Priča o kineskoj megatvrtki. Svi je se jako boje...

REUTERS
Od želje da budu kompanija poput Applea, izrasli su u kompaniju koja danas prodaje više pametnih uređaja od Applea
Vidi originalni članak

Uskoro će diljem svijeta biti dostupan 5G internet čiji je pionir razvoja kineska kompanija Huawei koju pak optužuju da je zapravo pokušaj Kine da špijunira zapadne zemlje. No postavlja se pitanje jesu li oni alat u rukama kineske vlasti i špijunaže ili su žrtve nepravednih glasina koje plasira SAD kako bi se lako riješio svoje konkurencije.

Misteriozni hakerski napad

Kineskih ruku djela mogu se vidjeti na svim kontinentima i u nizu velebnih građevina poput one u glavnom gradu Etiopije Adis Abebi u koji se nalazi i središte Afričke unije. Gradnja zgrade završena je 2012. godine a Peking je u nju uložio više od 200 milijuna dolara. Stoji kao trajni podsjetnik na suradnju Afrike i Kine, koja je njihov najveći gospodarski partner, piše BBC. 

U siječnju 2018. godine francuske novine Le Monde Afrique objavile su, citirajući niz izvora, da su se tijekom pet godina, između ponoći i 2 sata ujutro, podaci sa servera u zgradi transferirali 8000 kilometara dalje, na severe u Šangaju. I to se nastavilo 1825 dana zaredom. 

Navodno je tu neobičnu aktivnost otkrio savjestan znanstvenik koji je primijetio neobično visoku aktivnost računala u uredima koji bi u to gluho doba noći trebali biti prazni. U zidovima i stolovima u zgradi pronađeni su mikrofoni i prislušni uređaji. Reakcija je bila brza. I jedni i drugi nazvali su te napise lažnima i senzacionalističkim, i pokušajem zapadnih medija da sruše odnose samopouzdane Kine i neovisne Afrike. 

No Le Monde Afrique naglasio je kako su dužnosnici Afričke unije pokazali zabrinutost zbog toga koliko su zapravo ovisni od kineskoj pomoći i koje bi posljedice toga mogle biti. U svim tim pričama ipak se o jednoj stvari nije govorilo. O tome kako je glavni dobavljač telekomunikacijskih usluga u sjedištu Afričke Unije - upravo Huawei.

Kompanija je negirala bilo kakvu povezanost sa tim optužbama.

"To ne znači da je kompanija sudjelovala u krađi podataka. No teško je ne primijetiti, s obzirom kakvu su ulogu imali u opremi i glavnim servisima u zgradi, te posebno u centru, da su mogli biti potpuno nesvjesni očigledne krađe velike količine podataka, svakog dana, pet godina", naglasio je Danielle Cave iz Australian Strategic Policy Institute.

Ne postoje nikakvi dokazi koji bi potvrdili da je njihovu mrežnu tehnologiju koristila kineska vlada, ili bilo tko drugi, kako bi došli do podataka njihovih korisnika. Zapravo nitko službeno nije ni potvrdio da su ti sistemi kompromitirani. No navodi su samo potaknuli niz glasina koje se o ovoj kompaniji mogu čuti već godinama, onih po kojima bi zbog velikog utjecaj kojeg ima, mogla biti moćno oružje u rukama kineskih vlasti.

Ren i uspon Huaweija

"Kada sam počeo prije 30 godina, nismo imali nikakvih telefona. Jedini koje smo tada imali bili su oni kakve možete vidjeti u filmovima o 2. svjetskom ratu. Tada smo bili jako nerazvijeni", govorio osnivač Huaweija Ren Zhengfei. 

Sjedište ove kompanije nalazi se u Šangaju i poput većine kineskih zgrada, i ova je impresivna građevina koja spaja tradicionalnu i modernu Kinu. Nekoliko kilometara dalje nalazi se njihov kampus u Dongguanu. Sastoji se od 12 "sela" u kojim radi oko 25.000 zaposlenika. Sela oponašaju izgled europskih gradova, među kojima Pariza, Bolonje i Granade. Mjesto izgleda poput kulisa iz nekog filma s vrtovima i umjetnim jezerom u sredini.

