Ako netko ima razloga biti bijesan zbog Uskokove akcije na bivšeg ministra uprave Lovru Kuščevića, onda je to sigurno premijer Andrej Plenković. Ne samo da ga je osobno izabrao za političkog tajnika stranke, nego je svojega ministra sve do prije mjesec dana zdušno i branio. I taman kad ga se elegantno riješio iz Vlade početkom srpnja, kad je Kuščević podnio ostavku, evo ga opet!

Kuščević mu se vraća poput bumeranga u trenutku kad premijer u Opatiji otvara Svjetsko prvenstvo mladih u bridžu.

Baš u smiraj ljeta, kad bi najradije u miru odigrao partiju ove inteligentne kartaške igre u kojoj, za razliku od politike, ništa ne ovisi o sreći, nego samo o kombinatorici, zdravom logičkom razmišljanju i dobroj procjeni rizika. Jer za ovu su igru potrebne sve one vještine koje, kako se sad pokazuje, bivši ministar graditeljstva, pa onda i ministar uprave, izgleda nije imao.

Doduše, pokušao je i Kuščević s kombinatorikom, ali su mu očito nedostajale ostale kvalitete koje krase vrhunske igrače. On naprosto nije baš logički razmišljao. A trebao je. Čudno za jednog Kuščevića, diplomiranog pravnika, koji se kao praktični vjernik u HDZ upisao skoro kad i u srednju školu - sa 16 godina.

Mogao je recimo, razmišljati ovako: da novinari vole kopati po imovini dužnosnika. Da je on dužnosnik, ergo, novinari će kad-tad kopati i po njegovoj imovini.


Da je tako razmišljao, možda bi i on pravilno procijenio rizik svojih poteza. Da je to učinio, onda bi vjerojatno ovih dana sjedio s Plenkovićem u Opatiji i igrao bridž umjesto da se znoji pred istražiteljima Uskoka.


Sve ono što su novinari u posljednja dva-tri mjeseca otkrili o Kuščevićevim biznisima, bilo je dovoljno da Uskok pokrene istragu. Ako prikupe dovoljno dokaza i uspiju jednog dana uvjeriti suce u njegovu krivnju, Kuščeviću bi se moglo suditi za nekoliko kaznenih djela. Jedno je zlouporaba položaja i ovlasti, a drugo je zlouporaba povjerenja ili čak zlouporaba stečaja.


Brački moćnik Nisu ga zaboravili: Uskok kopa po računima obitelji Kuščević

Ako DORH-u pođe za rukom to i dokazati na sudu, Kuščević bi, kako tvrde upućeni odvjetnici, jednog dana mogao dobiti pravomoćnu sudsku presudu u trajanju od jedne do deset godina zatvora - ovisno o težini djela. No do tamo je još dug put.


A nije bilo tako davno kad je premijer Plenković okupljene novinare i hrvatsku javnost uvjeravao da ministar i dalje radi svoj posao.

“Teme koje se tiču medijskih napada na Kuščevića odnose se na vremena koja su bila davno, davno prije njegove ministarske funkcije”, govorio je okupljenim novinarima početkom srpnja, podižući značajno obrve da pojača važnost izgovorenog, u maniri pokojnog predsjednika Tuđmana.


No pažljivijem uhu ove sto puta ponavljane floskule, koje uvijek izgovaraju političari kad se otvori neka afera, zapravo su po tko zna koji put slale prilično groznu poruku javnosti. Jer što je Plenković poručio?

To što su novinari otkrili da je njegov stranački politički tajnik od vlastite tvrtke za manje love otkupio uredski prostor i zatim ga kao privatna osoba prodao po znatno većoj cijeni, a tvrtku otjerao u stečaj, državi ostao dužan porez i ostavio vjerovnike na cjedilu, to se po Plenkoviću ne računa. Bilo je davno.


