Ne znam koga vi smatrate imućnim, ali naša imovina je uredno prijavljena na saborskoj imovinskoj kartici, a kasnije i na sličnom dokumentu u Europskom parlamentu te nema nikakvih tajni oko te imovine, sve je transparentno. Zna se da  je moj suprug pomorski kapetan, ali i da smo dio imovine naslijedili od suprugove obitelji s Pelješca, a dio od moje obitelji iz Konavala. Ako vas zanima kuća u kojoj živimo, ona je za nas neprocjenjiva jer smo cijeli radni vijek ulagali u nju, ‘vezali’ se za nju i nije na tržištu, komentirala je još prije tri godine Dubravka Šuica za 24sata svoju imovinu koja je opet u fokusu nakon što je kandidirana za potpredsjednicu Europske komisije. 

Pitanja o podrijetlu imovine Dubravke Šuice došla su i do Europskog parlamenta. Nema dvojbe da su tome pridonijeli i prilično lakonski odgovori same Šuice i HDZ-ovaca kad je Gong zatražio odgovore. Kao i u nekim drugim slučajevima, nisu ponuđeni konkretni odgovori nego se sve svelo na to da treba vjerovati na riječ Šuici. A ona se pravdala jednostavnom rečenicom da joj je muž pomorski kapetan 40 godina i da zato ima dovoljno prihoda.

Na kraju je popis imovine Šuica i objavila, ali bez vrijednosti samih nekretnina, a na njega nisu ušle ni pokretnine poput automobila ili jahte, koja je bila u staroj imovinskoj kartici, a u ovom trenutku nepoznato je da li je još u vlasništvu obitelji. Kad na to dodate da je Šuica često bila i pod oporbenim kritikama da je još kao gradonačelnica Dubrovnika sklapala štetne poslove, bila je pod istragom Uskoka, Porezna uprava joj je razrezala plaćanje poreza koje po njima nije prijavila, jasno je da je tema intrigantna te da ni Šuica ni HDZ ne bi trebali izbjegavati odgovore na pitanja o podrijetlu imovine. 

Uglavnom, sva vrednija imovina glasi na supruga Stijepu. Na njega glasi vila u Dubrovniku koju su sami sagradili i koja je obiteljski dom. I stan u Zagrebu, za koji nisu objavljeni ni lokacija, ni površina, ni vrijednost. No mi smo otkrili da je riječ o trosobnom stanu na drugom katu u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Površina je 82,7 metara, a zbog izmjena u zemljišnim knjigama nemoguće je vidjeti kako je i kad kupljen. U svakom slučaju, na njemu nema nikakvih zabilježbi kredita, što znači da je kupljen gotovinom. Po cijenama u Zagrebu i s obzirom na to da je riječ o samom centru grada, taj stan vrijedi između 200.000 i 250.000 eura. 

Na supruga Stijepu glasi i vikendica u Blidinju u Bosni i Hercegovini, ali njezina površina nije objavljena. Stijepo Šuica još ima kuću i zemlju pokojnih roditelja na Pelješcu. U svojoj prijavi Europskoj komisiji Šuica nije navela koliko zemljišta posjeduje suprug, a niti odgovara na upite za pojašnjenja. Prije tri godine nam je rekla da je riječ o 190.000 četvornih metara šume i vinograda. Sama Dubravka posjeduje nedovršenu obiteljsku kuću u Cavtatu. Njezinu fotografiju je sama objavila na Twitteru uz poruku kako je tvrdnja da je vrijednost obiteljske imovine čak pet milijuna eura “fake news” - lažna vijest. 

Ali koliko je vrijedna imovina, nikad nije objavila. Tu treba voditi računa da se vrijednost imovine mijenja. Nije isto koliko je netko uložio, primjerice, u obiteljsku kuću, a koliko ona vrijedi u Dubrovniku 10 ili 20 godina kasnije, kad je taj grad postao sinonim za divljanje cijena nekretnina.

