Epizoda sa štiklama govori dosta o karakteru Martine Dalić. Kad je neki Karamarkov guru hrvatskog neokonzervativizma savjetovao ženama u HDZ-u da ne nose visoke potpetice, Martina Dalić demonstrativno je obula štikle. "Jedva čekam proljeće, jer ću tad kupiti tri nova para cipela na visoke pete" - rekla je i produžila na sjednicu Odbora za financije. Prepuna dvorana - izvijestila su 24sata - odmah je bacila pogled na noge HDZ-ovke, a Ivo Jelušić, pokraj kojeg je sjela, prokomentirao je to što je obula visoku petu.

"Jesam. Sutra ću još veće", rekla je.

Uspon i pad Ovako je Dalićka postala jedna od najbogatijih ministrica

Potom je na Facebooku objavila manifest modne i političke samosvijesti: "S obzirom na to da se neke današnje dnevne novine bave štiklama, kao nacionalno bitnom temom, objavljujem kako ću čim otopli nabaviti nekoliko dodatnih pari ove vrste obuće. Demokracija je pitanje slobode izbora, a neke od nas su odabrale štikle. Sviđalo se to nekome ili ne. A k’o za vraga imamo i pravo glasa. Zato bi moguće medijski treneri trebali skrenuti pažnju političarima da se koncentriraju na sadržaj svojih govora i poruka. Bojim se da je tu problem i deficit. U međuvremenu evo i slikica tih toliko prozivanih štikli koje mi se strašno sviđaju".

Uz komentar je objavila i fotografije četiri para štikli. Andrej Plenković Martinu baš i ne poznaje previše dobro, rekla nam je osoba iz zajedničkog kruga, pa objasnila: "Uveo ju je u Vladu na prijedlog Davora Božinovića. Njih dvoje su njegov kuhinjski kabinet, najbliži suradnici, a ne zna se tko od njih ima mizerniju podršku u stranci. Božinović je na izborima dobio nekoliko stotina preferencijalnih glasova, ona na njima nije ni sudjelovala. S druge strane, kao Plenkovićev trbuhozborac već danima funkcionira Gordan Jandroković, koji kotira otprilike kao i njih dvoje. U ovakvoj situaciji dosad nije bio možda ni jedan predsjednik vlade nakon rata".

Dodaje kako je Martina "kapriciozna, svojeglava i sutra može otići jednako naglo, iz inata, kao i Ramljak". Situacija je jednostavna za opis, a teška za rješavanje. Martina Dalić je priznala da je autorica "lexa Agrokor". U tom zakonu ima više rupa nego u ementaleru. Zakon ne sprečava angažman bivših tvrtki, ne poznaje pojam sukoba interesa, ne određuje nagradu povjereniku prema uspjehu restrukturiranja i ima još niz rupa, ali nema ih smisla više nabrajati. Kad je famozni Lee Iacocca, američka menadžerska barakuda, preuzeo 1978. restrukturiranje posrnulog automobilskog diva Chryslera, za prvu godinu rada uzeo je jedan dolar.

U drugoj godini uzeo je milijun dolara. Ramljak je učinio obrnuto: u prvoj godini uzeo je milijun, a drugu nije ni dočekao. Njegov posao nije ni uspješan ni neuspješan: krivnju za mogući neuspjeh unaprijed je delegirao na Andreja Plenkovića, zbog čije je šutnje, kako kaže, otišao. U tekstu ostavke povjerenik je, naime, napisao kako odlazi: "Zbog dugog razdoblja premijerove tišine...".

U to je teško povjerovati. Njega je imenovao sud, nagodba je, kao, išla kako treba, a on je tako senzibilan da je otišao samo zbog nečije šutnje? Zašto zbog te šutnje nije otišla Martina Dalić, koja je znatno odgovornija? I nije je imenovao sud, kao njega, nego Andrej Plenković? Ante Ramljak se hvalio da je ušao u nuklearni reaktor i da hladi jezgru, a pobjegao je zbog lagane radijacije. Povjerenik nije smio biti osjetljiv na buku, imajući na umu i to da je plaćen milijun kuna.

