Ni pravde, ni mira: Haaški sud ostavio oružje za novi rat

Skoro četvrt stoljeća trajao je rad Haaškog tribunala i danas sve zaraćene strane - i Srbija i Hrvatska i BiH imaju pravo ocjenjivati njegov rad. Srbi ga smatraju antisrpskim jer je od šest doživotnih robija svaka izrečena Srbima, a Ratku Mladiću presuđeno je i zbog genocida, no nepravednim ga smatraju i Bošnjaci i Hrvati jer svaku presudu smatraju bacanjem mrlje na njihov pravedan rat.

Zadatak Haaškog suda, kako je pisalo u osnivačkom aktu, bio je da pomiri zakrvljene balkanske narode, no rezultat je bio sasvim suprotan, a u tome se slažu i svjetski ugledni stručnjaci za Balkan.

Manipuliranje dokazima

Robert Hayden, američki profesor povijesti i prava, koji je proučavao područje bivše Jugoslavije i tranzicijske procese, smatra:

- Lokalni politički lideri pojedine presude, kao i dokazni materijal koriste kao argumente u sukobima s drugim liderima u regiji, a to ne ide u prilog pomirenju. To nema nikakve veze s pomirenjem, to je municija za buduće političke sukobe. 

Slično o Tribunalu misli i James Ker Lindsay s Londonske ekonomske škole, inače stručnjak za Balkan i jugoistočnu Europu. smatra da haaške presude neće odigrati nikakvu pozitivnu ulogu u promoviranju pomirenja: 

- Štoviše, sve što je učinjeno samo je donijelo ogorčenost na svim stranama. U Srbiji ima mnogo bijesa u onome što ljudi vide kao antisrpsku pristranost suda. Sud jednostavno nije zaradio poštovanje u očima javnosti. U međuvremenu, u drugim dijelovima regije postoji gnjev jer je sud pokvario sliku o njihovim zemljama. Mnogi u Hrvatskoj i Bosni i na Kosovu, smatraju nečuvenim što je prst krivice uperen u njihove vojne zapovjednike i političke lidere. Činjenica da je mnogo tih zapovjednika, kao što su Gotovina, Haradinaj i Orić - oslobođena, za njih je argument da njihove aktivnosti ne zaslužuju osudu i da nije ni trebalo da budu dovedeni pred Haaški tribunal. Pod takvim okolnostima teško je vidjeti kako je sud postavio bilo kakve temelje pomirenja.

Dokumenti za proučavanje

Nastojanje Tribunala da kroji povijest primijetio je i američki ekspert za Balkan Daniel Serwer, koji kaže:

- Povjesničari su mnogo bolji u pisanju povijesti nego li sudovi. Ljudi na Balkanu moraju pogledati izvan Haaškog tribunala da bi shvatili što se događalo 90-ih. Ono što je sud zabilježio je - u najboljem slučaju - nedosljedno. 

Povjesničari smatraju da je dobro što je ostao veliki broj dokumenata iz kojih će se jednog dana moći proučiti što se doista događalo 90-ih u Hrvatskoj i BiH.  

Do tad Haaški tribunal ostat će upamćen kao sud koji je osnovao UN na prijedlog tadašnje američke državne tajnice Madeleine Albright i trebali su ga financirati isključivo Ujedinjeni narodi. 

Osnovan je u svibnju 1993. godine kao odgovor na zločine počinjene u ratu u Hrvatskoj i BiH, a ovo je prvi sud za ratne zločine koji su UN osnovali nakon nirnberškog i tokijskog procesa na kojima se sudilo za fašističke zločine i zločine japanske vojske u Drugom svjetskom ratu. 

Srbi dobili 1.100 godina zatvora

Haaški tribunal sudio je za genocid, zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija, a prva optužnica je podignuta protiv Dragana Nikolića, komandanta logora Sušica u Istočnoj BiH dok je prvo suđenje bilo Dušku Tadiću za zločine u logoru u Omarskoj tijekom 1992.

Prva presuda donesena je protiv Dražena Erdemovića, bosanskog Hrvata, zbog zločina u Srebrenici, a on je prvi priznao krivicu za zločin. Za 24 godine postojanja sud je optužio 161 osobu od toga 109 Srba.

Ukupno je oslobođeno 19 osumnjičenika, među njima samo trojica Srba.

Povučeno je ukupno 20 optužnica, a protiv 17 postupak je obustavljen zbog smrti prije odlaska u Haag ili tijekom postupka.

Svih šest doživotnih kazni izrečeno je samo Srbima, a u slučaju 20 optuženika presude su donijete na temelju priznanja o krivici, no među njima nije bila i Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske.

Izdašni budžet

Pred sudom se je svjedočilo 4.650 svjedoka. Do danas ukupno 56 osuđenih je odslužilo kaznu, a još 18 ih je u zatvorima. Srbi su dobili ukupno 1.100 godina zatvora, a svi ostali ukupno oko 360. 

Osuđena su ukupno 72 Srbina, 20 Hrvata, 6 Muslimana i po jedan Albanac i jedan Makedonac. 

U ožujku 2016. godine Tribunal je imao 425 zaposlenih iz 69 država, a kad je počinjao s radom 1993. godine tamo je bilo 1.200 zaposlenih. Ukupno je rad Haaškog tribunala koštao oko 2,5 milijardi dolara, a budžet u zadnjih sedam godina bio je oko 720.000.000 dolara. 

Osmorica haaških osuđenika umrli su nakon suđenja ili tijekom izricanja kazne a to su Milan Babić, Ljubiša Beara, Miroslav Deronjić, Mile Mrkšić, Zdravko Tolimir, Milan Gvero, Drago Nikolić, Rasim Delić, dok je osam osoba preminulo u Haagu tijekom suđenja. To su bili Slobodan Milošević, Đorđe Đukić, Goran Hadžić, Slavko Dokmanović, Milan Kovačević, Mehmed Alagić, Momir
Talić, Slobodan Praljak. 

Prestankom rada Tribunala, zaostali procesi prelaze u nadležnost tzv. Mehanizma za međunarodne krivične sudove koji je uveden 2013. godine, piše Blic. Stav komentatora najbolje se očitava u naslovu teksta doista indikativnog naslova: "Haag ostavio streljivo za buduće sukobe"