Rijetko kada vam padne u ruke knjiga bogata tajnim znanjima. Znamo da to zvuči jako konspirativno, ali kada vidite hrvatski prijevod knjige Victora Ostrovskog, bivšeg Mossadovog agenta, i to u izdanju Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane, svjesni ste da imate pravi raritet.

Riječ je o knjizi punog naziva "Mossad - Bivši agent otkriva akcije i metode izraelske tajne službe" koju je uz Ostrovskog pisala novinarka Claire Hoy. U njoj se detaljno razotkrivaju kako i zašto Mossad operira diljem svijeta i to iznimno uspješno operira. 

Tajne službe su kao dobra infrastruktura. Sve dok uspješno obavlja svoj posao, ni ne znate da postoji. A Mossad ništa ne prepušta slučaju kad je riječ o službi.

Veliko predavanje kadetima držao je Amy Yadr, šef odjela za daleki Istok i Afriku - Tevel (Odjel za vezu s bazama u izraelskim ambasadama). Njegova je priča bila tako fascinantna da se svaki kadet od nakon njegove uvodne riječi upitao: "Kako ga možemo dostići?"

Mossadov agent Tajni agent: "Prislonim mu pištolj na glavu i povučem okidač"

Yadrov odjel je imao ljude na različitim mjestima na cijelom dalekom Istoku, ljudima koji nisu imali previše veze s poslovima tajne službe - puno više morali su raditi na stvaranju okvira i pripremanju terena za buduće poslovne i diplomatske veze. Imali su npr. jednog čovjeka s britanskom putovnicom u Jakarti, koji je radio - skriven. To znači da je indonezijska vlada znala da on radi za Mossad. Imao je već izgrađenu rutu za bijeg i za svaki slučaj pored drugih pomoćnih sredstava - imao je oružja na svom području. 

Imali su i svog čovjeka u Japanu, zatim jednog u Indiji i u Maleziji. Yadr je održavao godišnje susrete sa svojim suradnicima na Sejšelima. Imao je puno zadovoljstva, uz tek nešto malo rizika.

I u Africi su Yadrovi ljudi bili angažirani u prodaji oružja u milijunskim dolarskim iznosima. Ovi ljudi za vezu radili su kroz 3 stupnja. Najprije bi uspostavljali kontakte da utvrde što je nekoj zemlji potrebno, čega se pribojava, koga sve smatra neprijateljem. Sve te informacije prikupljane su kroz aktivnosti na licu mjesta. Iza toga stajalo je promišljanje o izgradnji poslova na tim potrebama, uspostavljanjem bliskih veza i davanjem do znanja odgovarajućoj vladi da je Izrael spreman isporučiti im oružje, stručnjake za obuku i bilo što drugo što se pokaže potrebnim. 

Feljton Ispovijest tajnog agenta: Mučenjem su me učili lagati

Posljednji korak Mossadova čovjeka u ovom procesu, nakon što bi vodstvo zemlje već ovisilo o isporuci oružja, bio je - reći vladi te zemlje daje obvezna npr. uzeti i poljoprivrednu opremu. Vodstvo zemlje dovelo bi se time u položaj iz kojeg se veze s Izraelom mogu samo proširiti,ako se istovremeno uspostave službene diplomatske veze. U biti su ove metode služile uspostavi takvih veza kroz sporedna vrata.

Poslovi s prodajom oružja bili su tako unosni da Mossadovi ljudi nisu morali brinuti hoće li im stranka prepustiti sljedeći korak

Isto su radili i u Šri Lanki. Amy Yadr se uspostavljajući vezu s njima, obvezao vojno opremiti zemlju isporukom važne opreme, uključujući opremanje torpedno-patrolnih brodova.

Istovremeno su Yadr i kolege, opskrbljivali i tamilske ustanike u borbi protiv vlade protu-naoružanjem. Izraelci su stvarali i elitne jedinice za obje strane, bez da je ijedna strana znala za suprotnu. Izraelski ljudi za vezu pomagali su u Šri Lanki i oko poslova administracije u zahtjevima Svjetskoj banci i drugim investitorima za milijunima dolara, podnošenjem lažnih podataka, a sve da bi se moglo platiti oružje.

Vlada Šri Lanke bila je zabrinuta zbog nemira pa je pošto poto htjela razbiti jedinstvo seljaka. Planirala je preseljenje seljaka s jedne strane otoka na drugi i samo je tražila prihvatljivo objašnjenje. Tu se pojavio Amy Yadr. On je smislio veliki "Makaweli projekt", jedan gigantski plan kojim se namjeravalo zaobilaženjem dovesti voda s rijeke Makaweli u sušna područja na drugoj strani otoka. Tvrdilo se da će se time proizvodnja energije u zemlji udvostručiti zahvaljujući vodenoj snazi, a uz to će se moći navodnjavati 300 000 hektara površine. Uz Svjetsku banku, u projekt su bili spremni investirati Šveđani, Kanađani, Japan, SR Njemačka, EEZ i USA i s ukupno 2,5 milijardi dolara.