To što 11 godina nije kuću upisao u katastar, to što je nedirnuta uvala Grška za njegova mandata na čelu općine Nerežišća dobila odjednom prostorni plan prema kojem se tamo smije graditi, pa je prvi tamo kuću sagradio njegov šogor, to po Plenkoviću isto tako nema veze.


Nema veze ni to što je Kuščević na Braču pokrenuo gradnju POS-ovih stanova po povlaštenim cijenama, a kao stambeno nezbrinuti Lovrin šogor kupio je jedan od njih. Na kredit. Uz Kuščevićevo jamstvo. Da bi taj isti šogor ubrzo kupio i parcelu zemlje u djevičanskoj uvali Grška te počeo kopati i graditi - pa ni to po Plenkoviću nema veze. Bilo je davno.


Da je kojim slučajem Kuščević u to vrijeme opljačkao banku, bi li i tad Plenković rekao isto? Bi li rekao da je to bilo davno, davno prije nego što je Lovro postao ministar? Ili Plenković smatra da je pljačka privatne banke teži kriminal od uništavanja javnog dobra i potkapanja imovine i budžeta Republike Hrvatske?


Novinari koji su u utorak pojurili prema Nerežišćima čudom su se čudili zašto u mjestu vlada zavjet šutnje. Omerta. Prava sicilijanska. Nitko od mještana ni riječ nije htio reći u kamere. Slijegali su ramenima i govorili da će se već vidjeti što će od toga biti. Jer, uvjerili su se svih ovih godina - nikad nije bilo ništa.


Udarci ispod pojasa Kad ne znaju što bi, HDZ-ovci se vade na obitelj

Obala se strugala, betonizirala, mirna uvalica uništavala zbog ekskluzivne gradnje. Pa odakle bi u Hrvatskoj onda obični mali čovjek trebao crpiti građansku hrabrost? Zašto bi stanovnici Nerežišća trebali biti hrabriji od Andreja Plenkovića? Tko bi Nerežišćanima trebao dati vjetar u leđa i ohrabriti ih da prijavljuju lokalne moćnike bez imalo straha?

A takvih Lovri i Milana je barem točno onoliko koliko je malih ili većih sela u Hrvatskoj. Uključujući i Zagreb. U svakom od njih leži barem jedan Lovro Kuščević koji može sve ono što drugi ne mogu i ne smiju.
 I sad, kako da obični čovjek koji nije ni u jednoj stranci sakupi hrabrosti i vrisne, kad mu prvi čovjek Vlade preko televizije, iz Banskih dvora, iz srca Zagreba poručuje da je to što radi njihov Lovro sasvim u redu. Da ako je i nešto griješio, nema veze. On radi i dalje svoj posao, a čak ga ni premijer nije smijenio, nego je Lovro sam odlučio otići.


I gdje je sad taj njihov Lovro? Gledaju oni i vide ga - sjedi u Saboru, čuva Plenkoviću većinu i uživa u imunitetu. Sjedi bogme i u općinskom vijeću u Nerežišćima, a i u županijskom vijeću Splitsko-dalmatinske županije. I što im onda preostaje nego da i idući put glasaju za HDZ, da pokriju oči i uši kad im idući put netko bude mijenjao prostorne planove, da se rade gluhi i slijepi kad netko drugi bude gradio po netaknutim uvalicama, kupovao u bescjenje, a prodavao za basnoslovne novce.


Jer takvi u Hrvatskoj su moćni, iza njih stoje premijeri, predsjednici, sudovi, odvjetnici, zastupnici, vijećnici, susjedi... Uostalom, Katolička crkva nas uči ne samo poštenju, nego i poniznosti te poslušnosti. A Lovro je često dolazio u crkvu, molio se i klečao, križao i škropio svetom vodicom, gutao hostije i molio dragog Boga da mu prosvijetli put i poda postojanost njegovoj vjeri u bolje sutra.


