Nakon 50 godina tajnosti, Izrael će u petak objaviti davno zakopane tajne dokumente u kojima se opisuje na koje je sve načine Mossad neuspješno pokušavao uhvatiti nacističkog ratnog zločinca i liječnika Josefa Mengelea, poznatog kao 'anđeo smrti'.
Riječ je o davno skrivenom dosjeu, a djelove dokumenta "Dosje Meltzer" (Meltzer je bilo kodno ime za Mengelea u Mossadu) je na hebrejskom ovih dana objavio izraelski list Yedioth Ahronoth. U njima se opisuje kako je Mossad pokušao prisluškivati Mengelea, provaliti mu u kuću, a čak su imali ideju da pošalju jednu ženu da zavede njegovog sina i tako pokušaju doći do informacija. List navodi da je dosje, koji ima tisuću stranica, krcat izvještaja, karti, mapa i fotografija, a u arhivi Mossad je stajao 50 godina i čak mnogi Mossadovci nisu znali da taj dosje postoji.
Mossad je na hvatanje Mengelea potrošio neviđene količine novca, a među ostalim su čak vrbovali bivše naciste da im pomognu, te novinare.
Novinar Ronen Bergman, koji je objavio priču u Yedioth Ahronothu, u svom tekstu o ovome za New York Times piše kako Mossad zapravo nikada, unatoč svim svojim metodama, zapravo nije ni htio uhvatiti Mengelea. Naime, kako piše Bergman, Mossad je u to vrijeme svoje proritete drukčije posložio i prvo su rješavali 'hitne' slučajeve.
Kada su početkom šezdesetih uhvatili, osudili i ubili Adolfa Eichmanna, glavnog kreatora holokausta, mnogi su vjerovali da je sljedeći na listi Mossada Josef Mengele. No, čini se da Izrael, ako je suditi po novim dokumentima koji će za dan-dva ugledati svjetlo dana, nije bio baš nešto zainteresiran za njegovo hvatanje.
Mengele je iz Njemačke u Argentinu pobjegao 1948. godine, pomoću lažnih dokumenata koje je dobio od Crvenog križa, a prema Mossadovom dokumentu, Crveni križ je u tom trenutku znao da pomažu ratnom zločincu koji želi izbjeći pravdu. U Buenos Airesu je neko vrijeme živio pod lažnim imenom, ali kasnije je nastavio koristiti svoje pravo ime, i čak je na vratima svoje kuće imao pločicu s imenom "Josef Mengele".
Iako su svima bile poznate njegove ratne aktivnosti i monstruoznosti, njemačka vlada nikada nije zatražila njegovo izručenje od Argentine. Ne samo to, već su mu čak i slali raznu dokumentaciju koja mu je trebala pomoći da 'očisti' svoje ime. U Mossadovom dokumentu stoji da je njemački ambasador u Buenos Airesu čak dobio naredbu da se Mengelea tretira kao običnog građanina, jer nitko nije dao nalog za njegovo uhićenje. Kada je nalog konačno izdan 1959. godine Mengele je to doznao i počeo se skrivati - prvo u Paragvaju, a potom u Brazilu.
Mossad je počeo potjeru za Mengeleom u šezdesetima na osnovu dojava koje je dobio od Simona Wiesenthala, slavnog lovca na naciste. Mossad je 1962. godine u svoje redove doveo Wilhelma Sassena, bivšeg nacistu i Mengeleovog suradnika, koji je Mossadu dao informacije da je Mengele pronašao utočište u grupi nacista i njihovih simpatizera blizu Sao Paula.
Nedugo nakon što su dobili tu informaciju, Mossadov tim zadužen za Mengelea primijetili su muškarca koji odgovara opisu Mengela. Viđen je kod apoteke čiji je vlasnik bila osoba za koju se znalo da je u kontaktu s Mengeleom. 23. srpnja 1962. godine, Mossadov operativac Zvi Aharoni, koji je dvije godine ranije identificirao Eichmanna, našao se na blatnjavom putu koji je vodio do farme za koju se vjerovalo da je mjesto na kojem se skriva Mengele. Na putu je sreo grupu muškaraca i jedan od njih je izgledao identično kao traženi nacistički bjegunac.
"Zvi je na Gerhardovoj farmi vidio muškarca koji po opisu, visini, godinama i odjeći koju nosi izgleda kao Mengele", bila je poruka koju je šef Mossada u Južnoj Americi poslao u središnjicu u Tel Aviv.
