Monsanto laže, GMO je otrov... A što ako nije tako?
Kad se prije desetak tisuća godina negdje na zapadnom rubu Plodnog polumjeseca, najvjerojatnije u današnjoj Palestini, neki naš domišljati predak dosjetio da bi za sljedeću sjetvu mogao izabrati samo najveće sjemenke divlje pšenice, nije ni slutio da je izumio umjetnu selekciju. U to je doba i sama poljoprivreda bila potpuna novost, ali ideja selektivnog uzgoja biljaka omogućila je po prvi puta u povijesti proizvodnju viškova hrane.
To je pak omogućilo brzi porast ljudske populacije, potaknulo širenje stalnih naseobina i, u konačnici, razvoj ljudske kulture. Zahvaljujući povoljnim klimatskim, geografskim i biološkim prilikama, ti su se presudni događaji zbili na području Bliskog istoka – 'savršena oluja' sretnih okolnosti stvorila je prvu ljudsku civilizaciju, a u samim njezinim temeljima je uspješna proizvodnja viškova hrane omogućena umjetnom selekcijom.
Tijekom cijele ljudske povijesti dostupnost kvalitetne hrane bila je važan čimbenik u pokretanju osvajačkih ratova, a danas je 'prehrambena bojišnica' uspostavljena na sasvim novom terenu - na području genetski modificirane (GMO) hrane. Gotovo svakom Amerikancu poznat je lik Billa Nyea, popularizatora znanosti koji je godinama vodio televizijsku emisiju namijenjenu djeci i tinejdžerima u kojoj je na duhovit način predstavljao razne znanstvene teme.
Emisija 'Bill Nye the Science Guy' postala je devedesetih godina jedan od najgledanijih obrazovnih programa u povijesti SAD-a i osvojila 19 Emmyja, a njezin domaćin, odjeven u plavu laboratorijsku kutu i leptir-mašnu, kultna figura američkih 'šmokljana'. Kasnije se Nye okrenuo starijoj publici, te je u brojnim televizijskim projektima neumorno širio znanstvene spoznaje baveći se i kontroverznim temama poput globalnog zagrijavanja ili genetski modificirane hrane.
Uvijek u svojoj ikoničkoj leptir-mašni, klaunovskim je pristupom i duhovitim komentarima bio simbol 'znanosti s ljudskim licem'. Bill Nye godinama je izražavao veliku skepsu prema genetski modificiranoj hrani i osobito multinacionalnim biotehnološkim kompanijama poput Monsanta, no prije nekoliko godina promijenio je mišljenje. 'Proveo sam puno vremena sa znanstvenicima u Monsantu i promijenio svoje stajalište o GMO-u', rekao je Nye.
Njegova hereza izazvala je konsternaciju protivnika GMO-a koji su ga optužili da je 'otišao na tamnu stranu' i da mu je Monsanto 'isprao mozak', no Nye kaže da je samo razmotrio dokaze koji su mu ukazali na 'neznanstvenu podlogu anti-GMO pokreta'. Prisjećajući se kako se nedavno prošetao kroz masu na jednom prosvjedu protiv GMO-a, Nye je rekao:
'Više me ne plaše velike kompanije. Plaše me ljudi na ovakvim skupovima.' Slučaj apostaze The Science Guya privukao je veliku pozornost medija, no to je bio samo mali povjetarac u oluji koja već godinama bjesni u globalnoj raspravi između pristaša i protivnika GMO-a.
Već i sam akronim 'GMO' u većini ljudi izaziva snažnu nelagodu. Na internetu je moguće naći bezbroj radova i izjava raznih stručnjaka i aktivista koji pokušavaju dokazati da je GMO štetan za zdravlje. U mnogim zemljama, osobito europskim, provodi se snažna i vrlo uspješna kampanja za zabranu GMO hrane.
Kad na policama supermarketa vidimo natpis GMO-free možemo odahnuti – hrana s tim potpisom sasvim je prirodna i sigurna za konzumaciju. Među ljudima kojima možemo zahvaliti na tome je i Jeffrey M. Smith, jedan od gurua anti-GMO pokreta i osnivač Instituta za odgovornu tehnologiju (IRT) - 'najsveobuhvatnijeg izvora informacija o pitanjima povezanosti zdravlja i GMO hrane'.