Oprost za kriminal Ozakonili pljačku: Ustavni sud zaštitio je ratne profitere

No istraživački tim Expressa je otkrio i još jednu nekretninu koja se dosad ne spominje ni u kakvim imovinskim karticama. I po zakonu i ne mora biti spomenuta jer ne glasi ni na jednog od supružnika.

Riječ je o stanu u Zagrebu koji glasi na njihovu kćer Mirtu. Mirta se udala prije tri godine, a Šuica je postala ubrzo i ponosna baka. Kći se udala za poduzetnika Petra Caktaša, odvjetnica je i njena imovina ne bi inače bila predmet nikakvog propitivanja. No pet godina prije udaje, 2011. godine, mlada Mirta postala je vlasnica stana koji bi teško mogla sama financirati. 

Dok se mladi nakon fakulteta uglavnom moraju mučiti da pronađu posao, a onda s obitelji dižu kredite i na 30 godina, to za kćer jedinicu nije bio put. Postala je vlasnica četverosobnog stana površine 91,36 četvornih metara u centru Zvonimir u Zagrebu, na križanju Branimirove ulice i Ulice Ljudevita Posavskog. Cijeli blok zgrada je gradila prije propasti građevinska tvrtka Tehnika i zbog svoje kvalitete i lokacije su bili prodavani i po cijenama od 2250 do 2500 eura. To znači da je cijena plaćena za njega minimalno 205.000 eura. Stan ima uz tri sobe i dnevni boravak, blagovaonicu, izbu, loggiu i kupaonicu. Na njemu nema nikakvih tereta i kredita, što također znači da je kupljen jednokratnom isplatom, pa je za pretpostaviti da su roditelji kroz kupnju pomogli kćeri jedinici da se skući.

Dosad je bilo potpuno nepoznato i zašto je Porezna uprava istraživala Dubravku Šuicu i njenog supruga. Činjenica je da su bili u nadzoru obiteljskih prihoda 2009. godine i provjeravali prihode obitelji unazad četiri godine. Sve je završilo 2010. godine, a Šuici i njenom suprugu je razrezano da moraju platiti dodatni porez. Ali sve je palo na sudovima i novac je Porezna uprava morala vratiti obitelji. 

Mediji su spekulirali da je utvrđen nesrazmjer imovine od čak 1,9 milijuna kuna, ali iz dokumenata koje ekskluzivno objavljujemo i iz razgovora s ljudima upućenima u slučaj vidljivo je da se ne radi o tako velikom iznosu. Iako joj to ide u prilog, Šuica je šturo govorila i o tom poreznom nadzoru.

- Budući da je dio akata riješio upravni sud, a dio Ustavni sud, tako da je poništio porezna rješenja, ostvarili smo pravo na povrat plaćenoga poreza, koji nam je vraćen prema propisanoj dinamici Porezne uprave - odgovorila je Šuica sredinom rujna portalu Faktograf.

Ali nije htjela reći o čemu se radi. Očito je za nju to neugodna epizoda.

Dubravku Šuicu osobno je od plaćanja poreza spasio Ustavni sud prije tri godine. Za razliku od Šuice, koja o svemu šuti, Ustavni sud je bez ikakvih problema dostavio te odluke poštujući to da javnost ima pravo znati argumente koje su koristili.

Iz odluka nisu vidljivi iznosi. Niti koje je Porezna uprava utvrdila niti koliko poreza je naplatila od Šuice. Ali je jasno da je Porezna uprava za tri godine: 2005., 2006. i 2009., utvrdila da Šuica nije prijavila sve prihode koje ima, te su na to razrezali plaćanje poreza. Šuici je taj dodatni prihod stizao od njenih međunarodnih funkcija koje je obavljala dok je bila gradonačelnica Dubrovnika.