Ali za Lovru Kuščevića stvari su se počele loše odvijati kad su se sredinom svibnja reporteri portala Index zaputili u Nerežišća na Braču. Tamo su u djevičanski nedirnutoj uvali Grška, pored kuće sagrađene tik uz more, zatekli i automobil Ministarstva uprave, pa se posumnjalo da je s njim u kuću stigao i ministar Kuščević.


Klupko se pomalo počelo odmatati. U papirima su pronašli da je vlasnik terena i kuće Ivica Žuvić. Nekoliko dana kasnije otkrit će se da je to Kuščevićev šogor - ženin brat. Otkrili su i da je Žuvić u vrijeme kad je Kuščević bio načelnik općine postao i vlasnik POS-ova stana koji su se zahvaljujući državnim poticajima prodavali manje imućnima po cijenama ispod tržišnih.

Nije ni najgori Plenki će 'smrdljivi' proizvod samo zamotati u novi celofan

A onda se zapitali odakle Žuviću sad odjednom i novac za kupnju parcele u Grškoj? I za gradnju dvije kuće iz kojih vode stepenice prema moru.
Saznali su novinari i da su kuće niknule zbog izmjena prostornog plana, koje je inicirala Kuščevićeva općinska administracija, pa je u uvalici odjednom dopuštena gradnja gospodarskih objekata.
Bez toga bi Grška i dalje bila netaknuta skrivena bračka uvala do koje je vodio tek makadam.

Otkrilo se i da zemljišne knjige nisu usklađene s katastrom, a ništa nije usklađeno sa stvarnim stanjem na terenu.

Naime, nekoć davno je u toj uvalici netko sagradio tzv. vapnenicu i ona je bila jedina građevina, a služila je za izradu vapna. Tako katastar spominje samo jedan gospodarski objekt, ali u zemljišniku nema ni njega, a danas iznad mora stoje dvije kuće. Saznalo se i da je do 2012. zemljište bilo u vlasništvu tvrtke Export Grof, od koje je 2012. Žuvić kupio teren.

Tri godine kasnije počinju prenamjene zemljišta. Dvije uvale - od kojih je jedna Grška, postaju specijalne zone u kojima se može graditi, i to objekte u funkciji poljodjelstva iako tu nikakvog poljoprivrednog zemljišta nema niti ga je ikad bilo. Osim toga, Grška prestaje biti osobito vrijedan krajobraz i nakon toga Žuvić počinje graditi. Vapnenica je obnovljena i pretvorena u lijepu ovalnu kamenu kuću, uz koju je niknula još jedna manja, sa solarnim panelima na krovu.

“Riječ je o nizu fabrikacija, laži, manipulacija, podmetanja, fotomontaža, zlonamjernih zaključaka, na koje sam sve argumentirano odgovorio i, vjerujte mi, brzo će netko za to odgovarati”, priprijetio je Kuščević nakon inicijalnog otkrića.

No opet je zaboravio na logiku - kad jednom novinari krenu u češljanje, znaju biti uporniji od policije.
 Pa se tako saznalo i da Kuščević ima kuću koju iznajmljuje turistima, ali je nije 11 godina proveo u katastru i gruntovnici te da se ona vodi i dalje kao pašnjak. I umjesto da šutke plati i sredi papire, ministar je otišao korak dalje.


“Hvala Bogu, imam puno nekretnina, pa nije moguće sve to pratiti”, opravdao se.

Dan poslije tvrdi da za sve ima građevinsku i uporabnu dozvolu, te da su sve nekretnine uredno navedene u njegovoj imovinskoj kartici od 2005. godine, otkad je postao dužnosnik.


Ipak, nije govorio istinu. Uskoro su novinari pročešljali dalje. Pa su tako našli da se nasuprot te kuće nalazi još jedna njegova čestica upisana kao pašnjak i cesta, a zapravo su na njoj još jedna kuća i velika nadstrešnica. I ništa od toga u katastru. I da je kuću sagradio iako nije građevinsko područje, napisao je Jutarnji list 8. srpnja.