Kasnije se ispostavilo da je to uistinu bio Mengele. Bergman piše kako je 1999. godine razgovarao s Aharonijem koji mu je rekao da su bili jako uzbuđeni, a one jebio siguran da je samo pitanje dana kada će Mengele završiti na suđenju u Izraelu.
No, šef Mossada u to vrijeme, Isser Harel, naredio je da se cijela stvar pusti. Naime, tog je dana Mossad dobio informaciju da Egipat u svoje redove dovodi njemačke znanstvenike kako bi im radili oružje, a Harelu je naređeno da mu je prioritet broj jedan sprječavanje da do toga dođe. I tako je Mengele pao u drugi plan.
Mossad je u to vrijeme bila još mlada agencija, koja nije imala ni dovoljno ljudi ni resursa. Harel je bio poznat po tome da kad se uhvati jedne stvari, da radi samo nju. S druge strane, Mossad je u slučaju Egipta i njemačkih znanstvenika bio doveden u slijepu ulicu - nisu znali ništa o znanstvenicima niti kakvo oružje rade za Egipat, tada najvećeg neprijatelja Izraela. Harel je zato mobilizirao cijelu agenciju da se bave samo time.
Pola godine kasnije, Harela je zamijenio Meir Amit, koji je agentima naredio da "prestanu loviti duhove iz prošlosti i da se posvete novima izazovima i prijetnjama koje su u tom trenutku prijetile sigurnosti Izraela". Dozvolio je agenciji da se i dalje bavi nacistima, ali samo u onolikoj mjeri koja neće utjecati ni ometati druge agencijske operacije. I tako se nastavilo godinama - slučaj Mengele sve je više padao u zaborav, a tek povremeno su članovi izraelskog parlamenta koji su preživjeli holokaust inzistirali da se lov na Mengelea nastavi.
Mossad je 1968. godine primio nove informacije - potvrdu da Mengele živi na farmi blizu Sao Paula i da ga štite isti ljudi koji su bili pod nadzorom šest godina ranije.
"Nikad nismo bili bliže Mengeleu", napisao je operativac s terena šefu Mossada, te je zatražio dozvolu da uhvati šestorku i podvrgne mučenju dok mu ne otkriju gdje se točno Mengele nalazi. No, njegovi nadređeni iz nekog razloga nisu bili sretni što je toliko 'zagrizao' za Mengelea i naredili su mu da se vrati u Izrael.
Do tada je Palestina postala glavna izraelska briga i Mossad se uglavnom bavio palestinsko-izraelskim pitanjem, a kasnije i sukobom Yom Kippur, potom Sirijom i Mengelea više nitko nije spominjao.
Kada je 1977. godine na vlast došao Menachem Begin, on je htio promjenu. Na sastanku s tadašnjim šefom Mossada Yitzhakom Hofijem je rekao kako je nezadovoljan u kojem smjeru je otišao lov na naciste. Bio je razočaran kada je shvatio da Mossad nema dovoljno resursa za njegovo hvatanje, ali slučaj se barem opet vratio na dnevni red.
U srpnju te godine vlada je odobrila Beginov prijedlog da Mossad ponovno pokrene potragu za Mengeleom, ali i ostalim nacističkim zločincima. "Ako ih ne možete dovesti na suđenje, ubijte ih", bila je naredba. Lov se žestoko nastavio. Mossadovci su čak razmišljali da otmu 12-godišnjeg dječaka i zaprijete mu da će ga ubiti ako im njegov otac, Hans-Ulrich Rudel, lojalni nacist i Mengeleov prijatelj iz djetinjstva ne bude dao informacije koje će dovesti do Mengeleovog uhićenja. Dok su Mossadovci razmišljali hoće li pokrenuti ovu operaciju, Rudel je umro.
1979. godine Mossad se nadao da će uspjeti snimiti razgovor između Mengelea i njegovog sina Rolfa, koji je živio u Zapadnom Berlinu. Obojica su rođeni na isti dan, pa su pretpostavljali da će se sin i otac čuti kako jedan drugome čestitali rođendan. Bilo je to doba Hladnog rata i Berlin je bio krcat špijuna. Mossad nije volio raditi u Berlinu u to vrijeme, osim ako nije nužno, ali ovo im je bila zadnja prilika da čuju Mengelea, pa su se izraelski operativci zaputili u Berlin. Instalirali su uređaje za prisluškivanje u Rolfovoj kući i uredu i na sve njegove telefone.
Međutim, bilo je kasno. Mengele nije dočekao rođendan u ožujku - umro je kao slobodan čovjek u veljači plivajući na plaži u Sao Paulu.
