Samo nekoliko dana nakon smrti Benedetta Nitte Santapaole, zloglasnog 87-godišnjeg šefa Cosa Nostre, preminuo je i Bruno Contrada, viski policijski dužnosnik i obavještajac za čije se ime vežu brojne kontroverze od kojih je jedna ta da je tijekom karijere odavao informacije upravo sicilijanskoj mafiji. Preminuo je u dobi od 94 godine. Contrada, rođeni Napolitanac kojeg je Palermo usvojio, desetljećima je bio središnja i polarizirajuća figura u ratu države protiv mafije. Nakon što je diplomirao pravo i odslužio vojni rok kao časnik, 1958. godine ulazi u redove talijanske državne policije. Vrlo brzo je zatražio premještaj u Palermo, tadašnji "grad na prvoj crti bojišnice", usred eskalacije mafijaških sukoba. Time je započeo njegov tridesetogodišnji sicilijanski angažman, tijekom kojeg je prošao sve ključne stepenice u karijeri istražitelja.

Godine 1973. imenovan je šefom palermitanske Squadra Mobile, mobilne jedinice zadužene za najteže zločine. U tom je razdoblju vodio istrage protiv moćnih mafijaških obitelji poput Inzerillo i Bontate, a njegovo djelovanje odvijalo se u kontekstu "Olovnih godina" kad se Italija borila ne samo s mafijom, već i s lijevim i desnim terorizmom. Od 1976. do 1982. vodio je operacije Criminalpola za zapadnu Siciliju, koordinirajući borbu protiv organiziranog kriminala na široj razini.

NITTO SANTAPAOLA Zvali su ga Vukodlak i Lovac. S 87 godina vodio je Cosa Nostru iz zatvora

Ključni zaokret u njegovoj karijeri dogodio se 1982. godine, kada prelazi u redove civilne obavještajne službe Sisde, gdje postaje odgovoran za operacije na Siciliji. S vremenom je napredovao do pozicije trećeg čovjeka agencije, čime je dobio pristup najosjetljivijim informacijama o borbi protiv Cosa Nostre. Upravo u tom razdoblju počinju se javljati prve sumnje. Legendarni sudac Giovanni Falcone, koji je i sam bio žrtva mafijaškog atentata, navodno je izražavao nepovjerenje prema Contradi. Zastupnik Giuseppe Ayala, Falconeov bliski prijatelj, na suđenju je svjedočio kako mu je sudac tijekom jednog putovanja u Švicarsku 1989. rekao: "Pazi se Contrade".

Sumnje su se produbile i nakon ubojstva suca Paola Borsellina u srpnju 1992. godine. Samo dva dana prije atentata, Contrada je, zajedno s tadašnjim šefom policije, održao tajni sastanak s Borsellinom, koji je suca, prema kasnijim svjedočenjima, ostavio duboko uznemirenim. Iako je Contrada tvrdio da je bio Borsellinov prijatelj, obitelj ubijenog suca to je oštro demantirala.

U jeku nacionalnog šoka nakon ubojstava Falconea i Borsellina, u atmosferi u kojoj je javnost tražila odgovore i odlučan obračun s mafijom i njezinim zaštitnicima unutar države, Bruno Contrada je uhićen na Badnjak 1992. godine.

Optužba je bila teška - vanjska suradnja s mafijaškim udruženjem. Cijeli slučaj tužiteljstva temeljio se isključivo na iskazima desetak mafijaških pokajnika, među kojima su bili i Tommaso Buscetta te Gaspare Mutolo.

Prema njihovim svjedočenjima, Contrada je godinama iskorištavao svoj položaj kako bi mafiji odavao povjerljive informacije o policijskim operacijama, omogućavao bijeg istaknutim mafijašima, uključujući i "šefa svih šefova" Totòa Riinu, te opstruirao istrage. Suđenje je započelo u travnju 1994., a dvije godine kasnije, 5. travnja 1996., Contrada je proglašen krivim i osuđen na deset godina zatvora. Nakon presude, tvrdio je da je žrtva nepravednog suđenja i mafijaške osvete.

- Postoje drugi tragovi koje je trebalo slijediti, a oni su ih slijedili preko mojih leđa. To pokazuje da u ovom povijesnom razdoblju postoje državni 'podanici' koji su radije gledali kako mafija napreduje - izjavio je tada Contrada.

VELIKA REFORMA Njemačka tajna služba traži nove špijune. Žele da budu kao slavni Viktor

Time je započela jedna od najdužih i najkompliciranijih pravosudnih saga u Italiji. Žalbeni sud u Palermu ga je 2001. oslobodio optužbi, no Vrhovni kasacijski sud je tu odluku poništio i naložio novo suđenje. Godine 2006. ponovno je osuđen na deset godina, a tu je presudu Kasacijski sud konačno potvrdio 2007. godine, nakon čega je Contrada počeo služiti kaznu.

Dok je talijansko pravosuđe smatralo slučaj zaključenim, dogodio se neočekivani preokret na međunarodnoj razini. Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je 2015. godine presudio da je Italija, osudivši Contradu, prekršila članak 7. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji jamči načelo zakonitosti. Sud je utvrdio da kazneno djelo "vanjske suradnje s mafijom" u vrijeme kada su se navodni Contradini zločini dogodili nije bilo dovoljno jasno i predvidljivo definirano u talijanskom zakonu. Drugim riječima, osuđen je retroaktivno na temelju sudske prakse koja je definirana tek kasnije. Na temelju te odluke, talijanski Vrhovni kasacijski sud je 2017., dvadeset i pet godina nakon uhićenja, konačno poništio njegovu presudu, proglasivši je "neprovedivom i bez pravnih učinaka". Contradi je kasnije dodijeljena i odšteta od 285.000 eura za nepravedno provedeno vrijeme u pritvoru i zatvoru.

Iako je pravno rehabilitiran, slučaj Bruna Contrade ostavlja gorko nasljeđe i vječno pitanje je li bio heroj žrtvovan na oltaru države ili izdajnik koji je služio dvama gospodarima. Njegova sudbina postala je simbolom "sive zone", prostora u kojem se preklapaju interesi države, tajnih službi i organiziranog kriminala. Njegov je proces razotkrio opasnu ovisnost talijanskog pravosuđa o iskazima pokajnika, čija vjerodostojnost, bez materijalnih dokaza, ostaje upitna. Priča o Bruni Contradi nije samo priča o jednom čovjeku, već o cijeloj jednoj eri talijanske povijesti, obilježenoj krvlju, tajnama i nerazjašnjenim vezama između onih koji su se protiv mafije trebali boriti i onih koji su je vodili.