Sasvim drugačije od onog okruženja u kojem je Ren počeo kada je osnovao kompaniju 1987. godine. 

"Osnovao sam Huawei u trenutku kada se Kina počela otvarati tržištima. I okretati tržišnoj ekonomiji. Nitko od nas tada nije znao, i nismo imali ni najmanju ideju o kakvoj ekonomiji je riječ. Činilo se da ćemo teško opstati", prisjeća se Ren. 

Rođen je 1944. godine u južnoj Kini, tada jako kaotičnoj i jednom od najsiromašnijih regija u tada već oskudnoj zemlji. Život mu nije bio lak, posebno zato što je dolazio iz obitelji sa sedmero djece. 

"Bili su jako siromašni. Ta težina ga prati cijeli život i na neki način ga je oblikovala", rekao je David De Cremer, koji je sudjelovao u pisanju knjige o Renu i Huaweiju.

Kako bi pobjegao iz tog svijeta Ren je učinio ono što su tada činili mnogi mladi Kinezi - priključio se vojsci. 

"Bio sam jako nisko rangirani vojnik u Narodno-oslobodilačkoj armiji Kine. U to vrijeme bio sam tehničar, a zatim postao inženjer", rekao je. 

VIRTUALNA STVARNOST Huawei i Leica osnovali zajednički istraživačko-razvojni centar

Vojsku je napustio 1983. godine kada je Kina počela smanjivati broj svojih vojnika i uključio se u posao s elektronikom. Kako će sam reći, nije baš bio najbolji u poslu. 

"Ja sam bio netko tko je cijeli život proveo u vojsci i navikao je raditi ono što mu se kaže. I odjednom sam počeo raditi u sustavu tržišne ekonomije. Totalno sam bio na gubitku. Gubio sam i mene su varali", rekao je.

No brzo je učio i bio je marljivi student zapadnog poslovanja i europske povijesti. 

"Istraživao sam o kakvom je to poslovanju riječ, čitao sam pravne knjige, one o europskim i američkim zakonima. U to vrijeme bilo je jako malo knjiga o kineskim zakonima, pa sam morao čitati one o europskim i američkim", naglašava. 

Pet godina kasnije osnovao je Huawei, čiji se naziv može prevesti kao "sjajno postignuće" kako bi prodao jednostavnu opremu za telekomunikacije na ruralnim kineskim tržištima. Tijekom nekoliko godina, Huawei je razvijao i proizvodio tu opremu.

Početkom 90-ih Huawei je dobio ugovor sa državom za telekomunikacijsku opremu za vojsku. Do 1995. godine kompanija je generirala prodaju od oko 220.000 dolara većinom od prodaje na ruralnom tržištu. Sljedeće godine dobili su status kineskog "nacionalnog šampiona". U praksi to znači da je zemlja zatvorila tržište za vanjsku, međunarodnu konkurenciju. 

Hrabro naprijed Prvi put Kinezi imaju dvije najvrijednije tvrtke na svijetu

U to vrijeme kineska ekonomija bilježila je rast od 10 posto godišnje što nije bila mala prednost. No tek kad su se počeli širiti izvan zemlje, početkom 2000-ih, doživjeli su puno veći rast. 2002. godine Huawei je ostvario 552 milijuna dolara od međunarodne prodaje, a 2005. godine međunarodna prodaja premašila je onu domaću. 

Od samog početka Ren je htio kompaniju zaštiti od previranja na tržištu. Ona je u u privatnom vlasništvu i u vlasništvu zaposlenika.  I jako puno novca ulaže u istraživanje i razvoj, godišnje oko 20 milijardi dolara, što je jedan od najvećih budžeta za takav razvoj. 

"Kompanije u javnom vlasništvu moraju jako puno pažnje posvećivati svojoj bilanci, ne mogu investirati puno, inače će im pasti profit i cijena dionica. Mi se u Huaweiju borimo za naše ideale. Znamo da ako ulažemo u nas zapravo ćemo postati bolji. Tako smo uspjeli ići naprijed i uspjeti", naglašava. 

Jedna legenda iz ranih dana rada ove kompanije kaže kako je Ren kuhao za svoje osoblje (jako voli kuhati). Odjednom je brzo izašao iz kuhinje i objavio svima u sobi: Huawei će biti jedan od glavna tri igrača na globalnom tržištu komunikacija za 20 godina. 