No on je pametno iskoristio svoj trenutak - provezao je slalom kroz rupe u zakonu, situirao se te u posljednji tren ostavio Plenkija i Martinu da se snalaze kako znaju i umiju. Što god bude, on više nije odgovoran- ako nagodba uspije, on je zaslužan jer je posložio njezine temelje. Ako nagodba propadne, on nije kriv jer mu je Plenković pokvario posao. A honorar ne mora vraćati - što bi bio slučaj da posao obavlja u Italiji - jer toga u zakonu nema.

Napokon Dalićka priznala: "Odgovorna sam za lex Agrokor"

Talijanski povjerenici dužni su, naime, vratiti pola naknade ako posao restrukturiranja ne uspije. Ante Ramljak je svakako profitirao na Agrokoru- on će sad puno godina biti miran, što nije uspjelo čak ni tvorcu sustava Ivici Todoriću... Takav slalom omogućila mu je baš autorica zakona Martina Dalić. No nisu te rupe jedine koje je ostavila u ovom propisu.

U njemu, naime, nema roll-up kredita niti usklađenosti s Ustavom Republike Hrvatske, barem ako vjerujemo Jasnici Garašić, vodećoj hrvatskoj stručnjakinji za insolvencijsko pravo - koju u pisanju zakona nitko nije konzultirao - kao ni dr. Sanji Barić. Martina Dalić, kako primjećuju pažljiviji promatrači zbivanja, nije zapravo konzultirala ni jednog ozbiljnijeg stručnjaka za insolvencijsko ili stečajno pravo - to je propustila - ali nije propustila konzultirati odvjetnički ured Šavorić.

A još je zagonetno i kako se Borislav Škegro - kojeg je Ramljak, vrag zna zašto, nazvao "genijalcem" - našao u poziciji da zna autore zakona prije nego što ih je znao bilo tko drugi. Možda je i sam sudjelovao u pisanju? Martina Dalić je na saborskom odboru demonstrirala određena znanja, to je neporecivo, ali na pitanje Mosta što bi danas mijenjala u zakonu, pokazala je potpuno odsustvo nomotehničkih vještina.

Ona - takav je dojam ostao nakon odbora - o pisanju zakona ne zna baš puno, a "lex Agrokor" je kompleksan nomotehnički posao. No za njega, osim Barić i Garašić, nije konzultiran ni jedan drugi stručnjak s katedre prava. Zašto? Možda zato što obje stručnjakinje tvrde da je "lex Agrokor" neustavan, a taj će skandal tek isplivati, jer ustavnost nije prva stvar zbog koje bi u ovoj zemlji letjele političke glave. No moguće je da su stručnjaci isključeni iz pisanja zakona i zato da bi u njemu ostale rupe. Da su zakon pisali profesori s Pravnog fakulteta, nakon ovoga bi bili izloženi ruglu.

Da nije dao ostavku, Ramljaku bi vjerojatno bio izvađen još jedan potencijalni sukob interesa. Jedan od glavnih pravnih savjetnika u Hrvatskoj mu je ured Gajski, Grlilić, Prka i partneri. Mladen Gajski, ugledni zagrebački odvjetnik, osobni je Ramljakov prijatelj. Oni su surađivali godinama, a kako saznajemo, Prka je zastupao Ramljaka i u brakorazvodnoj parnici. Preko istog ureda je Ramljak tužio i Davora Bernardića za klevetu. Prka je radio i za Queastus Borislava Škegre.

Dakle, riječ je o vrlo dobrim poznanicima i kućnim prijateljima Ramljaka. Upravo njih je izvanredni povjerenik uzeo za jedne od pravnih savjetnika. Pravni savjetnici su stajali najviše u prvih osam mjeseci. Gajski, Grlić, Prka i partneri angažirani su s ostalim domaćim i stranim savjetnicima. Oni su svi zajedno stajali u prvih osam i pol mjeseci više nego prozivani partneri za restrukturiranje, među kojima je i Texo Menagment.

Opet meta M. Dalić; desnica je ne voli jer je tukla po Karamarku, a SDP...