Na web stranicama instituta možemo, na primjer, dobiti uvid u najnovija istraživanja, koja doduše nisu objavljena u prestižnim znanstvenim časopisima, a prema kojima se ispitanicima nakon smanjenja unosa GMO hrane popravilo zdravstveno stanje. Prema jednom istraživanju, čak je 85 posto ispitanika koji su prestali konzumirati GMO prijavilo smanjenje ili potpuni nestanak "probavnih smetnji", a najmanje polovica izvijestila je o oporavku od "kroničnog umora", "manjka koncentracije", "pretilosti", "alergija", "anksioznosti" i "depresije".
Institut IRT prilično je utjecajan među anti-GMO aktivistima, no gotovo čitav teret njegovih aktivnosti leži na plećima njegova osnivača i izvršnog direktora. Jeffrey M. Smith, simpatični proćelavi 60-godišnjak rođen u New Yorku, pohađao je sveučilište u Iowi koje je osnovao Maharishi Mahesh Yogi, indijski mudrac poznat kao popularizator tehnika "transcendentalne meditacije" i osobni guru Beatlesa.
Njegovo sveučilište svojim studentima omogućuje "razvoj punog potencijala osobe zahvaljujući obrazovanju temeljenom na duhovnim spoznajama". I doista, Smith je devedesetih godina prošlog stoljeća spoznao da je GMO hrana štetna za ljude i odlučio se angažirati u anti-GMO pokretu. Do danas je objavio više knjiga i snimio nekoliko filmova vrlo kritičnih prema GMO-u, svoje ideje iznosio je u gledanim televizijskim emisijama poput showa "Dr. Oz", te je među svojim istomišljenicima stekao ugled "jednog od najvećih svjetskih stručnjaka za genetski modificiranu hranu".
Njegovi kritičari međutim ukazuju da je jedino Smithovo profesionalno iskustvo prije nego je pokrenuo svoj križarski rat protiv GMO-a bilo iskustvo "učitelja plesa, instruktora joge i neuspješnog kandidata na izborima". Smith ne osporava te podatke iz svoje biografije i smatra da je činjenica da ne posjeduje znanstvene kvalifikacije zapravo prednost.
"Ja nisam znanstvenik. Ja nisam liječnik. Ljudi mi se cijelo vrijeme obraćaju kao 'doktoru', ali krivo su shvatili. Ja se ne predstavljam kao doktor, ja se ne predstavljam kao znanstvenik. To što nisam znanstvenik smatram prednošću, jer mogu postavljati glupa pitanja na koja dobivam nejasne odgovore", rekao je Smith, jedan od idola globalnog pokreta protiv GMO-a.
Svima su nam poznate snimke šarolikog društva koje prosvjeduje protiv Monsanta i drugih multinacionalnih biotehnoloških kompanija – veseli mladi ljudi odjeveni poput hipija, simpatične bakice, zabrinuti roditelji koji žele bolju budućnost za svoju djecu. Svatko s imalo srca morao bi stati na njihovu stranu i zajedno s njima uglas izvikivati parole protiv GMO-a. Ali što ako su svi oni u krivu? Što ako je GMO tehnologija zapravo rješenje a ne uzrok problema?
Što ako nam upravo biotehnologija može osigurati zdravu, ukusnu i dostupnu hranu u svijetu koji pogađaju klimatske promjene i u kojemu će broj ljudi za nekoliko desetljeća dosegnuti devet milijardi? Uostalom, što je zapravo GMO? Genetski modificirani organizam je organizam čiji je slijed gena promijenjen umetanjem djelića DNK koji dolazi izvan normalnog slijeda gena, najčešće iz nekog drugog organizma.
Može se tvrditi da su škotski terijer i irski seter genetski modificirani rođaci svog pretka vuka, ali tu ipak postoji bitna razlika u odnosu na GMO: sve pasmine pasa nastale su kroz polagani proces selektivnog uzgoja, dakle favoriziranjem određenih osobina predstavljenih genima iz genetskog bazena psa/vuka, dok je ono što se smatra GMO-om svjesno i ciljano umetanje gena iz drugih organizama.
