Alfa je pretprošle godine objavila specifičnu knjigu intrigantnog naslova "Milijun riječi", čiji se autor skriva iza pseudonima Andrew Coleman. Postoji nešto inherentno uznemirujuće u knjigama koje nose grandiozne naslove - "Milijun riječi" implicira ne samo kvantitativnu raskoš, nego i određenu lingvističku megalomaniju, kao da njezine stranice obećavaju ključ za dekodiranje same strukture ne samo jezika, nego i cijeloga društva. No svaka epoha živi u iluziji da je upravo ona ta koja konačno razumije značenje riječi.

Coleman, odnosno sjena erudita koja stoji iza tog pseudonima, piše s preciznošću nekoga tko zna da riječi ne služe samo imenovanju, već i prikrivanju. Njegov diskurs odaje dojam ravnoteže između sjećanja i konstrukcije, autora koji se istodobno i otkriva i skriva. Na trenutke podsjeća na srednjovjekovnog iluminatora koji u fusnotama skriva herezu, a to dodatno produbljuje složenost njegova diskursa.

'NAPAD NA VAN GOGHA' Jergović: Nema razlike između ekoloških aktivistica u Londonu i talibana

Ono što ovu knjigu čini osobito intrigantnom nije toliko njezin sadržaj, koliko autorova svijest o vlastitoj formi. Radnja "Milijuna riječi" prati uglednog engleskog kolumnista, stanovnika Londona, kojemu se pisanje njegove tisućite kolumne provlači kao lajtmotiv kroz cijelu knjigu, protkano suptilnim opaskama njegova strogog alter-ega te opisima doživljaja ljudi, društva i pojava sabijenih u jedan jedini dan.

U pozadini tog narativnog konstrukta stoji lik koji, nakon razvoda, pokušava ponovno definirati svoje mjesto pod Suncem. Knjiga se pretvara u brutalnu dijagnozu našeg vremena, potkrijepljenu aktualnim sociološkim i ekonomskim podacima, pri čemu autor koristi relevantne rezultate iz najnovijih istraživanja, uz precizno navođenje validnih referenci

Upravo ta metoda - spoj introspektivne melankolije, pronicljive društvene analize i filološke igre - tjera čitatelja na stalno preispitivanje: opisuje li autor stvarne događaje ili je sve ovo borgesovski labirint u kojemu se zbilja miješa s fikcijom?

UMJETNOST Engleskoj nacionalnoj operi ukinuto javno financiranje

Tri su dominantna motiva jasno izražena: nostalgija, preispitivanje kao epistemološka nesigurnost te stari (i novi) emotivni odnosi koji povezuju fragmentarne epizode u koherentnu cjelinu. Colemanov stil podsjeća na palimpsest, tekst čiji novi slojevi značenja nikad potpuno ne brišu prethodne. Likovi u njegovim pričama ne nastoje razumjeti svoje odluke, već samo svjedoče njihovoj neizbježnosti.

Ono što ostaje neizrečeno često ima veću težinu od eksplicitno rečenog

Politički aspekt knjige posebno je naglašen Colemanovom iznimno pronicljivom analizom aktualnih geopolitičkih procesa i fenomena, što je čini izuzetno relevantnom upravo u ovom povijesnom trenutku. Coleman koristi tehniku suptilnog diskursa - ono što ostaje neizrečeno često ima veću težinu od eksplicitno rečenog.

Iako se autor skriva iza pseudonima Andrew Coleman, nedvojbeno je riječ o atipičnom intelektualcu i eruditu s kojim bi se sigurno isplatilo popiti kavu i razmijeniti koju riječ. "Milijun riječi" nije knjiga za čitatelje željne jednostavnih priča ili zatvorenih narativnih lukova. Ona je semantički labirint, katalog ponovno otkrivenih značenja koji ne pruža izlaz, već kontinuirane odjeke vlastite egzistencije u ovom svijetu.

GHETTS Kao maloljetnik je krao aute, a onda je počeo repati

Možemo li ovaj tekst nazvati romanom? Možemo li ga uopće smatrati književnošću u tradicionalnom smislu? Odgovor nije presudan jer Colemanova je vrijednost upravo u tome što čitatelja stavlja pred ogledalo, prisiljavajući ga da se zapita: ako riječi određuju stvarnost, tko zapravo ima moć nad njihovim značenjem?

Coleman možda ne daje milijun riječi, ali pruža milijun interpretacija. A upravo to, u konačnici, svaku ozbiljnu knjigu čini vrijednom čitanja.