U zabačenom selu godinama svi traže magični kristal
Područje u zapadnom Sibiru, kako mnogi vjeruju, ima veliku spiritualnu moć, a epicentar je majušno selo Okunevo.
"Amerika će biti poplavljena, kataklizma će zadesiti Francusku…ali zapadni Sibir će opstati! Ovo je mjesto gdje će niknuti novi život!", govori jedna od stanovnica sela.
Ljudi ovdje vjeruju u mnoge stvari, poput toga da ovdašnje jezero ima iscjeliteljske moći i kristale koji ljude štite od svih vrsta katastrofa. Svake godine selo posjeti oko 40.000 turista. Neki se dolaze samo odmoriti, a drugi da isprobaju natprirodne moći jezerske vode i okoliša.
"Slična mjesta niknula su u našoj zemlji tijekom 80-ih i 90-ih, naročito nakon urušavanja SSSR-a. Zapravo je to bila reakcija ljudi na veliku krizu u kojoj se našla tih godina naša zemlja", govori Aleksander Seleznev, stariji istraživač s Instituta za arheologiju i etnografiju.
Danas postoje deseci takvih mjesta po cijeloj Rusiji.
"Mogao bih reći da je to danas postao moćni trend u razvoju naše zemlje", tumači Seleznev.
No što zapravo stoji iza svega i što tjera ljude da odlaze na takva mjesta?
Kako arheolog Boris Melnikov, sve je počelo tijekom 90-ih kad se u novinama pojavio tekst o pet jezera.
"Kako je pisalo, nastala su nakon pada meteora koji se raspao u pet dijelova i tako je stvoreno pet bazena koji su se ispunili vodom. 'Ako zaplivate redom u svih pet jezera, to će vas izliječiti od svih bolesti', pisalo je u tekstu i ljudi su počeli u to vjerovati. I malo, pomalo počeli su stizati turisti u potrazi za izlječenjem", govori Melnikov.
"Kažu da je dno jezera od plave ilovače koja ima ljekovite moći. Treba ju samo nanijeti na kožu", govori žena koja je s kćerkom stigla ovamo liječiti zdravstvene tegobe ili samo prevenirati buduće bolesti
"Ljudi vjeruju u bajke. Umjesto da idu liječnicima i vjeruju u modernu medicinu, oni radije dolaze ovamo i očekuju čuda", govori arheolog Melnikov.
Dmitrij Kingerskij, lokalni stanovnik i vodič onima koji dolaze u Okunevo smatra da jezero krije još neka čuda. Riječ je o legendi koja kaže da se čarobni kristal krije negdje na dnu jednog od jezera. Kristal djeluje poput umjetne inteligencije.
"Tko ima taj kristal, ima pravo bogatstvo. Taj kristal je čudo. Možete ga pitati što da radim u toj i toj situaciji i dat će vam odgovor. Možete ga i zamoliti da učini nešto za vas. On je nešto poput supernaprednog pametnog telefona", uvjeren je Dmitrij.
Kaže da stotine ljudi dolaze ovamo upravo u potrazi za tim čarobnim kristalom.
"Ulaze u tajgu, rone na dno jezera ne bi li ga pronašli. Sve rade samo kako bi ga se dokopali i stekli neviđenu snagu zbog njegovih čudnovatih moći", govori Dmirij koji već 17 godina vodi po terenu sve one koji traže kristal.
U trenutku kad su novinari BBC-a posjetili Okunevo, nisu pronašli kristal, ali ih je Dmitrij doveo do dvojice lokalaca koji svim hodočasnicima rado skuhaju i ponude čaj od biljki koje rastu u prirodi.
I stanovnica Okuneva Lena Šamsutdinova kaže da još nitko do sad, barem koliko ona zna, nije pronašao čarobni kristal.
"Da, mnogi dolaze, ali ne znam… ne vjerujem. No, svatko ima svoje razloge…“, govori Lena osmjehujući se.
No, Melnikov, koji već godinama proučava jezera, smatra da je glupo stvari poricati bez da se provjere.
Ipak, takva mjesta su tradicionalno već stoljećima privlačila ljude i koja su imala živopisne i nesvakidašnje karakteristike.
"U mitologiji ona se zovu vječnim objektima. To su obično bile rijeke, jezera ili pak stijene koje se uzdižu iznad njih", govori Seleznikov.
I ovdje je jedno takvo brdo. Brežuljak Tatar postao je u međuvremenu sveto mjesto jer je i kroz povijest imalo važnu ulogu.
"Već tisućama godina ovdje je bilo groblje", govori Irina Tolpeko, profesorica na odjelu za etnologiju i antropologiju u Muzeju arheologije i etnologije pri Dostojevski Omsk državnom sveučilištu.
"Ono datira iz doba neolitika i brončanog doba. Grobovi su bili jedan nad drugim i tu su pronađeni brojni artefakti iz tog doba. Na vrhu tih grobova bili su ukapani ljudi koji su živjeli u srednjem vijeku", govori Tolpeko.
Arheolozi su ovdje intenzivno radili na iskopinama između 1987. i 2004. godine. Pronašli su više od 30 lokacija i iskopali stotine predmeta koji su služili nekoć ljudima pri raznim obredima. No, arheološka otkrića danas su uglavnom zaboravljena.
"Ljudi ne dolaze ovamo zbog arheoloških iskopina. Uglavnom dolaze u potrazi za čudom. Zanima ih samo ezoterija – izvanzemaljci, kristali, jezera… Kad im počnemo govoriti o iskopinama i arheološki važnom nalazištu, samo sliježu ramenima i kažu ' to nije moguće'. Zapravo ih to baš i ne zanima", govori arheologinja.
Kao i oni koji su ovdje živjeli tisućama godina ranije, ljudi i danas na ovim mjestima traže samo mjesto gdje će doživjeti nesvakidašnje iskustvo. Stručnjaci kažu da je to vjerojatno zato jer ni onda, ni danas ljudi ne mogu odoljeti ljepoti prirode.
"Vjerujem da je riječ o drevnom, arhaičnom arhetipu, koji je danas ponovno oživio i ljudi su ga samo prilagodili i uskladili s novim vremenima. Nama znanstvenicima je to nepojmljivo. Mi smo uvjereni da postoji razlika između svijesti ljudi koji su živjeli prije nekoliko tisuća ili nekoliko stotina godina i nas, ali očito to nije tako i očito smo mi u zabludi", govori Seleznikov, smijući se.
No, lokalni stanovnici misle da postoji još jedan važan razlog zašto i danas ljudi dolaze ovamo u tako velikom broju:
"Znate, ovdje se živi jednim potpuno drugačijim stilom života nego u gradovima. Ljudi, kad dođu ovamo, postaju druge osobe. Njihova djeca ne igraju se više mobitelima i ne gledaju televiziju, nego mogu graditi kule u pijesku, plivati i biti u prirodi po cijele dane. Slično je i s odraslima", govori jedna od stanovnica ovog čarobnog sela.