U slučaju GMO hrane, biotehnolozi uzimaju gene iz drugih organizama i umeću ih u DNK biljaka kako bi poboljšali određene karakteristike poput otpornosti na sušu i bolesti, ili dodali beta karoten kao u slučaju "zlatne riže", biljke koja bi mogla biti rješenje za problem nedostatka vitamina A u prehrani siromašnih u zemljama Trećeg svijeta.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Unatoč brojnim "studijama" koje tvrde suprotno, znanstveni konsenzus o GMO-u otprilike glasi: "dosad nije zabilježen nijedan negativan utjecaj na zdravlje ljudske populacije pripisan genetskom inženjeringu", kako je to formulirala američka Nacionalna akademija znanosti (NAS). To ne znači da nema znanstvenika koji imaju suprotno mišljenje, ali "konsenzus" pretpostavlja stajalište velike većine znanstvenika na nekom području kroz dvadeset ili trideset godina.
Znanstveni konsenzus u prošlosti se često zbog novih spoznaja urušavao i nemamo nikakvih jamstava da tako neće biti i u slučaju GMO-a, ali čini se da je znanost ipak najbolji putokaz u nepreglednom moru često proturječnih informacija. Ipak, tko vjeruje u chemtrailse i guštere iz svemira prerušene u ljudska bića koji upravljaju svijetom, vjerojatno će i dalje vjerovati da je GMO zavjera velikih biotehnoloških kompanija i da je većina znanstvenika na njihovoj platnoj listi.
U dokumentarnom filmu "Food evolution" uglednog redatelja Scotta Hamiltona Kennedyja opisan je slučaj na Havajima 2013. koji bi mogao biti indikativan za globalnu budućnost biotehnologije. Pod pritiskom snažnog anti-GMO pokreta, lokalne vlasti podnijele su prijedlog zakona kojim se zabranjuje uzgajanje bilo kakvih GMO kultura na havajskom Velikom otoku. Prije donošenja konačne odluke vijećnici su saslušali dvije strane, a sa strane protivnika GMO-a kao stručnjak je pozvan neizbježni Jeffrey M. Smith.
"Konzumiranje hrane koja je genetski modificirana može izazvati veću podložnost prehladi, možete postati prijemčiviji na virus hepatitisa ili HIV-a", posvjedočio je Smith. Znanstvenu stranu na raspravi u havajskoj vijećnici zastupao je između ostalih i Dennis Gonsalves sa sveučilišta Cornell, koji je rekao da "poštuje svačije uvjerenje". "Ali ako tvrdite da "GMO nije siguran", reći ću vam "pokažite mi podatke". Ne postoje apsolutno nikakvi dokazi da je GMO opasan za zdravlje. Lako je pričati, ali mi smo proveli istraživanja, i ja stojim iza toga što govorim", naglasio je Gonsalves.
Havajske lokalne vlasti, nakon što su saslušale obje strane, prihvatile su zakon o potpunoj zabrani GMO-a, što je predstavljeno kao velika pobjeda globalnog anti-GMO pokreta. No ta je priča zapravo počela još sredinom devedesetih godina kad je plantaže papaje na Havajima pogodio virus prstenaste pjegavosti i postupno zahvatio gotovo sva stabla na Velikom otoku. Pošto nijedna konvencionalna metoda nije bila uspješna, biotehnolozi su genetski modificirali biljku i stvorili novi soj nazvan "rainbow" papaja otporan na virus.
Industrija papaje na otočju doslovno je spašena s ruba propasti a do 2013. u potpunosti se oporavila. Havajski uzgajivači papaje nisu obraćali puno pozornosti na raspravu o GMO-u dok nisu shvatili da im je posao doveden u pitanje. Ljutiti farmeri organizirali su prosvjede kako bi uvjerili vijeće da prihvat amandman kojim bi se za "rainbow" papaju napravila iznimka. Kako je riječ o važnoj havajskoj izvoznoj industriji, pritisak je urodio plodom i amandman je prihvaćen, a jedan je vijećnik uoči glasovanja cinično komentirao:
"Prihvati li vijeće taj amandman, to znači da smo protiv bilo kakvog GMO-a, osim ovog, i ovog, i ovog, i ovog ... izuzet ćemo sve, ali ipak smo protiv GMO-a".
