Primiče se prva polovica svibnja koja se u jednom dijelu BiH, u Federaciji, doživljava kao svojevrsni “Dan D”. U tom smislu su ovdašnji mediji početkom travnja, kao zakašnjelu prvotravanjsku šalu, prenijeli informaciju o sastanku “probosanskih” stranaka s američkom veleposlanicom u BiH Maureen Cormack, izaslanikom EU u BiH Lars-Gunnarom Wigemarkom i direktorom Odjela za južnu i srednju Europu u State Departmentu Matthewom Palmerom.

Radi se o jednom u nizu sastanaka na kojem se pokušava doći do zajedničkog rješenja izmjene Izbornog zakona kojim bi se osiguralo održavanje općih izbora planiranih za listopad ove godine, odnosno implementacija izbornih rezultata.

Krajnji rok za usvajanje izmjena Izbornog zakona u oba Doma Parlamentarne skupštine BiH je prva polovica svibnja, kad bi Centralna izborna komisija BiH (CIK) trebala raspisati opće izbore. “Probosanske” snage zastupali su lideri značajnijih bošnjačkih stranaka: Fahrudin Radončić iz SBB-a, Bakir Izetbegović iz SDA te “ljevičari” Nermin Nikšić iz SDP-a i notorni Željko Komšić iz DF-a. Bošnjačke stranke izišle su sa zajedničkom platformom koja je zapravo nastavak i pokušaj oktroiranja Izetbegovićeva mokrog sna o “vladavini većine nad manjinom”.

Strogo čuvano Tajni CIA-ini dokumenti: "Prlić će dati Posavinu Srbima"

Nažalost, unutar “multietničkog” SDP-a nije se pojavio ni jedan disonantan glas povodom novog svrstavanja vodstva stranke uz SDA, što je ono malo “nebošnjaka” unutar SDP-a preko noći pretvorilo u nepotrebni smokvin list jedne otvorene nacionalističke politike. 

Platforma se sastoji od šest točaka, od kojih su bitne prve tri. Krenut ću redom. U prvoj točki se kaže: “Reducirati nadležnosti Doma naroda Federacije po uzoru na Vijeće naroda u RS-u. Dom da odlučuje isključivo o vitalnom interesu”. Ova točka u potpunosti otkriva namjere “bošnjačkih reformatora” - pretvoriti Federaciju BiH u bošnjačku varijantu Republike Srpske u kojoj jedan narod, bošnjački, nema pravo nazvati jezik kojim govori onako kako to želi, a kamoli nešto drugo. 

Intervencija u povijest Ni pravde, ni mira: Haaški sud ostavio oružje za novi rat

Naime, u RS-u odbijaju prihvatiti naziv bosanski jezik, nego se koristi izraz “jezik bošnjačkog naroda”. Umjesto da inzistira da se u RS-u popravi položaj šačice preostalih Hrvata i Bošnjaka, pretvorenih u građane drugog reda, bošnjačka politika traži isto to za sebe u FBiH. Sve dosadašnje apelacije Vijeću naroda RS-a u vezi zaštite manjinskih prava pokazale su se uzaludnima, dok federalni Dom naroda koliko-toliko učinkovito štiti “manjince” od diktature većine. Ovo vrijedi i za Bošnjake u sredinama gdje su “manjinci”, u Herceg-bosanskoj (Livanjskoj) ili Posavskoj županiji, primjerice.

Nedavno su tako iz republičkosrpske ekspoziture SDA progovorili o ponižavajućoj diskriminaciji Bošnjaka u RS-u, jer im je onemogućena zaštita nacionalnih interesa, navodeći upravo karikaturalno Vijeće naroda RS-a i srpsku većinu u Ustavnom sudu tog entiteta kao glavni razlog. Znači, SDA zagovara u RS-u parlamentarno tijelo slično Domu naroda FBiH, a u Federaciji preslikano republičkosrpsko Vijeće naroda. Principijelno do bola!

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

“U Domu naroda biće najmanje po jedan pripadnik svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona, ako takav postoji u skupštini”, kaže se u drugoj točki ove svojevrsne velikobošnjačke platforme. Upravo je ovo načelo Ustavni sud BiH proglasio neustavnim po apelaciji Bože Ljubića, jer je omogućavao nelegitimno predstavljanje u Domu naroda. Ovom bahatom i neodgovornom okretanju pile naopako moguće je odgovoriti jedino parafrazom jednog stiha Borisa Marune: “Možete zajebavati zdrav razum, ali ne i nas”.

Naravno, kad bi imao tko, jer su oni koji bi im nešto slično trebali poručiti, hrvatska politika u BiH predvođena HDZ-om, sukreatori današnjeg katastrofalnog stanja bosanskohercegovačkih Hrvata, pretvorivši “borbu za hrvatske interese” u unosnu trgovačku sinekuru, što traje više od dva desetljeća, sve dok stvari nisu dovedene do krajnjih konzekvenci, vješto pritom koristeći nastalu političku pat-poziciju kao alibi za sve: nepotizam, pravnu nesigurnost, pa i masovno iseljavanje Hrvata s područja u kojima su “svoji na svome”, primjerice iz Herceg-bosanske ili Zapadnohercegovačke županije.

Isprike i žaljenja Sve balkanske isprike: "Klečim i molim za oprost..."

Treća točka je na prvi pogled najapsurdnija: “Distribucija mandata biće utemeljena na popisu iz 1991.”, iako je 2013. izvršen popis stanovništva kojim bošnjačka strana maše kad joj to zatreba, koristeći rezultate popisa, primjerice, kao ključni argument “vladavine većine nad manjinom”.

