Rijetko kada vam padne u ruke knjiga bogata tajnim znanjima. Znamo da to zvuči jako konspirativno, ali kada vidite hrvatski prijevod knjige Victora Ostrovskog, bivšeg Mossadovog agenta, i to u izdanju Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane, svjesni ste da imate pravi raritet.
Riječ je o knjizi punog naziva "Mossad - Bivši agent otkriva akcije i metode izraelske tajne službe" koju je uz Ostrovskog pisala novinarka Claire Hoy. U njoj se detaljno razotkrivaju kako i zašto Mossad operira diljem svijeta i to iznimno uspješno operira.
Tajne službe su kao dobra infrastruktura. Sve dok uspješno obavlja svoj posao, ni ne znate da postoji.
A Mossad ništa ne prepušta slučaju kad je riječ o službi.
Tijekom obuke, jako puno vremena su posvetili uvježbavanju laganja. Morali su biti spremni i sposobni promijeniti identitet praktički u sekundi. Agentima se lako može dogoditi da imaju po dva ili tri sastanka istog dana i da na svaki sastanak dolaze s drugim identitetom. Vježbali su "legende", lažne identitete i pozadine osobe koju predstavljaju.
Što je to dobra legenda? Čovjek bi je morao moći objasniti s jednom riječju. Nešto što ostavlja ogroman prostor za igru. Pita li vas netko čime se bavite, a vi kažete: "Ja sam zubar", onda je to dobra kamuflaža. Zašto? Jer svi znaju što je zubar. No, zablokira li netko šuteći i moleći vas za pomoć onda ste upali u govna.
Potrošili su dosta vremena vježbajući kamuflažu. Uz pomoć opsežnih materijala iz biblioteke prostudirali su niz gradova, učeći govoriti o nekom određenom gradu kao da su u njemu proveli svoj život. Učili su također kako "izgraditi" određenu osobnost i kako se određenog dana poistovjetiti s određenim zanimanjem. To se obično odigravalo u zajedničkim susretima s iskusnim agentom,a, koji su testirali naše legende (priče), i to onako, jednostavno kroz razgovor.
Vježbe se se odvijale u prostoriji s TV-kamerama, kako bi ostali kadeti u svojim učionicama mogli promatrati.
Prvo što su naučili bilo je kako u ni u kom slučaju ne treba prebrzo iskočiti s puno informacija. To nikako nije samo po sebi razumljivo.
Tu lekciju naučio je posve brzo npr. Zwi G., 42-godišnji psiholog bio je prvi kadet kojeg su podvrgli ovoj vježbi. Zwi je stajao nasuprot Katse govoreći neprekidno 20 minuta, izgovorivši tako sve što je znao o gradu i zanimanju koje je koristio kao pokriće. Riječi su naprosto prštale iz njega. Katsa nije izgovorio ni jedne jedine riječi. Kad su se ponovo našli u učionici, umirali su Ostrovski i kolege od smijeha. Nakon što je Zwi završio, i on je došao unutra, rekavši: "Prošao sam", i bio je luđački sretan.
Činjenica da smo svi bih u vojsci stvorila je u nama osjećaj lojaliteta prema prijateljima. Kada nas je Kauly pitao kako ocjenjujemo razgovor, rekao sam, držim da je Zvvi dobro naučio svoj materijal i da očito dobro poznaje grad. Jedan drugi kolega rekao je daje Zwi govorio jasno i daje njegova priča uvjerljiva.
Zatim je ustao Ran S. rekavši: "Prestanite s tim glupostima. Želite li mi to reći da ste suglasni s onim što se u sobi odigralo? Da niste vidjeli kakvu je grešku taj kicaroš počinio? A on je još psiholog. Mislite li vi uopće svojim glavama? Hoćete li to naučiti na ovom tečaju? Mene zanima što vi mislite. Što stvarno mislite. Počnimo jednostavno s Zvvi G."
Ostrovski ovako piše: "Zvvi je priznao da je pretjerao s uvjeravanjem, da se naprosto prestrašio. To nas je ohrabrilo. Ran nam je rekao da kažemo što mislimo, jer će svaki od nas na kraju doći u poziciju Zvvi G., i ne piše nam se dobro, zabrljamo li. "To bi vam jednog dana, moglo spasiti život", rekao je.
Za 90 minuta Zwi je bio - dotučen, sveden na nulu.Svaka gušterica koja je gmizala učionicom, svaka sitnica koja se dogodila, sve je bilo predmetom našeg komentara. Mi - kao inteligentna ljudska bića, na sve smo imali primjedbu. To je otišlo toliko daleko da smo zahtijevali ponavljanje video-snimke, kako bi dokazali njegovo glupo ponašanje. I to nam je još predstavljalo - užitak."
To se događa, uvjerava nas Ostrovski, kada se u grupi ljudi koji su međusobno snažni konkurenti, odbace sva pravila civiliziranog ponašanja. Mnogi su bili iznenađeni kad su vidjeli kako nakon toga rasprava teče bez zapreka. No pogled unatrag je bio šokantan. Pretjeralo se s iskorištavanjem. Sve se pretvorilo u natjecanje, u kojem je najvažnije bilo tko će zadati najjači udarac s mogućnošću za ublažavanjem.
Svaki put kad se borba svi protiv svih smirivala, Ran i Kauly bi nadolili ulja na vatru, postavljajući nova pitanja. Ovakve vježbe imali su 2-3 puta tjedno. Bilo je brutalno, no oni su zaista naučili kako se izgrađuje kamuflaža i kako se postaje čvrst.
Možda i najveći test dogodio se kada su dobili zadatak da se ležerno obuku i spreme se za putovanje u Tel Aviv. Ostrovski je dobio zadatak da promatra peterokatnicu i da cijelo vrijeme bude na vidljivom mjestu. Bila je noć i nije imao previše izbora pa se odlučio da će se pretvarati da je slikar.
Dok bude crtao, moći će sve nužne informacije zapisati na engleskom. Upita li ga netko zašto crta noću reći ću da se tako lakše koncentrira, a s obzirom da crta u crno-bijeloj tehnici, ne treba tako puno svjetla.
Mir i tišina narušeni su pola sata kasnije, kada se zaustavio auto s probušenim gumama. Iz auta je izišao jedan čovjek.
"Tko ste vi?" pitao je.
"Simon Lahav".
"Što radite ovdje?"
"Crtam".
"Jedan stanar se požalio. Tvrdi - promatrate banku". Na prvom katu zgrade nalazila se, odista, banka.)
"Ne, ja crtam. Pogledajte". Pokazao sam mu svoje skice.
"Ne želim gledati to tvoje sranje, hajde upadaj u auto".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sigurno je MOSAD izdao abecedu za izobrazbu špijuna,malo sutra.