Norveški polarni gradić - 67 godina silovanja i rasizma
Na sjeveru Norveške, vrlo blizu arktičkog kruga u okrugu Tysfjord, između 1950. i 2017. godine dogodio se 151 slučaj seksualnog zlostavljanja, a među njima i silovanja djece. Ono što je također važno jest da cijela zajednica nema niti 2000 stanovnika.
Kako su se tako neometano godinama događali slučajevi i zašto u naizgled povezanoj zajednici haraju predatori - tek se sada krenuo razmotavati klupko, uz pomoć aktivizma nekih lokalaca i policije. Veliki dio problema leži u (i dalje) segregaciji Norvežana i autohtonog naroda imena Sami.
Sami su "domorodačko" stanovništvo diljem Finske, sjeverne Rusije, Norveške i Švedske, a u Norveškoj ih je 60.000 tisuća. Na obalu, poput u okrug Tysfjord, došli su iz unutrašnjosti, često nasilno naseljavani od strane Norvežana. Djecu se tjeralo da uče samo norveški jezik, a nekretnine i zemlju mogli su kupiti samo oni koji su pričali norveški te imali norvešku varijantu imena.
Tysfjord je zajednica kojom, piše BBC, dominira 900 metara dubok fjord. Mjesto Drag je na zapadu i mahom naseljeno Samima, a Kjopsvik je na istoku, tamo najviše stanuju Norvežani. Povezuje ih trajekt.
Članovi naroda Sami čine dvije trećine od 83 žrtve i 92 počinitelja sudeći prema policijskim dokumentima, a diskriminacija i rasizam važan su faktor u počinjenim zločinima.
Nina Iversen odrastala je u Tysfjordu, a proživjela je i seksualno nasilje kada je imala 14 godina. Uvijek je, kaže, o tome otvoreno razgovarala.
- Htjela sam o tome napisati knjigu, htjela sam vrištati, no nitko me nije slušao. A oni koji bi nas mlade i saslušali onda bi nam rekli da smo kurve i lažljivci - kaže Iversen koju su zlostavljali rođaci, radi čega se dodatno bojala. I sada kada ima 49 godina uhvate je faze straha i užasava se povratka u Tysfjord.
Pokušavala je, kaže, godinama potaknuti odgovorne na pokretanje istraga. O zlostavljanju je pričala i svom liječniku, no nitko se nije pokrenuo. Godine 2007. roditelji jednog zlostavljanog djeteta i pripadnici naroda Sami poslali su otvoreno pismo premijeru u nadi da će im netko pomoći.
Đakonica norveške crkve Anna Kuoljok i njezin suprug Ingar, inače odvjetnik, pripadnici su naroda Sami. U kontaktu su i redovito razgovaraju s obiteljima 20-ero djece koja su bila seksualno zlostavljana. O slučajevima su raspravljali na crkvenim sastancima, ispred lokalnih političara, zdravstvenih radnika i policije.
- Slučajeva je bilo toliko da nam naprosto nisu vjerovali, smatrali su da je to nemoguće i da pretjerujemo - kaže Ingar o sastancima na koje je dolazio i gradonačelnik Tor Asgeir Johansen.
- Nismo znali kako se obračunati sa glasinama i nepotpunim pričama, društvo nije policija, naše su ruke do neke mjere svezane. Ljudi se moraju znati obratiti pravim institucijama - kaže Tor Asgeir Johansen.
Zaboravlja kako policiju mahom čine Norvežani, a ne Sami, te kako su sve institucije smještene u Kjopsviku gdje se mnogi Sami ne osjećaju ugodno.
Gotovo desetljeće je moralo proći kako bi se sve priče redom krenule razotkrivati. Nina Iversen je na svoj Facebook, tijekom naleta depresije i očaja, napisala bijesnu pjesmu o seksualnom zlostavljanju. Javila joj se još jedna lokalka koja je proživjela sličnu priču i koja je već razgovarala s nekoliko novinara. Novina Verdens Gang 11. lipnja 2016. objavila je priču temeljenu na svjedočenju i pričama 11 žrtava.
Tone Vangen, šefica policije za sjeverni distrikt, odmah je zaključila kako ove priče moraju na vrh liste prioriteta.
- Već sljedećeg ponedjeljka odlučili smo okupiti ljude i formirati poseban tim koji će se baviti ovim slučajevima - kaže Vangen.
Zamolila je sve koji su proživjeli neku vrstu seksualnog nasilja da odmah prijave slučaj. Svjesna je bila, kaže, kako veliki dio slučajeva ušao u pravnu zastaru, no bila je odlučna da barem podigne koliko je god moguće prašine.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Policajac Aslak Finvik dobio je nalog da stekne povjerenje pripadnika naroda Sami i pomogne im da prijave zlodjela.
