Ustavni sud objavio je da je Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, poznatiji kao "lex Agrokor", u skladu s Ustavom.

Za ovu odluku troje ustavnih sudaca glasalo je protiv. Sve troje u Ustavni sud je došlo s liste SDP-ove koalicije, a to su Lovorka Kušan, Andrej Abramović i Goran Selanec. U izdvojenom mišljenju, naveli su, pored ostalog "da značajan broj odredbi Zakona, nije u skladu s Ustavom RH". 

"Slažemo se s većinom u ocjeni da je s ustavnog aspekta cilj radi kojeg je Zakon donesen legitiman, no bez obzira na pitanje ustavne legitimnosti cilja, Zakon predstavlja nerazmjerno ograničenje ustavnog jamstva poduzetničke slobode, odnosno temeljnog prava na djelotvornu sudsku zaštitu (pravni lijek) kojeg nije moguće opravdati ciljem radi kojeg je zakon donesen", navode u Izdvojenom mišljenju Lovorka Kušan i Goran Selanec. 

Evo tko su troje sudaca Ustavnog suda koji smatraju da Lex Agrokor nije u skladu s Ustavom RH.

Goran Selanec

U srpnju prošle godine predsjednik SDP-a Davor Bernardić izjavio je da će stranka podržati kandidata za ustavnog suca, Gorana Selanca. U to vrijeme ovaj 42-godišnjak bio je zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Postao je jedan od najmlađih ustavnih sudaca u Hrvatskoj. 

U njegovoj profesionalnoj biografiji piše da je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu 2000. godine, a već dvije godine kasnije magistrirao je na temu Europske konvencije o pravima čovjeka i njezinu utjecaju na hrvatski pravni sustav.

PORTRET SUCA Sudac Šeparović: Špijun, odvjetnik i plagijator

Magistrirao je i doktorirao na jednom od najprestižnijih američkih sveučilišta - University of Michigan - a uz putovnicu tamo je ponio i preporuku Siniše Rodina, svog mentora i jednog od najvećih stručnjaka za europsko pravo. Selanec je odabrao Michigan iako je mogao birati između Harvarda, Northwesterna, Stanforda i Chicaga, budući da je imao uvjete da bira neko od tih sveučilišta.  

Potkraj magisterija počeo je raditi na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao na Katedri za ustavno pravo, a 2004. prešao je na Katedru za europsko javno pravo.

Za kandidaturu na Ustavni sud prošle je godine zbog svoje profesionalne biografije imao veliku podršku nevladinih udruga. Naime, 2009. do 2012. radio je pri Mreži nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije, a 2012. postaje i prvi hrvatski predavač na Akademiji europskog prava - Europäische Rechtsakademie, koju je osnovala Europska unija.

Kad se prvi put kandidirao za suca Ustavnog suda 2016. godine, na pitanje zašto to želi, rekao je da je cijelo njegovo školovanje išlo u tom smjeru, te se osvrnuo na rad ove institucije:

'Ustavni sud na samom je vrhu ustavnog poretka RH i oni koji su zainteresirani biti dio te institucije prate kako ona radi, živi i razvija se. Što se tiče ovog Ustavnog suda, sigurno da ima i dobrih i loših strana. Zadnjih je godina bilo dosta kontroverzi, no ovo je klasičan sustav za ovaj dio Europe.'

Dodao je da Ustavni sud RH radi bez velike doktrine i da to znači kako se ne može s visokom vjerojatnošću predvidjeti kako će sud odlučiti. 

Napokon Dalićka priznala: "Odgovorna sam za lex Agrokor"

"Ne postoji dakle jasan smjer u kojem sud ide i prema kojem bi se mogle predvidjeti odluke. Ovdje ne znate koji glas je na kojoj strani, pa je Sud teško pratiti. S druge strane, vole koristiti taj baršunasti jezik, bogate pojmove koji puno obećavaju, i onda pogledate to sve i pitate se kako to da u konkretnom slučaju te reference ne odgovaraju. Pitanje je zašto se recimo tada citirala odluka nekog drugog visokog suda, ako se ona kasnije ne koristi?" 