Na pravne savjetnike, među kojima je i ured njegova prijatelja, ukupno je potrošeno 117 milijuna kuna. Upućeni kažu da je cijena njihovih savjeta čak 250 eura za sat, što je iznimno visoko. Točnih podataka nema, ali iz dokumenta o ovrsi, koji je objavio Ivica Todorić, vidljivo je da je odvjetničko društvo zaračunalo trošak ovrhe od 122.000 kuna. Ovrhu je preko njih pokrenuo upravo Ramljak protiv Todorićeve tvrtke Agrokor projekti. Ovrha je imala samo četiri stranice, naglasio je Todorić i tako podcrtao da se novac izvlači pod Ramljakom. A restrukturiranje Agrokora daleko je od uspjeha...

Andrej Plenković je na ovoj krizi demonstrirao tešku neodlučnost, ponašajući se kao danski kraljević Hamlet. Iako je očito da mu Martina Dalić radi silnu reputacijsku štetu, još nije smogao snage da joj se zahvali na suradnji, odnosno činjenici da ga je uvalila u živo blato - kako se navodno sam pojadao suradnicima. Problem nije toliko u njegovoj vezanosti za potpredsjednicu Vlade, koliko u matematici.

Glasovanje o predsjednici Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa pokazalo je, naime, da je njegova saborska većina vrlo fluidna - na jednoj točki ima 78 ruku, ali već na drugoj ima 75, jednu manje od potrebnog broja. U takvoj situaciji na rekonstrukciju bi se teško odlučio i odlučniji premijer od ovoga kojega po kuloarima Markova trga već zovu "odlučno možda", prema nadimku koji je Ivici Račanu prišila novinarka Anita Malenica.

A svaki javni nastup Martine Dalić uništavat će reputaciju premijera Plenkovića. Smijenio je neporočnu, hrabru i pravednu Daliju Orešković - hrvatsku Ivanu Orleansku, a štiti neuspjelu hrvatsku repliku nepopularne - ali efikasne - engleske premijerke Margaret Thatcher, čije su liberalne mjere čak i u domovini liberalizma, Engleskoj, izazivale sablazan i žestok otpor sindikata, rudara, željezničara i mnogih drugih skupina koje je smatrala parazitskima. Martina Dalić dijeli isti svjetonazor, ali je ironijom povijesti došla u situaciju u kojoj je ona glavni zagovornik državne intervencije.

Thatcherica se, naime, zalagala za minimalnu, noćobdijsku državu - koja bdije dok mi spavamo - i za dominaciju privatnika nad državom. To su poznate formule, "nevidljiva ruka tržišta", "društvo ne postoji", "nizak, ali solidan temelj sebičnosti bolji je od socijalističkih formula" itd.

No Dalić je sad uzela vlasništvo privatniku - kakvom takvom - da bi je dala državi, na privremeno "restrukturiranje", što više nije neprihvatljivo ni liberalnom zapadu, ali ne na ovaj način. Iz kuloara se, zadnjih dana, čulo da se grčevito borila da spasi svoju političku kožu, jer kad strada, povratka na političku arenu joj više neće biti.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Ona ne živi od politike, nego za politiku, i to je važno znati. Martina Dalić je jedna od rijetkih osoba u Vladi koje su s veće plaće došle na manju. Prije ove dužnosti radila je u MMF-u. Uz Kolindu, bila je jedna od rijetkih naših političarki koje su i u visokoj trudnoći radile. U Gloriji je ovako opisala drugu trudnoću:

Cirkus na kvadrat Kako je Vučić spasio Dalićku, a Kolinda se danima posipa pepelom

"Tad sam bila pomoćnica ministra u Ministarstvu financija i vrlo kratko sam bila odsutna. U Hrvatskoj smo pripremali uvođenje poreza na dodanu vrijednost i neki se možda sjećaju kako sam s trbuhom do nosa vodila Povjerenstvo za praćenje kretanja cijena. Iako je to razdoblje bilo vrlo stresno i kaotično, nisam ni pomišljala na porodiljni, radila sam do pred porođaj u ljeto 1998. Čak sam dva tjedna prije nego što se rodio moj mlađi sin bila na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije, koja se iz Francuske vraćala s broncom. Na posao sam se vratila nakon četiri mjeseca, a u svemu sam imala veliku podršku mame Ane. Trudnoća nije bolesno stanje, iznimka su žene koje imaju zdravstvenih teškoća. Nasreću, moje su trudnoće bile uredne pa nije postojao nijedan razlog da sjedim kod kuće. Trudnoća i djeca nisu ograničavajući faktor ili izgovor da se nešto ne može."