- Jako je važno bilo shvatiti sve kulturološke nijanse - od drugačijeg konstrukta obitelji, preko religije do nekih elemenata iz pred-kršćanskih vremena. Sami vjeruju u šamanizam i da šaman može imati moć nad nekime ako "pročita" njegovu bol. Dugo ih je bilo sram pričati o tome jer su smatrali da Norvežani nikako to ne razumiju - rekao je Finvik, a pokazalo se kako je dublje razumjevanje njihovih običaja i kulture zaista pomoglo u tome da se pokrene prvi proces.
Na sudu je završio muškarac koju je tvrdio kako ima moć da ukloni bolesti i otjera zle duhove, a onda bi te iste žene seksualno zlostavljao tijekom sesija. Kažnjen je s peti i pol godina u zatvoru.
Nina Iversen nije dočekala pravdu jer su do 2016. njezini zlostavljači bili mrtvi. Nakon objave članka u novini u jednom je tjednu lokalnom liječniku prišlo čak 40 ljudi tražeći pomoć, u dobi od 10 do 80 godina.
- Bila im je potrebna psihološka i zdravstvena pomoć. Zamislite kako se osjeća netko od 60 godina, nezaposlen, koji je preživio tu vrstu nasilja i zlostavljanja. Pa to je neka vrsta depresije koju je gotovo nemoguće prevladati - rekao je lokalni liječnik.
Mnogi se pitaju zašto su akteri u ovim pričama mahom pripadnici naroda Sami, no Lars Magne Andreassen, direktor društvenog centra u Dragu, tvrdi kako odgovor na to pitanje nije nužno pitanje identiteta i kulture.
- Trebamo biti samokritični, apsolutno. No znači li to da treba kriviti one kojime se to dogodilo? Znači li to da u #MeToo pokretu onda trebamo kriviti moćne žene koje su bile žrtve, rekao bih da naravno da ne. Imale su dobrih razloga za ne progovoriti - nečega su se bojale. A onda kad se krenulo pričati na vidjelo je izašlo šest desetljeća svinjarija - rekao je Lars Magne Andreassen.
Više od 1.000 ljudi - žrtava, svjedoka i počinitelja - intervjuirani su od strane policije, no od 151 dokumentiranih slučajeva u Tysfjordu samo će nekolicina biti procesuirana jer većina slučajeva ušla u zastaru. Dodatno je problem što će većina zlostavljača nastaviti živjeti u maloj i povezanoj zajednici poput Tysfjorda.
I Nina Iversen je razmišljala da se vrati. Automobilom je došla u Kjopsvik i počela tražiti kuću, a onda je blizu izlaza iz vrta škole vidjela kako se vrzmaju muškarci za koje se sa sigurnošću znala da su seksualni prijestupnici. Posao je policajca Finvika da nadgleda te muškarce - i žene - i u slučaju da nešto učine, da ih odmah uhiti.
Svaki građanin Tysfjorda, kaže Finvik, ili je sam bio žrtva, ili poznaje žrtvu ili počinitelja, a neki su i žrtve i počinitelji u zatvorenom krugu nasilja. Đakonica Kuoljok organizira sastanke na kojima se pokušavaju obračunati sa tugom i bijesom koji vlada zajednicom. Održavaju se u crkvi koja je građena po uzoru na tradicionalnu Sami građevinu - nalikuje na drveni iglu, s kožama životinja preko jednostavnih klupa.
No, odbacivanje prijestupnika nije opcija. Sami vjeruju u to da društvo mora biti inkluzivno, da su svi dio "kruga života" te moraju naučiti i prihvatiti život jedni s drugima. Tone Vangen 2017. se ispričala stanovnicima Tysfjorda.
- Posao je do 2016. godine bio loš i manjkav, i to je jako dugo utjecalo na mnoge živote - kaže Vangen. Vlada je pokrenula projekte koji promiču koheziju, ali programe zaštite i treninga maloljetnika da odmah prijave ukoliko se nešto dogodi. Zajednica ima sve više događaja na koje dolaze Norvežani ali i Sami, poput koncerta tradicionalne Sami glazbe na kojeg je došlo 700 ljudi, a gradonačelnik primjećuje i kako se građani (neovisno o etnicitetu) bolje ponašaju i više brinu jedni o drugima.
- Danas sam ponosna što sam među prvima koji su progovorili. Sve što smo učinili ima smisla - kaže Nina Iversen o prekidu šutnje koja je prije toga uzrokovala i dva samoubojstva.