brzo prebaci na digitalne sadržaje i društvene mreže, dok su se druge zvijezde iz njegove branše borile kako da svoj sadržaj uguraju na YouTube.
Iako najviše voli Twitter jer ga ta platforma, kako kaže, usrećuje, na Instagramu ima 7,3 milijuna sljedbenika, a na YouTubeu 4,4 milijuna. Prosječni mjesečni doseg na društvenim mrežama je oko 30.000.000 sljedbenika a njegova globalna TV publika ima 67.000.000 govori Saskia Wirth, šefica komunikacija Jamie Oliver Group.
To je jedan od razloga zašto se magazin Bon Appétit fokusirao na njegov Insanity Burger u segmentu svoje nove internetske serije 'Reverse Engineering'. Chris Maroko, urednik s iznimnim osjetilom za okus, povezuje oči i mora prepoznati jelo samo po ukusu, dodiru, mirisu. Ovaj 25-minutni video s burgerom Jamieja Olivera pregledan je 2.300.000 puta.
Knjige ipak ostaju pokretač Oliverovog motora – prodao ih je više od 45.000.000 i samo prošle godine zaradio 7.400.000 dolara prema Nielsen Book Researchu i najprodavaniji je autor neznanstvenih publikacija. Jedno vrijeme samo ga je nadmašila JK Rowling.
Oliver, koji ima disleksiju i neuobičajeno kratku pažnju svoje knjige diktira. Njegove teme su različite – od obične do superhrane. Kreirao je obroke koji su gotovi u 30 minuta, pa oni u 15 minuta, kao i obroke od pet sastojaka, a 2018. je interpretirao jela koja je naučio od talijanskih nonica.
Posljednja je 'Veg:Laka i fina jela za svakog'. Edicija za američko tržište izlazi u siječnju.
Mnogi ga kritiziraju da su njegove knjige izvedenice.
"Nitko nema autorska prava nad jelima od pet sastojaka ili jela koja se spravljaju za 30 minuta", kaže Oliver.
Kritiziraju ga i zato što je razne sastojke tipične za neko podneblje počeo kombinirati i tako prilagođavati receptima – no kako kaže – ako mu se sviđa staviti peršin u svoju tortu, stavit će ga.
Njegov brak ostao je postojan unatoč svim izazovima. Par planira obnoviti zavjete na 20. godišnjicu braka – idućeg lipnja. Oliver još uvijek nosi ogrlicu koju mu je Jools dala na početku veze. Na njoj piše 'Volim te zauvijek', a on njoj piše ljubavne poruke na salvetama.
Ona želi i šesto dijete, ali on nije baš siguran. Nije da ne voli biti otac. Sebe zove iznimnim tatom do 11. godine.
"Nisam znao što znači postići uspjeh u obrazovanju, ali znao sam kako je to osjetiti umorne noge i prljave ruke od rada. Dakle, to znači da sam potpuno nespreman za dvije kćeri kojima je zadaća učiti i nešto postići u školi."
Njegov najstariji sin Poppy bit će prvi Oliver koji pohađa fakultet i kako kaže Jamie – to je za sve njih veliki trenutak.
A tu je i misija. Pored obitelji najviše radi na tome kako popraviti sustav prehrane. Njegov je popis kampanja koju vodi na televizijskim emisijama i dokumentarcima, kao i političkim pritiscima.
Njegovo 'Ministarstvo hrane' je osmotjedni tečaj kuhanja koji u raznim zajednicama održava već 11 godina, naučio je 100.000 ljudi kako da zdravije kuhaju.
Njegova nova akcija je Projekt 2030. u kojem uz koordinaciju zdravstvenih i vladinih organizacija pokušava prepoloviti pretilost djece do te godine.
"Kad bolje razmislim – prošao sam u životu i najbolje i najgore. Naučio sam puno toga i sad razmišljam drugačije, sad gledam drugačije. To ne znači da sam ciničan. Još uvijek smatram da me čeka 20 dobrih godina rada, ali nemam apetita da vidim svoje restorane po svijetu. Samo želim da ljudi u cijelom svijetu počnu bolje jesti bez obzira na imovinsko stanje. A što se mene tiče – pa ne želite vjerovati nekom tko je samo u životu nizao uspjeh za uspjehom. Više volite vidjeti nekoga poput mene."