I točno se to dogodilo. Čak i više od toga. 

Danas je Huawei najveći svjetski prodavač mrežne telekomunikacijske opreme. Od želje da budu kompanija poput Applea, izrasli su u kompaniju koja danas prodaje više pametnih uređaja od Applea. No nad njihovim međunarodnim uspjehom nadvila se sjena. 

Poveznice Rena i Huaweija sa Komunističkom partijom izazvala je sumnju da je za njihov uspjeh zaslužna upravo politička povezanost. SAD je Huawei optužio da je bio alat u rukama kineske vlasti, a te optužbe Ren negira.

"Molim vas nemojte misliti da je Huawei postao ono što je danas zahvaljujući našim posebnim vezama. Propale su i kompanije koje su u 100 postotnom državnom vlasništvu. Da li dobre veze osiguravaju uspjeh? Naš je uspjeh posljedica našeg teškog rada", objašnjava.

Slučaj protiv

Bio je početak prosinca 2018. godine kada su se sastali američki predsjednik Donald Trump i kineski  Xi Jinping na večeri u sklopu sastanka G20 u Buenos Airesu. Imali su puno tema za razgovor u trenutku kada su dvije zemlje bile na vrhuncu trgovinskog rata. Dogovorili su primirje a Trump je napisao u svom tvitu kako je u "odnosima sa Kinom došlo do velikog koraka unaprijed".

Nešto kasnije u Kanadi je uhićena najstarija kćer Ren Zhengfeija i šefica financija, Meng Wanzhou. Uhićenje je zatražio SAD zbog optužbi da je prekršila sankcije sa Iranom.

"Kad su ju zadržali slomilo mi se srce. Kako sam mogao gledati svoje dijete koje tako pati? No to što se dogodilo je sada iza nas. Mi se samo možemo pouzdati u zakon da će riješiti ovaj problem", naglašava.

No njihovi problemi tu su tek počeli. Dva mjeseca nakon toga stigle su dvije optužbe protiv Huaweija i Mend.

Po prvoj optužnici Huawei i Meng su optuženi da su prevarili banke i američku vlast oko svog poslovanja s Iranom. Druga optužnica uključuje optužbe za ometanje pravde i pokušaj krađe poslovnih tajni. Huawei i Meng negiraju te optužbe.

Optužbe za krađu tajni vrte se oko robotskog alata kojeg je razvio T-mobile - Tappy.  Po dokumentima Huawei je pokušao kupiti taj uređaj koji oponaša prste koji dodiruju i kuckaju po ekranu kako bi testirao brzinu odgovaranja. U tom trenutku je T-Mobile surađivao sa Huaweijem no odbili su ponudu te tvrtke u strahu da će tehnologiju iskoristiti u izradi telefona za konkurenciju.

Navodno je jedan američki zaposlenik Huaweija prokrijumčario robotsku ruku Tappya u svojoj torbi kako bi mogao detalje poslati svojim kolegama u Kini. Nakon što je to otkriveno, zaposlenik je tvrdio kako je ruka slučajno pala u njegovu torbu. 

Kompanija je tvrdila da je radio na svoju ruku i slučaj je završen izvansudskom nagodbom 2014. godine. Posljednji slučaj izrađen je na temelju tragova emailova između menadžera u Kini i američkih zaposlenika i tako povezao i menadžment Huaweija sa navodnom krađom.

Optužnica navodi i detalje sheme za bonuse iz 2013. godine kojom je Huawei zaposlenicima ponudio financijsku nagradu za krađu povjerljivih dokumenata od konkurencije. Huawei je negirao postojanje takvih shema. 

HUAWEI Uhićenje u Huaweiju zatreslo delikatno primirje SAD-a i Kine

No to nije prvi put da su optuženi za krađu povjerljivih podataka. Godinama ranije optuživali su ih za takva zlodjela i Cisco, Nortel te Motorola. SAD strahuje prvenstveno zbog tog što kompaniju doživljavaju produženom rukom Komunističke partije. Posebno u slučaju 5G tehnologije, koja obećava brzinu 10 ili 20 puta veću od trenutačne i puno veću mogućnost povezanosti uređaja. 

