Besplatna kuća zvuči kao prevara. Ali Japan se suočava s neobičnim problemom: ima više domova nego ljudi da žive u njima. 

Godine 2013. bilo je 61 milijun kuća, i 52 milijuna kućanstava, a situacija je sve gora. 

Populacija Japana će do 2065. pasti sa 127 milijuna na 88 milijuna stanovnika, što znači da će još manje ljudi trebati kuće. Kako mladi ljudi napuštaju ruralna područja radi gradskih poslova, japansko je selo "načičkano" kućama duhova imena "akiya", piše CNN.

Tako su prije četiri godine Naoki i Takayuki Ida dobili kuću. Potpuno besplatno.

To je velika kuća od dva kata na proplanku iza šume na kraju malog gradića Okutama, u prefekturi Tokija. Prije no što su se preselili, oni i njihova djeca - dva tinejdžera i petogodišnjak su oboje živjeli s roditeljima od Naoko. 

"Imali smo jako puno popravaka za odrađivati, ali uvijek smo htjeli živjeti na selu i imati veliki vrt", kaže 45-godišnja Naoko.

Predviđa se da će do 2040. oko 900 gradova i sela diljem Japana naprosto prestati postojati - i Okutama je među njima. U tom kontekstu, davanje nekretnina je poziv upomoć.

"Godine 2014. shvatili smo da je Okutama jedna od tri prefekture Tokija koje će nestati do 2040.", kaže Kazutaka Niijima, službenik pri Okutama Youth Revitalization (OYR) odjelu, posebnom uredu čiji je posao revitalizirati grad.

Potonuo Misteriozno nestao otok - nitko nije ni primijetio

Okutama je udaljena dva sata vožnje vlakom od Tokija, i njegovog smoga i neona. Šezdesetih godina, imala je populaciju veću od 13.000, kao i vrlo profitabilnu trgovinu drvom. No nakon liberalizacije uvoza i sve manje potražnje devedesetih većina je mladih ljudi otišla iz grada. Danas Okutama ima samo 5.200 građana. 

Godine 2014. utemeljene su "akiya banke" - ili šeme vezane uz prazne kuće - koje spajaju eventualne kuće sa ostarjelim vlasnicima ili potpuno praznim imanjima. Akiya banke su sada prisutne u svakom gradu, ali svaki grad ima svoj set pravila.

Na primjer, Okutama daje subvencije za nove akiya građane, i potiče ih da se riješe svojih praznih imanja za 8.820 dolara za 100 kvadratnih metara. 

No, pravilo je da osoba mora biti ispod 40 godina, ili par s barem jednim djetetom ispod 18 ili partnerom ispod 50. 

Akiya aplikanti moraju se obvezati da će trajno ostati u gradu i održavati svoje "naslijeđene" domove. No, u zemlji gdje se preferira novogradnja, teško je čak i poklanjati kuće.

Pa tako novinarima CNN-a Niijima pokazuje praznu kuću, nalik na kutiju, s plavim krovom i bijelim zidovima koja je sagrađena prije 33 godine. Iako je vrlo robusna izvana, iznutra miriše na vlagu i plijesan te odaje tajnu da je već godinama - prazna. Potrebna je potpuno nova kuhinja, a tatami pod je izblijedio.

Mnogi od tih imanja su, na žalost, vrlo loše kvalitete, kaže Hidetaka Yoneyama, istraživač sa Fujitsu instituta. Rezultat toga je da barem 85 posto se građana se odlučuje kupiti nove kuće.

Japanski zakoni također ne pomažu previše. Godine 2015., vlada je donijela zakon koji penalizira one koji svoje kuće ostavljaju praznima, u nadi da ili sruše ili renoviraju svoja imanja. No, vlasnici akiya se više oporezuju ako imaju praznu zemlju nego raspadajuće imanje, kaže stručnjak za nekretnine Toshihiko Yamamoto. To baš ne pomaže pri ideji rušenja praznih domova.

Urbano planiranje i regulacije vezane uz urbano planiranje su također slabe u Japanu, kaže Chie Nozawa, profesor arhitekture sa Tokijo Sveučilišta, što znači da mnogi grade kuće unatoč jasnom višku.

U Okutami je službenik Niijima našao devet obitelji za devet praznih kuća do sada. Došli su iz mjesta poput New Yorka i Kine jer, i u tome je kvaka, akiye nisu rezervirane samo za japanske građane.

Filipinsko-japanski par Rosalie i Toshiuku Imabayashi, koji žive u centralnom Tokiju sa svojih šestero djece, u gradić će se useliti rane 2019. 

"Postalo nam je pretjerano nagruvano u Tokiju i sviđa nam se da je Okutama unutar iste prefekture, ali okružena prirodom", kaže Rosalie.

Za većinu došljaka, ipak, prazni i besplatni domovi nisu dovoljno. Potreban je i održiv ekonomski plan, te neka veza između lokalaca i došljaka, kako bi mjesta zaista napredovala.

Analiza Brojke pokazuju koliko općina i gradova nema smisla

"Ako mogu pronaći način da se uključe u ekonomske aktivnosti, i žive od toga, onda će doći i ostati u ruralnim područjima" kaže Jeffrey Hou, profesor arhitekture sa Sveučilišta Washington. Kamiyama, gradić u južnom Japanu, dodao je više ljudi nego što je izgubio nakon što su 2011. IT kompanije tamo postavile urede, i privukle radnike sretne da pobjegnu od gradskog života.

Ali mnogi se novi se novi građani usprkos tome snalaze u propadajućim gradovima. Certificiraju se kao pružatelji njege za starije, obitelj Ida znala je da će u Okutami biti poslovnih prilika. 

No, u rujnu 2017. iskušali su novu ideju, kupovinu i preobražaj više od sto godina stare kuće u kafić kraj ceste koji uslužuje mahom bicikliste i motoriste. 

"Ljepota ovog mjesta je u tome da na retro način poboljšavate nešto što već postoji. Mnogima se sviđa ta kultura ali im je teško predati se ruralnom životu", kaže Naoko.

U njihovoj tihoj ulici ima još jedna prazna kuća koja je dom starije žene. Prije no što je obitelj došla majmuni su stalno proždirali njezin vrt s povrćem, a sada kad je cijeli "kvart" živnuo, životinje drže distancu.

Iako je Naoko pronašla idealan dom za sebe u Okutami priznaje kako ne vidi budućnost za djecu ovdje.

"Moja najstarija kći kaže da jedva čeka da ode od kuće i unajmi stančić u gradu", kaže.