Poentirao je ocjenom pravosudnog sustava:

"Mi danas imamo prilično slabo povjerenje u čitav pravosudni sustav, ali mislim da je to vezano uz ovo o čemu smo već razgovarali. Kada gledate odluke naših sudova, one su često jako suhoparne i formalne. Ljudi kada ih pročitaju ne mogu do kraja shvatiti zbog čega je sud stao na jednu ili drugu stranu. To je i zato što se sudovi ponašaju kao da ne mogu tumačiti odredbe. Ako ne objasnite ljudima zbog čega je izabrano jedno, a ne drugo tumačenje, onda niste uvjerljivi većini" 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Andrej Abramović

Prije no što je imenovan za ustavnog suca, također je imao bogatu profesionalnu biografiju. I on je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1993. godine, a pravosudni ispit položio je 1995. 

Stažirao je kod odvjetnika Jurja Vedrine i Milorada Čađenovića od 1994 do 1996. a onda je izabran za suca Općinskog suda u Zagrebu, da bi 11 godina kasnije bio zbog preustroja premješten na Općinski građanski sud. Kako je napisao u službenoj biografiji, bio je voditelj grupe za medijske sporove i sudio široki spektar građanskopravnih sporova. 

Sredinom 2012. trajno je premješten na Upravni sud u Zagrebu, a iste godine postao je predsjednik tog suda. Tada je u jednom razgovoru za Večernji list ponovio ono što je rekao pred DSV-om kad su ga odabrali za predsjednika Upravnog suda:

""Radi tako da tvoje djelovanje može postati zakon."Sudac mora biti intelektualac koji stalno radi na sebi, ne samo u struci. Nije dovoljno biti fahidiot da bi bio dobar sudac. Sudska praksa ne bi smjela biti izvor prava, smatra, sve dok ne budemo imali kvalitetne suce koji će je biti u stanju proizvoditi."

Andrej Abramović je autor desetaka stručnih  članaka, a kako je napisao, smatrao  se prikladnim kandidatom za suca Ustavnog suda RH zbog 20-godišnjeg sudačkog iskustva, te predmetima vezanim za pitanja ljudskih prava. Jedan detalj koji nije važan za stručnost, ali jest za ljudskost - Abramović je, kao predsjednik Upravnog suda, na posao dolazio biciklom.

Lovorka Kušan

Jedino se o Lovorki Kušan zna nešto više nego li o njezinim kolegama. I ona je diplomirala na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1991., a položila Pravosudni ispit 1994.

Od 1991. do 1994. bila je odvjetnička pripravnica u odvjetničkoj kancelariji odvjetnika Zlatka Kušana u Ivanić-Gradu. Od 1995. do 1996. radila je kao pravnica u Hrvatskom društvu skladatelja, gdje se bavila zaštitom autorskih prava. Od 2000. zastupala je stranke pred Europskim sudom za ljudska prava, a bavila se posebno strateškom litigacijom u području zločina iz mržnje, prava na dom, diskriminacije, prava na obrazovanje i prava osoba s invaliditetom.

Cijelo vrijeme do imenovanja u Ustavni sud bavila se odvjetničkom praksom i to samo iz područja  ljudskih prava. Bila je aktivistica HHO-a, suradnica Europskog centra za prava Roma, te lokalna konzultantica Vijeća Europe za romska pitanja u Hrvatskoj. "Pristup Roma zapošljavanju". Od 2009. do kraja lipnja 2016. bila je članica Europske mreže pravnih eksperata u području nediskriminacije.

IVICA TODORIĆ 'Ne tužim domovinu, već njezine nerazumne političare'

Hrvatsku državu nekoliko je puta pobijedila u sporovima pred sudom u Strasbourgu i dokazala da Hrvatska ne poštuje ljudska prava svojih građana. Kako je rekla, za ljudska prava se zainteresirala kad je kao 19-godišnjakinja 1980. godine ušla prvi put u londonski Amnesty International kamo ju je odveo njezin stric, hrvatski emigrant Jakša. 

Jedan djed joj je kao civil nestao na Bleiburgu, vjerojatno je ubijen iako nije pripadao ustaškom pokretu, stric Jakša je velik dio života proveo kao politički emigrant, pobjegavši nakon što je na kraju studiranja na Pravnom fakultetu branio kolegu studenta u postupku na fakultetu. Kako je ispričala za 'Jutarnji list', zbog povijesti svoje obitelji zainteresirala se za usavršavanje na pravnom području zaštite ljudskih prava.