Lovrini pajdaši Vlasnici s Malte: Mi smo čisti, ali odbijamo reći tko smo!

Jer - ovaj put je imao pravu sreću. Baš kad je dovršio štalu, općina u kojoj je on načelnik donijela je novi prostorni plan kojim se štala može prenamijeniti u stambenu zgradu.
Još 2012. godine imao je tvrtku Kuščević d.o.o. sa sjedištem u Nerežišćima, koja je otišla u stečaj.

No godinu dana kasnije više je nema na listi poreznih dužnika. Kuščević tvrdi da je od 2005. vlasnik postao brat Branimir Kuščević i da ne zna što je bilo s tvrtkom.
Ali novinari su opet pročešljali i saznali da je zapravo 2010. od bivše tvrtke kupio poslovni prostor u Supetru po cijeni koja je bila za oko pola milijuna kuna niža od cijene po kojoj ga je to trgovačko društvo kupilo.

Isti poslovni prostor, ali po znatno višoj cijeni od one po kojoj ga je kupio od Kuščević d.o.o., Lovro je prodao trećoj osobi, Svpetrvs hotelima, zaradivši pritom 1,2 milijuna kuna.
Nije se trebalo dugo čekati. Već 28. lipnja novinari češljaju dalje. I tako su otkrili da je Lovrina supruga Zorana prije više od deset godina kupila pašnjak površine 4519 četvornih metara za 60.000 kuna.

Škrta zemlja po kojoj su od pamtivijeka pasle ovce stajala ju je tek 13 kuna po četvornome metru. I eto - obitelj Kuščević je opet imala ludu sreću. Općina je baš taj teren odlučila prenamijeniti u građevinsko zemljište. I sad je Zorana uvidjela svoju šansu. Manje od pola tog zemljišta prodala je za 1,500.000 kuna, a ostatak tek čeka kupca za oko 1,300.000 kuna.
Kad je vidio da vrag uzima šalu, Kuščević je u srpnju brzo unio izmjene u imovinsku karticu. Istu onu o kojoj nije logički razmišljao.

Tako je smanjio vrijednost vile s bazenom koju iznajmljuje za 1,500.000 kuna, ali je povećao njezinu površinu. Prema ispravkama - kuća s okućnicom preko noći je narasla s 350 na 952 četvorna metra.
Pridodao je i izmjene na pašnjaku. Ispravio sitnu pogrešku.

Površine 60 četvornih metara i vrijednu 200.000 kuna, kuća je sad sa zemljištem vrijedila 500.000 kuna i imanje je imalo 2648 kvadrata. Sjetio se naglo Lovro još jedne građevinske čestice od 137 kvadrata i koja njemu vrijedi tek 35.000 kuna.


No sve su to sitnice u odnosu na puno veći biznis u koji se svojedobno ubacio bivši ministar graditeljstva iz vremena vlade Karamarka i Tima Oreškovića.

Jutarnji list je došao do podatka da su offshore tvrtke i s njima povezane osobe još 2009. godine od mještana Nerežišća počeli za sitne pare otkupljivati poljoprivredne parcele na Vidovoj gori. Šest godina kasnije promjenom prostornog plana Vidova gora svrstana je u zonu gradnje te otkupljena polja i pašnjaci danas vrijede barem deset puta više, a lokalna zajednica povećala im je vrijednost i sagradila asfaltiranu cestu koja parcele povezuje s morem.


Za razliku od premijera, Lovro Kuščević očito nije dobro igrao bridž. Radije je igrao poker s velikim ulozima. Sve donedavno bivši ministar pred kamere je izlazio kamenog lica, hladnokrvno blefirao da se nema čega stidjeti i da je sve po zakonu. Mi mu vjerujemo. Neka sad samo u to uvjeri i USKOK.