Protivnici GMO-a tvrde da je "Food evolution" najobičnija propaganda Monsanta i sličnih tvrtki, da su primjeri iz filma tendenciozni, a znanstvenici nevjerodostojni. I uistinu, kako javnost može znati tko je u pravu i kako donijeti informiranu odluku o budućnosti prehrambene industrije? Čini se da je cilj svima isti, i protivnicima i zagovornicima GMO-a, a prosječnom stanovniku planeta alat za donošenje ispravne prosudbe može biti samo razvijeno kritičko mišljenje - barem elementarno znanstveno obrazovanje upotpunjeno osnovama logike - kako bi mogao razlikovati činjenice od pseudoznanstvenih tvrdnji.
Međutim, u jednadžbu ulazi još jedna iracionalna varijabla, a to je sklonost ljudi da u svemu pronalaze neki viši smisao. Naprosto nam je teško povjerovati da i sami nismo ništa više od kemijskih reakcija kojima upravljaju naši geni, pa tražimo neku dubinu vlastite egzistencije. Mislimo da je prirodna jabuka, dakle divlja biljka koja daje gorke plodove promjera dva i pol centimetra, na neki način "bolja" od križanjem uzgojene jabuke, a da o GMO jabuci i ne govorimo.
Pristajemo na manipuliranje genima iste vrste, što radimo već tisućljećima, ali nam nije dopustivo miješanje gena iz različitih vrsta. Kakva je budućnost GMO-a? Na prvi pogled, nije osobito ružičasta. Diljem svijeta zabranjuje se uzgoj GMO kultura, i čini se da se i u svjetskoj javnosti polako formira konsenzus o pitanju GMO-a – a on je potpuno suprotan znanstvenom.
Kod ljudi je oduvijek bilo lakše pobuditi strah nego suočiti ih s kompleksnošću života, a kako su racionalno mišljenje i znanstveni ugled na sve manjoj cijeni, stvara se pogodno tlo za širenje pojednostavljenih vizija svijeta. Glavni tehnolog Monsanta Robert Fraley smatra da je glavni problem s GMO-om u tome što je javnost pogrešno informirana. "Dio krivnje leži na nama. Usredotočili smo se na komunikaciju sa svojim korisnicima – farmerima – a nismo ništa napravili kako bismo javnosti predstavili goleme prednosti GMO-a."
Genetski inženjering je relativno mlada tehnologija, i kao i sve nove tehnologije nosi sa sobom svoje rizike i morat će učiti na vlastitim pogreškama. Premda se čini da konzumiranje GMO hrane doista ne predstavlja nikakvu opasnost za zdravlje ljudi, unošenje GMO biljaka i životinja u prirodu može predstavljati goleme rizike za ravnotežu Zemljinih ekosustava.
Hoće li se primjerice neki novi GMO soj biljke otporan na sušu pokazati kao "čudesni spasitelj" ili će pokrenuti lavinu uzročno-posljedičnih događaja koji će dovesti do izumiranja nebrojenih prirodnih vrsta i ekološke katastrofe, možda ćemo doznati tek nakon više desetljeća. Složene varijable uvođenja nove vrste u ekosustav gotovo je nemoguće unaprijed izračunati.
Rizici su veliki, ali čini se da su prednosti još i veće: potrebno je uvesti odgovarajuću pravnu regulativu kako bi se istraživanja provodila temeljito, od slučaja do slučaja, a opasnosti svele na minimum - i iz odlučivanja isključiti javnu histeriju. Možda nam baš "abortivan" pokušaj zabrane GMO-a na Havajima može oslikati moguću budućnost: javnost će i dalje biti protiv ali će se, pod pritiscima interesnih skupina, ili ljudske nevolje, GMO nezaustavljivo širiti.