Želio sam da se moje knjige ne čitaju kao knjige prebjega, nego kao pisca koji je jednom bio obavještajac, a ne kao špijuna koji je postao pisac, govori u svojoj biografiji “Pigeon tunnel” David Cornwell, poznatiji pod svojim književničkim imenom John Le Carré, dodajući kako je najčešće bio promatran, svjesno i nesvjesno, po onom “jednom špijun, uvijek špijun”. Obavještajnu karijeru završio je sredinom 60-ih i o njoj ne govori mnogo, točnije tvrdi da nije bila osobito značajna, ne govori mnogo ni o tome kako je regrutiran u MI5 i MI6. Jednostavno, morao si biti zapažen (obično na sveučilištu) pa bi te lovac na talente pozvao na cherry i diskretno pitao bi li htio upoznati zanimljive ljude u Londonu. Je li Le Carré bio pisac koji je jednom bio obavještajac ili špijun koji je postao pisac, ustvari je potpuno nebitno, bitno je da su njegove godine provedene u službi, a izašao je iz nje sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, ključne za njegov opus koji će se gotovo u potpunosti baviti tankim linijama između odanosti domovini, odanosti društvu, odanosti službi, odanosti vlastitoj etici i odanosti prijateljima i posljedicama izbora tih odanosti na nevine, kolateralne žrtve. Ipak, dvije su ključne osobe koje su odredile i njegovu književnu i spisateljsku karijeru - karijera njegova oca Ronnieja, vrhunskog prevaranta, i Kim Philby, KGB-ova krtica unutar MI6. Ocu je posvetio jedan od svojih najboljih romana, “Savršeni špijun”, gotovo biografski navodeći život u stalnom bijegu, na neprestanom toboganu bankrota i propasti te na rubu zatvora i neviđenog bogatstva i, donekle, ugleda. Slučajem Philby i cambridgeovskom petorkom bavi se ustvari u svim svojim romanima, nigdje izravno, ali repovi te afere protežu se u gotovo svim njegovim djelima.

Špijun i konobar

Uostalom, kao čitava paleta likova koje je sretao u očevu okruženju, tijekom obavještajnog rada i na terenu. Kao što sam navodi, Kima Philbyja nije poznavao, ostali su na pozdravima kimanjem glavom u prolazu. Zato se beskrajno divio najboljem prijatelju Kima Philbyja, Nicholasu Elliottu, također visoko rangiranom obavještajcu, koji je posljednji lomio Philbyja izvukavši od njega, praktički, priznanje prije nego što je pobjegao u Moskvu. Nicholas, čovjek u uvijek elegantnom trodijelnom odijelu, špijun koji prezire autoritete i gotovo uvijek s martinijem u ruci, ali nikad pijan, može se susresti u većini Le Carréovih romana. Jedna od poznatijih epizoda iz Nicholasove karijere je svađa s ambasadorom Velike Britanije u Ankari tijekom Drugog svjetskog rata (uz Španjolsku i Portugal, Turska je tijekom Drugog svjetskog rata bila bojište svih obavještajaca), Sir Hugheom Knatchbull-Hugessenom, koji ga je optužio da je “nepristojno” odrezao vrh trokuta sira na nekom od diplomatskih prijama, dižući to na razinu međunarodnog skandala. Štos je bio u tome da je konobar koji je Nicholasu poslužio sir bio Elyas Bazna, poznatiji pod kodnim imenom Cicero, jedan od najvažnijih njemačkih špijuna tijekom Drugog svjetskog rata, koji je ujedno radio i za Britance i za tko zna koga još.

Krtica Philby

Znakovi da je Philby krtica dolazili su mnogo puta, pa i do samog Nicholasa, ali su uvijek ignorirani, još u Istanbulu Konstantin Volkov pokušao je prebjeći iz Sovjetskog Saveza trgujući podatkom da u britanskoj službi postoje tri KGB-ove krtice, imenujući Philbyja jednom od njih. Sovjeti su ga misteriozno, a vjerojatno na temelju Philbyjevih informacija, otkrili i pod izlikom hitne medicinske operacije kao bolesnika u nosilima transportirali u Sovjetski Savez, gdje je ubijen. Tu će scenu Le Carré iskoristiti u jednom od svojih najboljih romana “Dečko, dama, kralj, špijun”. Postojali su i drugi znakovi i dojave, ali su redovito ignorirani, a samo lomljenje Philbyja u Bejrutu, gdje je formalno radio kao dopisnik za novine, Nicholas je proveo u nekoliko razgovora. Tad su već imali nekoliko originalnih i neposrednih izvora koji su tvrdili da je Philby krtica, od njegove bivše supruge i njezina psihijatra do stare britanske komunistkinje koja mu je bila veza. Ipak, sve je to, prema Nicholasovim riječima, bilo nedovoljno za sud i jedina moguća kazna bilo je potpuno odsijecanje od svih veza s Britanijom.

IZLOŽBA U ENGLESKOJ Kako je nastajao Krojač Paname: Dekodirati Le Carréa nije mogao niti najbolji špijun

Iz njega je gotovo izvukao priznanje i privolu na suradnju, ali je završnu fazu Philbyjeva privođenja morao propustiti. Naime, netko je morao reći Amerikancima za krticu, što je bilo osobito škakljivo, jer je paranoični šef kontraobavještajnog odjela CIA-e James Jesus Angleton već odavno provodio teške čistke u CIA-i zagovarajući i prekid suradnje s Britancima, a jedan od sumnjivih već godinama mu je bio Kim Philby. Nešto je lakše informaciju o tome primio šef FBI-a James Edgar Hoover, koji je lakonski odvratio: “Pa Isus je imao samo 12 učenika, a jedan od njih bio je dvostruki špijun”. U tom periodu Philby je uspio pobjeći u Sovjetski Savez. Tijekom Le Carreovih posjeta Sovjetskom Savezu, pred sam njegov raspad tijekom Perestrojke i neposredno nakon raspada, tražio je da se nađe s Le Carreom, no ovaj je to odbio.