Braća Brkić Nakon Vase, USKOK kreće istražiti i imovinu brata Joze

Nevjerojatno, ali naknade koje je dobivala nisu sjedale na njen račun nego na žiro račun supruga?!. Za svaku navedenu godinu Porezna uprava je utvrdila isto.

- Porezna obveznica ostvarila je dohodak izravno iz inozemstva koji nije prijavila u godišnjoj prijavi. Utvrđeno je da porezna obveznica na devizni račun supruga primala naknade putnih troškova za sudjelovanje u radu tijela Vijeća Europe, koji se smatraju drugim dohotkom - navodi se u rješenjima Porezne. I zaključuje se da je na te druge dohotke bila dužna obračunati i uplatiti u obvezne doprinose.

Iznosi se ne spominju. Ai se spominju koje je sve inozemne funkcije imala: Članica predsjedništva Europskog udruženja povijesnih gradova i regija, potpredsjednica Doma lokalnih vlasti Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe, predsjednica izaslanstva Republike Hrvatske u kongresu lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe.

Te funkcije rijetko tko pamti, ali je činjenica da je za njihovo obavljanje dobivala naknade putnih troškova. Sama Šuica u svom odgovoru navodi da je dobivala i druge naknade za učinjene troškove. Rješenje Porezne je potvrdio i Upravni sud i Visoki upravni sud.

Nisu prihvatili Šuičine argumente. Ona je, ukratko, tvrdila da je Porezan uprava pogriješila, a zatim i Visoki upravni sud, jer uopće nisu razmatrali da je isplatitelj neprofitno tijelo. I da ona nije primala nikakvu plaću niti naknadu za svoj rad nego je bila volonterka. Jedino što su joj plaćali su putni troškovi, dnevnice i ostali troškovi za koje se moralo dokazati da su nastali. Prema odredbama zakona koje je citirala Šuica, njoj zbog toga ne bi trebali biti naplaćeni porez i obvezna davanja na te naknade. 

- Naknadu troškova putovanja na sjednice tijela Vijeća Europe u cijelosti su proglašene oporezivim, bez mogućnosti prihvaćanja bilo kakvog troška u vezi putovanja - pisala je Šuica. 

U cijeloj ovoj obrani niti jednom nije obrazloženo zašto je gospođa Šuica primala te naknade na devizni račun svog supruga tijekom tri godine. 

Ustavni sud je vratio Visokom upravnom sudu sva tri slučaja na ponovno razmatranje i poništio postojeću presudu jer je smatrao da nisu razmotrili sve Šuičine prigovore i da nije imala pravo na pravično suđenje. Ustavni sud je naglasio da on ne ulazi u provjeru točnosti svih podataka nego se zadržava na tom formalnom dijelu. Suci su kritizirali i rad Ministarstva financija i Visokog upravnog suda da nisu ni razmotrili ni obrazložili odbijanje Šuičinih argumenata iako Ustavni sud smatra da je pogrešno primijenjeno pravo. 

- Način na koji je Visoki upravni sud postupao ne može se nazvati drukčije nego arbitrarnim. Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom. Nisu poštovana ni ustavna jamstva sudske kontrole upravnih akata, koja podrazumijevaju stvarnu i učinkovitu neovisnu i nepristranu sudsku zaštitu od nezakonitih akata državni tijela - zaključio je Ustavni sud.

Na 10 godina Insajderski izvještaj: Kako Lovru strpati iza rešetaka

Odluke Ustavnog suda u tri godine su apsolutno identične i jednoglasno su donesene 11. svibnja 2016. godine. U Vijeću koje je odlučivalo bio je i predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, a predsjedao mu je ustavni sudac Antun Palarić. Palarić je inače godinama bio dužnosnik u HDZ-ovim vladama zadužen za upravu i pravosuđe prije nego što je imenovan u Ustavni sud. 