Da bi se shvatio ovaj zahtjev, treba se vratiti u 2000., kad je visoki predstavnik Wolfgang Petrich uspostavio nekakvu “konstitutivnost sva tri naroda na teritoriji cijele BiH”, što je zapravo samo jedna lijepa i besmislena fraza, kojoj je prvenstveno bio cilj smanjiti ovlasti RS-a, propisujući novi način izbora u federalni Dom naroda, u kojemu stoji da se iz svake županije bira najmanje po jedan predstavnik svakog od tri naroda. Ta odredba omogućila je bošnjačkoj strani gotovo potpunu kontrolu srpske kvote u Domu naroda FBiH, te jednu trećinu hrvatske. Apelacija Bože Ljubića ne vrijedi samo za Hrvate, nego i Srbe. 

I to je, po mojemu mišljenju, osnovni razlog što dosad nisu izmijenjene sporne odredbe Izbornog zakona. Ako bi ove izmjene bile dosljedno provedene, tad bi Srbi u Federaciji prvi puta sami birali svoje predstavnike, proporcionalno teritorijalnoj zastupljenosti, što bi im možda u nekoj budućoj konstelaciji snaga omogućilo jednostavnu blokadu Federacije kad god to požele.

Kakvo pomirenje!? Nakon Haaga: Svi preziru nečije žrtve

Zbog toga se inzistira na popisu stanovništva iz 1991., jer je tad najveći broj Srba s prostora današnje Federacije živio na području Sarajeva, tako da bi to SDP-u omogućilo nesmetan nastavak uzurpiranja srpskih mjesta u federalnim institucijama, naravno uz pomoć bošnjačkih glasova.

Ta lažna konstitutivnost u osnovi je svih današnjih problema Federacije BiH, a samim tim i države BiH, jer je Daytonski sporazum prihvatio rezultate etničkog čišćenja, oformivši Republiku Srpsku kao srpski entitet, a Federaciju kao bošnjački i hrvatski, i tu nikakve naknadne intervencije nisu mogle bilo što bitno izmijeniti.

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Ovaj infantilni pokušaj ovladavanja RS-om završio je potpunim fijaskom, Republikom Srpskom kao neupitnom državom u državi, bez obzira na diktatorske ovlasti tadašnjih visokih predstavnika, iako ne treba smetnuti s uma i neke iznimno pozitivne stvari koje je donio: jedinstvene oružane snage, graničnu policiju, poreznu upravu, sudstvo...

Nažalost, tom lažnom konstitutivnošću još uvijek se maše u Federaciji BiH. Tako SDP nastoji “zaštititi” konstitutivnost Srba u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, bez obzira što nitko ne zna što to točno znači, osim što će nekoliko novih SDP-ovaca zasjesti na državni budžet, i bez obzira na to što predstavnici Srba tu “bošnjačku borbu za njihova prava” smatraju prvorazrednim licemjerjem, jer se zapravo sve svodi na otimačinu manjinskih mjesta u zakonodavnim i parlamentarnim tijelima.

BiH Kolinda u Sarajevu: Tema izbori ili Dodikova garda

Dakle, “konstitutivnost svih na svakom pedlju BiH” zaostavština je iz vremena kad su visoki predstavnici mogli mijenjati i matematička pravila te koja je u konačnici proizvela iznimno opasne i obeshrabrujuće međunacionalne antagonizme.

Nakon navedenog sastanka, njegovi domaćini, američka veleposlanica Maureen Cormac i Lars-Gunnar Wigemark, ocijenili su ga “pozitivnim i konstruktivnim”, dok je predsjednik HDZ-a Dragan Čović najnoviju bošnjačku platformu nazvao pokušajem stvaranja bošnjačkog entiteta, s čime se teško ne složiti.

Doduše, nekoliko dana kasnije, nakon reakcije Hrvatskog narodnog sabora (HNS), Lars-Gunnar Wigemark je donekle reterirao u svojim stavovima: “Važno je fokusirati se na presudu ‘Ljubić’, to je jedan od predmeta koji se bavi pitanjem direktnog izbora u Dom naroda”, izjavio je za televiziju N1. Ovih dana, također, veleposlanica Cormack i Lars-Gunnar Wigemark sastat će se s predstavnicima stranaka koje sudjeluju u radu HNS-a, međutim teško da može doći do bilo kakvog dogovora dvije strane, bošnjačke i hrvatske, tako da preostaje diktat međunarodne zajednice ili postizborni kaos. 

Slobodan pad SDP-ov stil - arijevski prezir prema Hrvatima iz BiH

Ukratko, stvoreni okvir kojim se nastojalo na ratnim ruševinama izgraditi utopiju “zajedničkog identiteta višeg političkog reda” (Ivan Lovrenović) u međuvremenu se pretvorio u savršenu klopku iz koje se moguće iskoprcati jedino uz pomoć njenih kreatora, međunarodne zajednice čiji je autoritet u međuvremenu rapidno opao. Prilično beznadno! Ono što ulijeva određenu dozu optimizma su nastale pukotine u dosad homogenom i kompaktnom bošnjačkom korpusu.

Naime, “Naša stranka” nije sudjelovala u ovom najnovijem “svebošnjačkom konsenzusu”, iako je ranije podržala jednostrano izglasane rezolucije koje su pokretali članovi SDP-a, šireći na taj način međunacionalnu netrpeljivost, te se ovim odmakom nametnula kao jedina alternativa vladajućem političkom modelu i legitimirala kao jedina multietnička stranka u zemlji, što naravno nije promaknulo Izetbegovićevim kerberima: prije nekoliko mjeseci u Skupštini Sarajevske županije poslanici SDA verbalno su napali Peđu Kojovića, predsjednika Naše stranke, nazvavši ga četnikom, jer je njegova stranka insistirala da se promijeni ime jedne sarajevske osnovne škole, nazvane po antisemitu i filofašistu Mustafi Busuladžiću.