Upravo Huawei je izvrstan izvor takvih usluga. No SAD je upozorio svoje partnere kako bi dodjela ugovora Huaweiju zapravo Kini omogućila da ih špijunira.

"Ako neka zemlja to usvoji i postavi u neke od svojih ključnih informacijskih sustava, nećemo moći s njima dijeliti informacije", naglašava državni tajnik Mike Pompeo.

Velika Britanija, Njemačka i Kanada pregledavaju njihove proizvode i istražuju koliko su oni prijetnja njihovoj sigurnosti.

Australija je otišla korak dalje i zabranila dobavljače opreme "koji su podvrgnuti nekim sudskim slučajevima". Huawei nije spomenut no Danielle Cave iz australskog Strategic Policy Institute kaže kako kompanija predstavlja veliki rizik zbog poveznica sa vladom. 

"Za prosječnog čovjeka koji je vlasnik Huawei pametnog uređaja, to baš nije nešto strašno. No ako je riječ o zapadnoj vladi čija je glavna uloga da zaštiti, zašto bi dozvolili pristup kompaniji koja je u političkom kineskom sistemu?", naglašava Cave.

Ren tako naglašava kako njihovi resursi nisu i nikada neće biti iskorišteni u špijunaži za kineske vlasti.

"Kineska vlast izričito je naglasila kako neće tražiti kompanije da instaliraju backdoors", naglašava. Termin je to koji se koristi kako bi se opisala tajna točka ulaska u softveru ili kompjuterskom sistemu koji omogućuje pristup osobi ili subjektu koji ga je instalirao u unutarnje funkcioniranje sustava.

"Huawei to neće učiniti. Naši prihodi od prodaje sada su stotine milijardi dolara. Nećemo riskirati da se 'zgadimo' našoj zemlji ili kupcima zbog nečeg takvog. Izgubit ćemo sav posao, a ja ne želim preuzeti takav rizik", naglašava Ren.

Kina predsjednika Xija

Šef odjela za etiku u Huaweiju je Zhou Daiqi. Tijekom 25 godina rada za ovu kompaniju promijenio je nekoliko različitih pozicija od glavnog inženjera do voditelja istraživačkog centra. Uz te svoje funkcije u kompaniji on je i tajnik odbora Komunističke partije u kompaniji. Naime, po zakonu sve kompanije u Kini moraju imati takav odbor. 

Takvi odbori postoje kako bi osigurali da se radnici pridržavaju morala i socijalnih vrijednosti. A često i radnicima pomažu u rješavanju njihovih financijskih problema. No kritičari ovakvog političkog kineskog sistema kažu da on omogućava državi da kontrolira korporativnu Kinu, a ta se kontrola posebno pojačala tijekom posljednjih godina. 

"Predsjednik Xi Jinping nameće sve veću kontrolu poslovnim svijetom u Kini. Posebno u trenucima kada te kompanije dobivaju sve veću kontrolu i utjecaj u međunarodnoj zajednici", naglašava Elliott Zaagman, PR konzultant koji surađuje s kineskim kompanijama.

Ren pak kaže da je uloga partije u kompaniji puno manja nego što to zapadnjačke zemlje misle. 

"Njezin je cilj edukacija zaposlenika, i nisu uključeni u poslovne odluke", naglašava. 

Većina šefova u Kini su članovi partije. Svake se godine poslušno pojavljuju na Svekineskoj narodnoj političkoj savjetodavnoj konferenciji (CPPCC) koja se održava kad i Nacionalni narodni kongres (NPC). Na tim sastanci prisutni su lokalni i nacionalni šefovi stranaka, dužnosnici i izvršni direktori. No sastanak CPCC-a je trenutak kada poslovna zajednica pokazuje svoju predanost stranci.

Biti član stranke je zapravo nešto slično kao da ste član nekog poslovnog udruženja. I to je sistem koji očekuje i traži lojalnost. 

"Država i partija su usko povezane. Kineski sustav potiče manjak transparentnosti u kompanijama kao što je Huawei", 
naglašava Zaagman.

Te bliske veze izazivaju zabrinutost zbog mogućnosti da partija nešto zatraži od kompanije, a ona to mora ispuniti. Jer nema drugog izbora. Ne postoje dokazi da je Huawei dobio bilo kakve naredbe od partije ili države kao ni da Peking ima bilo kakve planove s kompanijom na polju špijunaže. 