S Karamarkom se politički rastala zbog neslaganja naravi. Karamarko je imao neke čudne političke ciljeve - javno vezane za ideologiju, manje javno za energetiku - pa mu je glavni cilj bilo proizvođenje političkog okvira u kojemu su ovi drugi planovi izvedivi, a reforme bi to omele. Dalić je još vjerovala u njih. Tad nije imala realnu priliku. Sad kad ju je dobila, upala je u pakao Agrokora. Čini se da ni jedan posao neće privesti kraju.

Krajem prošle godine namjeravala je smanjiti primanja državnih službenika. Nikad dotad zakon o plaćama državnih službenika nije izrađivao čelnik Ministarstva gospodarstva. Takve stvari rade ili ministri rada ili uprave. Ali potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić osobno je predložila zakon koji ukida za oko 65.000 državnih službenika dodatak od 0,5 posto na plaću. To bi trebalo zamijeniti ocjenjivanje, a onda i povišice samo za one koji dobiju izvrsne ocjene od svojih šefova.

Zakon se odnosi na sve osim na policajce, a sindikati su procijenili da će neki službenici izgubiti i do 20 posto. Kako smo tad saznali, ne samo da je, neuobičajeno, Ministarstvo gospodarstva bilo angažirano na ovom zakonu, nego je on bio i osobni cilj Martine Dalić.

Prije nego što je postala potpredsjednica Vlade i ministrica u ovoj Vladi, ona je model nagrađivanja predlagala kao saborska zastupnica HDZ-a. Tomislav Karamarko nije je shvatio previše ozbiljno. Dalić je onda napustila HDZ i ocijenila da tadašnji HDZ jednostavno nema volje za promjenama. A sad je upitno kakve su šanse za njihovu implementaciju, iako otpor nije tako velik kao s Karamarkom, jer Vlada jednostavno ima druge prioritete. Kad bi smijenio Martinu Dalić, Plenković bi zaradio aplauz, ali on još važe...

Zbog Agrokora Vasini HDZ-ovci slave, Dalićka će dobiti nogu iz Vlade

Martina Dalić dosad u Vladi nije uspjela ni s jednim poslom koji je započela. U Budimpešti je kao potpredsjednica Vlade pregovarala s Mađarima, koji su poslodavci njezina muža, iako se izuzela od odlučivanja o Ini. Duboko se ukopala s termoelektranom. Na kraju je priznala da je napisala "lex Agrokor". Na saborskom Odboru za gospodarstvo ismijavala je članove odbora držeći se suvereno, oholo, prkosno, ne krijući osjećaj mučnine zato što se uopće mora spuštati na razinu tog, vidjelo se iz njezine poze, nedostojnog društva - koje se istini za volju nije istaklo vječnim sjajem nepobjedivog uma, ali je zaslužilo poštovanje koju institucija saborskog odbora zaslužuje.

Martinu Dalić struja Milijana Brkića izrazito ne podnosi jer je liberalka, jer je poderala stranačku iskaznicu i financirala Pametno. No ona je, uz Davora Božinovića, jedini Plenkovićev kadrovski odabir. Andrej Plenković se pak našao u teškoj situaciji, kakvu dosad nije imao možda ni jedan hrvatski mirnodopski premijer.

Za to je u značajnoj mjeri sam kriv. Danima se ponašao kao neodlučni danski kraljević Hamlet - nikako nije mogao odlučiti koje je manje od zala koja mu stoje na raspolaganju. Mogao se riješiti Ramljaka i Martine Dalić. Mogao je sačuvati Ramljaka do postizanja nagodbe, a smijeniti Martinu Dalić, koja je politički odgovorna za cijeli kaos oko Agrokora, u prvom redu za zakon pun rupa koji je omogućio sve ono što se kasnije događalo.

Mogao je smijeniti oboje - Ramljaka, doduše, ne može maknuti izravno, ali mu je to mogao javno poručiti pa bi Ramljak otišao zbog Plenkovićeva nepovjerenja, umjesto odlaska u kojemu je on otkazao povjerenje Plenkoviću te mu tako zviznuo zvučan i neugodan šamar.

