Na sjeveru Norveške, vrlo blizu arktičkog kruga u okrugu Tysfjord, između 1950. i 2017. godine dogodio se 151 slučaj seksualnog zlostavljanja, a među njima i silovanja djece. Ono što je također važno jest da cijela zajednica nema niti 2000 stanovnika.
Kako su se tako neometano godinama događali slučajevi i zašto u naizgled povezanoj zajednici haraju predatori - tek se sada krenuo razmotavati klupko, uz pomoć aktivizma nekih lokalaca i policije. Veliki dio problema leži u (i dalje) segregaciji Norvežana i autohtonog naroda imena Sami.
Sami su "domorodačko" stanovništvo diljem Finske, sjeverne Rusije, Norveške i Švedske, a u Norveškoj ih je 60.000 tisuća. Na obalu, poput u okrug Tysfjord, došli su iz unutrašnjosti, često nasilno naseljavani od strane Norvežana. Djecu se tjeralo da uče samo norveški jezik, a nekretnine i zemlju mogli su kupiti samo oni koji su pričali norveški te imali norvešku varijantu imena.
Tysfjord je zajednica kojom, piše BBC, dominira 900 metara dubok fjord. Mjesto Drag je na zapadu i mahom naseljeno Samima, a Kjopsvik je na istoku, tamo najviše stanuju Norvežani. Povezuje ih trajekt.
Članovi naroda Sami čine dvije trećine od 83 žrtve i 92 počinitelja sudeći prema policijskim dokumentima, a diskriminacija i rasizam važan su faktor u počinjenim zločinima.
Nina Iversen odrastala je u Tysfjordu, a proživjela je i seksualno nasilje kada je imala 14 godina. Uvijek je, kaže, o tome otvoreno razgovarala.
- Htjela sam o tome napisati knjigu, htjela sam vrištati, no nitko me nije slušao. A oni koji bi nas mlade i saslušali onda bi nam rekli da smo kurve i lažljivci - kaže Iversen koju su zlostavljali rođaci, radi čega se dodatno bojala. I sada kada ima 49 godina uhvate je faze straha i užasava se povratka u Tysfjord.
Pokušavala je, kaže, godinama potaknuti odgovorne na pokretanje istraga. O zlostavljanju je pričala i svom liječniku, no nitko se nije pokrenuo. Godine 2007. roditelji jednog zlostavljanog djeteta i pripadnici naroda Sami poslali su otvoreno pismo premijeru u nadi da će im netko pomoći.
Đakonica norveške crkve Anna Kuoljok i njezin suprug Ingar, inače odvjetnik, pripadnici su naroda Sami. U kontaktu su i redovito razgovaraju s obiteljima 20-ero djece koja su bila seksualno zlostavljana. O slučajevima su raspravljali na crkvenim sastancima, ispred lokalnih političara, zdravstvenih radnika i policije.
- Slučajeva je bilo toliko da nam naprosto nisu vjerovali, smatrali su da je to nemoguće i da pretjerujemo - kaže Ingar o sastancima na koje je dolazio i gradonačelnik Tor Asgeir Johansen.
- Nismo znali kako se obračunati sa glasinama i nepotpunim pričama, društvo nije policija, naše su ruke do neke mjere svezane. Ljudi se moraju znati obratiti pravim institucijama - kaže Tor Asgeir Johansen.
Zaboravlja kako policiju mahom čine Norvežani, a ne Sami, te kako su sve institucije smještene u Kjopsviku gdje se mnogi Sami ne osjećaju ugodno.
Gotovo desetljeće je moralo proći kako bi se sve priče redom krenule razotkrivati. Nina Iversen je na svoj Facebook, tijekom naleta depresije i očaja, napisala bijesnu pjesmu o seksualnom zlostavljanju. Javila joj se još jedna lokalka koja je proživjela sličnu priču i koja je već razgovarala s nekoliko novinara. Novina Verdens Gang 11. lipnja 2016. objavila je priču temeljenu na svjedočenju i pričama 11 žrtava.
Tone Vangen, šefica policije za sjeverni distrikt, odmah je zaključila kako ove priče moraju na vrh liste prioriteta.
- Već sljedećeg ponedjeljka odlučili smo okupiti ljude i formirati poseban tim koji će se baviti ovim slučajevima - kaže Vangen.
Zamolila je sve koji su proživjeli neku vrstu seksualnog nasilja da odmah prijave slučaj. Svjesna je bila, kaže, kako veliki dio slučajeva ušao u pravnu zastaru, no bila je odlučna da barem podigne koliko je god moguće prašine.
Nastavak na sljedećoj stranici...