No način na koji ih je partija branila postavlja pitanja o tome koliko je kompanija nezavisna, posebno koliko se može odmaknuti od njihovog utjecaja. Peking tvrdi kako je pritvor za Meng bila zloupotreba prava. I dok se njezin slučaj izručenja SAD-u kreće prema naprijed, Kina je uhitila dvoje kanadskih državljana i optužila ih za krađu državne tajne. Kritičari kažu kako je to povezano sa uhićenjem Meng.

Iako ne želi komentirati uhićenje Kanađana, Ren kaže kako je kineska obrana Huaweija razumljiva. 

"Dužnost kineske vlasti je da štiti svoje ljude. Ako SAD pokušava dobiti prednost potkopavajući kineske talente, razumljivo je da će Kina zaštiti svoje tehnološke kompanije", naglašava Ren.

Tijekom proteklih godina bilo je znakova većeg pritiska vlasti da privatne kompanije, posebno one u tehnološkom sektoru, natjeraju na suradnju sa pravilima partije, čak i ako se one njima čvrsto odupiru. Didi Chuxing je primjer kompanije koja pokušava održati svoju neovisnost u trenucima velikog državnog pritiska. Kineski stavovi prema prikupljanju podataka i privatnosti drugačiji su od onih zapadnjačkih, pa tako većinu ljudi nije briga ako netko ima pristup njihovim podacima, pa tvrde kako to pridonosi udobnosti rada i života.

Tako i nije bilo neobično što su regulatorne agencije iskoristile skandal u kojem su vozači Didija ubili dvojicu putnika da prisile kompaniju da podijeli više korporativnih podataka sa državom. No oni su odbili, vadeći se na pitanje privatnosti. Po kineskim zakonima nisu imali drugog izbora nego se pokoriti.

Predali su "tri kutije podataka isprintanih na papiru, uključujući i 95 primjera za pregled". 

Prema Samm Sacksu iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), taj slučaj pokazuje da "pristup države podacima u Kini nije toliko slobodan kao što mnogi izvan Kine pretpostavljaju". Kaže kako to pokazuje i da "postoji oštar rat između države i kompanija oko pitanja podataka".

I način na koji će se to dalje odvijati zapravo će oblikovati način na koji strane zemlje doživljavaju kineske kompanije koje posluju na njihovim tržištima. Kompanije poput Huaweija rasle su u sistemu gdje su im da bi napredovali bile potrebne čvrste veze sa kineskim vlastima, jer nije bilo i nema drugog izbora. No te poveznice bi mogle našteti njihovom međunarodnom ugledu.

"To su različiti sistemi, poput utičnica pa tako one kineske ne odgovaraju onima koje mi imamo na Zapadu", pojašnjava Zaagman.

Što je upitno?

Šef njihovih laboratorija za 5G sustave pokazuje kako bi se tehnologija mogla koristiti, uređaje koji se na nju mogu spojiti, od pametne četkice za zube do pametne šalice koja vas podsjeća da trebate popiti vodu. Vjeruje se kako je Huawei godinu dana ispred svoje konkurencije na polju ovih tehnoloških stručnosti i onoga što može ponuditi kupcima.

A mogu ponuditi i cijene za 10 posto manje od konkurencije. Kritičari će reći da je to opet zbog podrške države. Ren to negira i naglašava kako ne dobivaju subvencije. Kaže kako pravi razlog američkog otpora prema Huaweiju leži u njihovoj superiornoj tehnologiji.

"Ne postoji način na koji nas SAD može uništiti. Svijetu je potreban Huawei zbog napredne tehnologije. Čak i ako prisile više zemalja da privremeno ne koriste naše usluge to će nas samo malo pogoditi", objašnjava.

Tko nas sve prati? Kina postaje lider na polju razvoja umjetne inteligencije

Mnogi analitičari kažu da bi isključivanje Huaweija iz američkih mreža zapravo moglo dovesti do toga da SAD zaostaju u razvoju svojih 5G sposobnosti. Svijet s dva interneta, kako to mnogi nazivaju onako laički, a stručnjaci "digitalnom željeznom zavjesom" podijelit će svijet na one koji surađuju sa kineskim kompanijama poput Huaweija, i na one koji to ne čine.