Plenković je imao na raspolaganju i širu rekonstrukciju kabineta u kojoj bi zamijenio neuspješne i nepopularne ministre - Nadu Murganić, Milana Kujundžića, Martinu Dalić i Tomu Medveda, no do te operacije - zasad - nije došlo. Ako, naime, smijeni Milana Kujundžića, njega čeka mjesto zastupnika u Saboru, a teško je očekivati da bi poniženi Kujundžić - koji je vrlo tašt - nakon toga u parlamentu podržavao odluke Vlade koja ga je otpisala. Nada Murganić je mogla biti smijenjena bezbolno.

Ona je izrazito nepopularna, a u javnosti kotira kao posve nesposobna ministrica, no ostavka Marina Strmote unijela je element neizvjesnosti. Strmota je, inače, kotirao kao jedan od njezinih potencijalnih nasljednika. Tomo Medved popularan je u braniteljskoj populaciji, a s njegovom smjenom Plenković bi imao isti problem kao i sa smjenom Milana Kujundžića. Vrati li ga u Sabor, vjerojatno može računati s rukom manje.

Od 78 zastupnika tako bi došao na 76, a gdje su ona tri koja su otkazala poslušnost kod izbora predsjednice povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa? Neka sumnja pala je na zastupnike SDSS-a, ali to nije potvrđeno - moguće je da su se i u HDZ-u pronašla trojica neposlušnika. A svojom gestom odlučni Marin Strmota postao je heroj u rodnom Biogradu i cijeloj Hrvatskoj.

Svađe u stranci HDZ-ovci protiv Dalić i Kujundžića: Gdje su bili kad je bilo teško?

"Možda je ipak svjetlo na kraju tunela. Ovakvi nam i trebaju ako mislimo da nam ikad bude bolje. Na mladina svijet ostaje. Bravo! Svaka ti čast, Marine. Ovo je jedinstven primjer kakav nismo imali prilike vidjeti, naklon do poda gospodinu Strmoti, samo se bojim da čovjek ne nastrada poslije ovoga."

To su neki od komentara koji su se vidjeli i čuli po društvenim mrežama i u rodnom gradu Biogradu Marina Strmote. On je do nedavne javne i šokantne ostavke na konferenciji za novinare bio državni tajnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb. Danas mu ljudi daju podršku, dive se hrabrosti, ali se i boje za njegovu daljnju političku karijeru pod skutovima moćnog HDZ-a.

"Način na koji je to napravio je njegova osobna i emocionalna odluka. Strmota je dobar momak i surađivali smo na nekim projektima oko dječjih vrtića. Smatram da je možda i prije razmišljao o ostavci, možda nije bio zadovoljan brzinom rješavanja stvari u ministarstvu, ali znam da je tamo bio i pažen i mažen. On je doktor, profesor, ali za politiku treba imati dobar želudac i naučiti da sve ne funkcionira kako bi trebalo. Mene je začudilo kad je uopće prihvatio ući u politiku. Jer knjiga je jedno, život drugo, a ovo su vučja vremena. Mlad je i nadobudan te je vjerovao da će ulaskom u politiku napraviti čudo. Ali nemaju svi živaca i energije za sve izdržati. Ja sam gradonačelnik 12 godina i danas ratujem s ljudma da uopće na vrijeme dođu na posao", rekao nam je Ivan Knez, gradonačelnik Biograda i predsjednik gradskog odbora HDZ-a, pokazujući nam liste sa zabilješkama o minutama zakašnjenja djelatnika gradske uprave i rubrike za opravdanje tog kašnjenja.

Marinov otac Mirko Strmota rekao nam je da mu je sin oduvijek bio emotivac osjetljiv na nepravdu.

"Jedino je u takvim slučajevima imao kraći fitiljić. Inače je bio kao dijete odličan učenik koji je uvijek imao vremena za svoje društvo. Nikad ne zaboravlja prijatelje", rekao nam je Mirko Strmota.

Bivši državni tajnik respekt je "pobrao" i među pripadnicima drugih stranaka koji su ga pozvali u svoje redove. Pokret otpora politici neodlučnosti uselio se i u HDZ. Svima je jasno da država srlja u propast i da je kunktatori neće spasiti.