Ali ako je i teško razumjeti sve pravne termine, nema niti životne logike da se na naknadu troškova obračunaju porez i doprinosi. Pogotovo ako je Šuica iz svog džepa, na prihode na koje su već plaćeni porezi, platila, primjerice, avionsku kartu, a onda joj je to refundirano. No ostaje misterij zašto je to dobivala preko računa supruga jer to ostavlja sumnju da je pokušala prikriti priljev novca. 

A upravo je suprug bio druga meta provjera. Kako su nam objasnili upućeni, sve do 2008. godine nije bilo jasno regulirano kako oporezovati pomorce s obzirom na to da oni veći dio godine nisu u Hrvatskoj. Saznali smo i sve detalje tih provjera. 

Porezna je prije devet godina radila na predmetu nesrazmjera imovine obitelji Šuica. Naime, većina nekretnina je na njezinom suprugu, tako da se zapravo provjeravalo kako je on stekao tu imovinu.

-  Koliko mi je poznato, gospođa Šuica je u procesu sudjelovala i davala izjave po tom pitanju. Nekoliko mjeseci je sve trajalo dok na kraju nije završilo na upravnom sudu – priča nam izvor dobro upućeni u rad dubrovačke ispostave Porezne uprave, gdje se i vodio slučaj. 

S obzirom na to da se u javnosti špekulira kako se radio pritisak na poreznike zbog Šuice, pitali smo naš izvor je li to istina. 

- Gledajte, da je bilo neugodno onome tko je radiona tom slučaju, vjerujem da jest, no ako pitate jesu li tražili obustavu postupka, mogu vam samo reći ovo: da je, recimo, do toga došlo, slučaj sigurno ne bi završio na sudu. Dakle, nije istina da se urgiralo na bilo koji način – tvrdi naš izvor. 
Ujedno ističe da se su milijunske brojke koje se spominju prenapuhane.

- Ne kažem da je sve čisto i nikoga ne branim jer u životu je istina uvijek negdje na sredini. No činjenica je da su kuću sami podigli, a to što ona danas po tržišnoj vrijednosti vrijedi velik novac jer je u centru Dubrovnika, drugi je par rukava. Kad se gleda nesrazmjer imovine, svakako treba uzeti u obzir i koliko je netko u nešto uložio – kaže naš izvor.

Pojasnio je i gdje je bio najveći problem za Poreznu upravu u ovom slučaju.

- Porezna je ta koja treba pronaći dokaze kad sumnja da se radi o nesrazmjeru primanja i posjedovanja imovine. Općenito govoreći, imati muža pomorca za to je najbolji alibi za, nazovimo to, sivu zonu. Ti ljudi zarađuju velik novac i uz to rade za strane kompanije. Kad netko plovi 30 godina, teško je stupiti u kontakt s tvrtkama na otocima i doći do ljudi koji su uopće povezni s njima jer se mnoge ugase. Građani uz to nisu ni dužni čuvati svoje platne liste. Stoga sud uglavnom priznaje u takvim slučajevima kad kažu da su puno zarađivali iako nema dokumentacije koja to može potvrditi – pojasnio je.

To se slaže i s tvrdnjama našeg drugog sugovornika, da je i Stijepi Šuici razrezan porez jednim tumačenjem kako je trebao prijaviti prihode iz inozemstva, ali je to na kraju poništeno na Upravnom sudu. 

Dakle, iz ovog je jasno da poreznici i nisu baš našli ogromne nesrazmjere koji bi možda mogli stizati od mita ili bilo kojih drugih nezakonitih radnji, kako se sugeriralo dosad u javnosti. Nego se radi o različitom tumačenju oporezivanja. 

U HDZ-u se čak spominje i da je cijeli porezni nadzor bio osveta jer je Šuica na unutarstranačkim izborima prije skoro 20 godina podržala Ivića Pašalića a ne Ivu Sanadera. Pa da joj je onda dio HDZ-ovaca bliskih Sanaderu htio zapapriti istragama. 