Zbog američkog pritiska na saveznike, Huawei je započeo agresivnu kampanju kako bi pridobio potrošače. 

Šef Vodafonea Nick Read poziva SAD da podijeli bilo kakve dokaze koje imaju o Huaweiju, a potpredsjednik Europske komisije za jedinstveno digitalno tržište Andrus Ansip rekao je da se sastao sa glavnim direktorom Huaweija kako bi razgovarali o važnosti otvorenosti i transparentnosti. No sumnje u ovog kineskog diva i dalje ostaju.

Raspitivanja o Huaweiju su započela ne samo među državama već i potrošačima. 

"U zemljama koje vjeruju u te sumnje o nama, malo ćemo stati, odustati, a u onima koje misle da smo pouzdani malo ćemo se ubrzati. Svijet je prevelik, ne možemo doći do svakog njegovog kutka", naglašava Ren.

No ovo pitanje nadilazi samo jednu kompaniju i postaje pitanje borbe dva svijeta, drugačija poretka, i pitanja koji je budućnost. U ranim danima kada se Kina počela otvarati tržištima, američki predsjednici poput George HW Busha prihvatili su njihov angažman. 

"Nijedna zemlja na svijetu nije otkrila način na koji uvoziti usluge i robu dok zaustavlja ulazak stranih ideja na granici. Kao što je demokratska ideja transformirala nacije na svakom kontinentu, tako će promjena neizbježno stići i u Kinu", rekao je u svom govoru 1991. godine.

Digital Takeover Kineski IT buržuji ruše Amere na listi najbogatijih

Prijašnje američke administracije vjerovale se kako će ekonomski angažman Kine dovesti do njihovog "liberalnijeg puta". Ne možemo ne primijetiti koliko je Kina napredovala u proteklih 40 godina. Gospodarstvo bilježi porast na godišnjoj razini oko 10 posto tijekom protekla tri desetljeća što je pomoglo da se 800 milijuna ljudi izvuče iz siromaštva. Njihova ekonomija je druga najjača u svijetu iza SAD-a.

Neki procjenjuju kako će prestići SAD do 2030. godine. 

I sve su to postigli uz vladavinu partije. Njihov je uspjeh postavio pitanje da li bi to bilo moguće bez velike količine državne kontrole nad kompanijama. Iz toga se javlja i strah, može li se ta kontrola iskoristi da se postignu ciljevi partije u ovom trenutku još uvijek nepoznati.

A tijekom vladavine Xi Jinpinga postali su još autoritativnija zemlja.

"Xi sustavno potkopava gotovo svaku značajku koja je Kinu učinila tako posebnom i pomogla joj da dobro funkcionira u prošlosti. Njegovi napori mogu kratkotrajno povećati njegovu moć i ugled i umanjiti neke oblike korupcije. Međutim njegova kampanja će imati katastrofalne dugoročne posljedice za zemlju i svijet", naglašava Jonathan Tepperman, glavni urednik Foreign Policy.

No, Ren to odbacuje, i tvrdi da je Kina otvorenija nego ikad prije.

"Da smo ovaj intervju održali prije 30 godina on bi bio jako opasan za mene. Danas mogu jasno odgovarati na teška pitanja, što pokazuje da Kina ima otvorenije političko okruženje", naglašava.

Prepun je nade za smjer u kojem će Kina otići u budućnosti.

"Kina se manje više zatvarala vanjskom svijetu 5000 godina. Postali smo siromašni i zaostajali za svijetom. Tek posljednjih 30 godina postali smo zemlja prosperiteta. I tim putem, reformi i otvaranja, moramo nastaviti i dalje", naglašava.

U jednom od njihovih prostranih kampusa u Shenzenu je i umjetno jezero u kojem plivaju dva crna jezera. 

Jedna priča kaže kako su ti labudi podsjetnik zaposlenicima na metaforu "crnog labuda", nepredvidljive i katastrofalne financijske mogućnosti za koje se nije moguće pripremiti. Ren će tu priču odbaciti i nazvati urbanim mitom, no sigurno je kako su pred Huaweijem neizvjesna vremena.

Posjeti Express