Bio je to početak jednog preambicioznog projekta, no Svjetska banka i ostali investitori nisu tako mislili, jer kad su oni u nešto uvjereni, onda se to uvijek nastavlja dalje. Prvobitno planiran na 30 godina, projekt je 1977.godine iznenada ubrzan, kad je predsjednik Šri Lanke Junius Jayawardene primijetio da bi, uz malu Mossadovu pomoć, stvar mogla postati iznimno značajna i važna.

Dossier Agent Mossada je u hrvatskom zatvoru, evo kako ih obučavaju

Kako bi, posebno Svjetsku banku, koja je sama investirala 250 milijuna dolara, uvjerili i da je projekt izvediv - što će ujedno biti i dobro obrazloženje za preseljenje seljaka - Mossad je osigurao dva izraelska stručnjaka: jedan je bio znanstvenik ekonomskih znanosti na sveučilištu Jeruzalem, a drugi je bio profesor poljoprivrede. Ta dva stručnjaka dala su svoj stručni sud, ukazali na važnost projekta i predočili troškovnik za njega. Sotel Bonah, veliko izraelsko građevinsko poduzeće, dobio je opsežan ugovor za jedan dio gradnje.

Tu i tamo predstavnici Svjetske banke provjeravali su napredovanja projekta u Šri Lanki, no službe u samom mjestu su bile instruirane kako bi inspektore Svjetske banke mogli I zavaravati. Koristili su nebrojene zaobilazne puteve objašnjavajući ih nesigurnošću položaja - vodeći ih zatim natrag u ista mala područja, gdje su specijalno za ovakve posjete, upriličeni manji građevinski radovi.

Kasnije, kad je Ostrovski radio u Yardsovu Odjelu u Mossadovu Glavnom stožeru, dobio je zadatak da prati Jayawardenovu nevjestu - ženu zvanu Penny, koje je bila u tajnom posjetu Izraelu. Za nju je on bio - "Simon".

Vodili su je gdje god je htjela. Razgovarali su o općenitim stvarima, no ona mu je uvijek htjela ispričati kako se novcima za projekt ustvari plaća oprema za vojsku. Požalila se da izgradnja ne napreduje. Najironičnije u cijeloj priči bilo je, upravo to, što je projekt i izmišljen kako bi se od Svjetske banke izvukao novac, kojim će se platiti oružje.

Izrael nije u to vrijeme održavao diplomatske veze sa Šri Lankom. Zapravo je Šri Lanka sudjelovala čak i u embargu protiv Izraela. Penny je ispričala o svim tajnim političkim susretima koji su se odvijali. Komično je bilo što je u vijestima koje su o ovim susretima prodrle u javnost, rečeno da Izrael ima 150 Katsa stacioniranih u Šri Lanki. Tako puno Katsa nisu imali niti kad bi ih sve skupili iz cijelog svijeta. A zapravo su tamo u to vrijeme bili samo Amy i njegov asistent, obojica u kratkom posjetu.

Šokantni detalji Mossadov tajni dosje: Kako smo lovili Mengelea

Jedan posve novi svijet otvorio se pred Ostrovskim i pred ostalima, kad su u Mossadovom Glavnom stožeru čuli predavanje o odjelu Paylut Hablanit Oyenet (PAMA), što u prijevodu znači “aktivnosti neprijateljske sabotaže", koji se posebno bavio organizacijom PLO. Ovaj Odjel ponekad zovu PAMA - inozemstvo. Suradnici su prvenstveno zaposleni u unutrašnjoj službi i imaju najbolji istraživački odjel u cijeloj organizaciji. Njihove analize odnose se uglavnom na operacije.

Za kadete je to bio pravi šok. "Odveli su nas u jednu prostoriju na šestom katu. Sjeli smo. Rekli su nam da se ovdje dnevno prikupljaju informacije o kretanju PLO-a i drugih terorističkih organizacija. Instruktor je otvorio 30 m široki rasklopni zid na kojem je bila ogromna karta svijeta - bez Sjevernog i Južnog pola. Ispod tog bile su različite kompjutorske konzole. Zid je bio podijeljen u sitne kvadrate, koje su dali osvijetliti. Pritisne li se, npr. tipka “Arafat" na tipkovnici kompjutera, onda se na karti osvjetli posljednje poznato mjesto Arafatova boravka. Postavi li se pitanje "Arafat, 3 dana", onda se osvjetljavaju sva mjesta u kojima ja Arafat boravio u posljednja 3 dana. Aktualni kvadrat osvjetljenje najsnažnije i što vremenski dalje padaju njegova kretanja, to lampice slabije svijetle", piše Ostrovski u svojoj knjizi.