To možda i je u dijelu točno, ali uz Šuičine mandate se zaista i vežu neki sporni projekti i slučajevi. Primjerice, gradnja javne garaže Ilijinoj glavici, u kojoj je Šuica Midia Grupi dala gradsko zemljište, ali i osigurala dio novca potreban za kredit kako bi se sagradila garaža vrijedna 17 milijuna eura. Uskok je ispitivao sve ugovore koji su proglašeni tajnima, ali na kraju su prijavu protiv nje odbacili zbog nedostatka dokaza. 

Šuica je prodala i famozno zemljište na Srđu tvrtki Razvoj golf. Za 47.000 kvadrata Dubrovnik je dobio tek 2,6 milijuna kuna, što im je to omogućilo početak projekta golfa na Srđu. Nakon godina pobune javnosti da im se pogodovalo, sad Razvoj golf tuži Republiku Hrvatsku i traži ni više ni manje nego 500 milijuna eura odštete. Šuica danas više-manje pere ruke od svega, a u prodaji zemljišta istražitelji nisu našli ništa sporno. 

Otkrivamo Klanovi i frakcije: Tajni ratovi sudaca Ustavnog suda

To je, naravno, tek dio afera koji su se vezali za ovu dubrovačku političarku koja je kroz godine vješto manevrirala i mijenjala tabore unutar HDZ-a. I kod svih predsjednika uspjela osigurati svoj opstanak ili probitak. S podrškom Pašaliću napravila je jedinu grešku, ali je ipak preživjela i Sanaderovu eru. Kad je on otišao, brzo se prebacila u tabor Jadranke Kosor i postala jedna od njenih uzdanica. Dok nije došao Karamarko. 

A što se tiče prihoda Stijepe Šuice, kapetani duge plovidbe s kojima smo razgovarali kažu da top plaća u njihovoj branši iznosi oko 12.000 dolara mjesečno, odnosno 145.000 godišnje. 

Toliko zarađuju, kažu, kapetani LNG tankera, koji prevoze ukapljeni plin, i među hrvatskim ih pomorcima ima vrlo malo. Plovi li s tolikom plaćom kapetan, primjerice, 20 godina, zaradit će okvirno oko 2,8 milijuna dolara, što je oko 2,5 milijuna eura prije plaćanja poreza. 

U prosjeku, kapetani duge plovidbe na dugim linijama imaju plaću od 3000 do 5000 dolara mjesečno, dakle kroz godinu dana zaraditi mogu malo više od 40.000 eura, što je kroz dvadesetogodišnje razdoblje oko 850.000 eura. Oko 24.000 hrvatskih pomoraca koji plove na stranim morima u Hrvatsku donesu oko 800 milijuna eura godišnje, na što sad plaćaju 25 posto poreza, dakle odmah im se “izbija” iz ruku oko 200 milijuna eura za državnu blagajnu. 

Dubravka Šuica kao potpredsjednica Komisije, trebala bi imati plaću od 184.000 kuna bruto i sve plaćene troškove. To je krunski uspjeh ove žene, koja je do 2000. godine bila nastavnica i ravnateljica u školi. A onda joj je HDZ otvorio vrata uspjeha. Obitelj Šuica krenula je iz jednog stana na Gružu, a sad se ne moraju brinuti niti za egzistenciju unučadi.

 
Treba se prisjetiti zato i kako je ranije opisivala svoj uspjeh sama Šuica u razgovoru za 24sata. 

- Mogla bih reći da sam većinu svojih poslovnih i političkih ciljeva ispunila. No život ne bi imao smisla kad čovjek ne bi uvijek težio daljnjem napretku u okviru mogućnosti i afiniteta  - rekla je prije tri godine kad je malo tko mogao očekivati da će biti kandidirana za potpredsjednicu Europske komisije. 

Vraćajući se u djetinjstvo, ono što joj prvo pada na pamet jest da je, odgajana u tradicionalnoj, konzervativnoj obitelji, bila tretirana drukčije od svoja dva brata. To je, kaže, zapravo i bilo obilježje tradicionalnoga katoličkog odgoja u to doba. Ipak, nikako se nije htjela pomiriti s tom nepravdom te je još kao mala željela biti ravnopravna s dečkima, pa joj se tako nije ni sviđalo kad bi joj odrasli rekli da su neke igre samo za dečke. 

Nije tad mogla razumjeti zašto se ona kao djevojčica u lijepoj haljinici ne bih penjala po drveću ili vozila bicikl kao njena braća. Već tad je, naime, pokazivala znakove “otpora” nekim uvriježenim pravilima pokušavajući pronaći način da ne naljuti roditelje, ali da se ipak igra dječačkih igara, koje su joj bile puno zanimljivije nego one namijenjene dobrim djevojčicama. 

- Odrastajući s dvojicom braće, vrlo sam rano naučila što je prava ‘muška’ borba, a to mi i danas u politici pomaže - kaže zastupnica u EU parlamentu, koja uspomene iz djetinjstva veže uz branje ljubičica i ciklama po livadama, kupanje i ribolov na Konavoskim stijenama ili uz sviranje tamburice u Folklornom društvu Čilipi, ali i na Gundulićevu poljanu u povijesnoj jezgri Dubrovnika, gdje je živjela, kupanje u Portoću na Lokrumu, košarkaške turnire u Karmenu.

Pravosuđe Kako je "luda baba" natjerala Ustavni sud da je zaštiti

- Imam lijepih uspomena, ali i puno mladenačkih snova koji su mi se i ostvarili- kaže Šuica, koja nakon završene Gimnazije u Dubrovniku upisuje studij engleskog i njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bila je solidna studentica, a u to vrijeme bila je sramota vratiti se doma nakon godine u Zagrebu i reći da nisi položio sve ispite. Iz tog studentskog razdoblja rado se sjeća druženja dubrovačke ekipe u kafiću Passage koji je bio u prolazu nebodera na Trgu i studentskih objeda u restoranu kod Pera Miladina na Šalati, popularno zvanoga “Kod Pere ustaše”, koji je za studente iz Grada imao uvijek posebne popuste. 

Kao studentica u ITD-u je radila na garderobi i na ulaznicama zarađujući tako za džeparac, a bila je prednost i to što je mogla besplatno gledati sve predstave. Pred kraj studija otišla je na šestomjesečno usavršavanje jezika na Buffalo University u New York. Što se tiče ulaska u politiku, suprug je zapravo “krivac” za njen politički angažman. On se, naime, upisao u HDZ u studenom 1989. godine, a nakon što je morao na brod, ona ga je slijedila i upisala se početkom 1990.

- Rekla bih da je politika uglavnom birala mene. I glasači koji su mi poklonili povjerenje koje nisam željela iznevjeriti. Politika je zapravo svijet u kojem dominiraju muškarci i to se sporo mijenja, što potvrđuje i činjenica da se zastupljenost žena na listama, nažalost, mora osiguravati kroz obvezne kvote, što je trenutačno i u Hrvatskoj slučaj. Ženama nije lako uspjeti u politici i to nije karakteristično samo za Hrvatsku nego i za većinu svijeta. Impresivnom političarkom smatram Margaret Thatcher, koja je nadimak Čelična Lady nosila sa stilom i stavom vrhunske svjetske političarke - rekla je Šuica.

U tom razgovoru otkrila je i što joj najviše nedostaje dok je u europskim institucijama. Dok je bila zastupnica, rekla je da, kad joj obveze dozvole, voli otići sa suprugom na “ribanje” – na lignje kad je sezona, a kad nema liganja, zabace udicu na kanjce. Obično ih uhvate dovoljno za domaću juhu. Ljeti joj je najdraže kada dan može provesti na moru, daleko od zvukova civilizacije, gdje se jedino čuju cvrčci i more. Onda se posveti čitanju knjiga koje ne stigne pročitati u ostatku godine.