Zimski hladni vjetar podiže u zrak papire s ulica u Vallecasu, radničkoj četvrti na jugoistoku Madrida. Pored oronulih zidova južnoamerički migranti prodaju voće na štandu. U kineskom frizerskom salonu stvara se gužva jer je cijena šišanja ondje dvostruko niža.

Obližnja zgrada od crvene opeke bila je nekoć dom 36-godišnjem Pablu Iglesiasu, malo poznatom politologu iz stana od 60 kvadrata. Ni u samom kvartu mnogi ga nisu poznavali niti čuli za njega. Njegovo lice je jednog dana osvanulo u podzemnoj željeznici, na stanici Puente de Vallecas.

A. Bosch "Madrid je Kataloniji kao nekoć Beograd Hrvatskoj"

Razočarani radnici, pogođeni najtežom gospodarskom krizom u modernoj povijesti Španjolske, gledali su ljubičaste letke s kojih čovjek kose svezane u rep poziva na otpor sistemu. Tisuće mladih, razočaranih korupcijom u dvjema najvećim strankama lijevog i desnog centra, zdušno se priključilo masovnim prosvjedima na glavnom trgu Puerta del Sol.

Pablo Iglesias, stišćući lijevu šaku, visoko podignutu u zrak, pozivao ih je na radikalnu promjenu u društvu. Pokret ogorčenih iz dana u dan je jačao, a masovni prosvjedi slijevali su se iz Vallecasa prema centru grada.

“Mi nismo ni ljevica ni desnica, mi smo narod protiv elite, demokracija protiv diktature”, govorio je Iglesias. Godine 2014. taj je izvanredni profesor s madridskog sveučilišta Complutense s nekoliko kolega osnovao stranku Podemos. U prijevodu sa španjolskog “Možemo”. Njezina boja bila je ljubičasta, što je mješavina crvene boje socijalista i plave konzervativaca. Vođu oporbene socijalističke stranke Pedra Sáncheza i tadašnjeg konzervativnog premijera Mariana Rajoya nazivao je “kastom”.

Zagovarao je otpor mjerama štednje te rezovima u obrazovanju i zdravstvu nametnutima iz Bruxellesa. Njegova ideja bila je jasna. Ogorčenje s ulice preliti u institucije pa ondje napraviti promjenu u ime milijuna obespravljenih. Pokret je prerastao u stranku, a stranka je prvo ušla u Europski parlament, a zatim i u španjolski parlament 2015. Ubrzo je postala dio koalicijske vlade u Madridu, a zatim i u Barceloni te Valenciji. Činilo se da Podemos poput plime nadire rušeći tradicionalno dvostranačje Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE) i Narodne stranke (PP).

Propaganda Misteriozne antene: Skriveno oružje usred popularne plaže

U ponedjeljak, šest godina kasnije, 41-godišnji Pablo Iglesias postao je potpredsjednik španjolske vlade zagrljen s koalicijskim partnerom, premijerom Sánchezom. Vođom PSOE-a i čovjekom kojega je nekoć s ulice nazivao kastom. Popularnost Podemosa drastično je pala posljednjih mjeseci, a dio bliskih Iglesiasovih kolega napustio je stranku. Mnogi se pitaju je li mu bila bitna samo vlast ili će sad s pozicije moći doista mijenjati stvari.

Otkad je stranka nastala prije šest godina Iglesias se grčevito trudio da joj ostane na čelu. Nakon što je 2015. prvi put postao zastupnik u španjolskom parlamentu, promijenio je ton i više nije bio predstavnik svih građana, nego onih s ljevice. Retorika mu se promijenila s naglaskom na “nas ljevicu” i “njih desnicu”. Godinu dana kasnije udružio se s Albertom Garzónom, bivšim članom Španjolske komunističke stranke, a sad liderom formacije Ujedinjena ljevica.

Time je Podemos izgubio osiromašene birače s desnice, pogođene krizom i razočarane konzervativcima. Te birače će kasnije preuzeti novonastale stranke centra i desnice, Građani i Vox. Iglesias, čiji je djed bio u redovima lijevih republikanaca u Španjolskom građanskom ratu od 1936. do 1939. godine, otvoreno je u javnosti počeo iskazivati ideološku opredijeljenost, bez zadrške.

Iglesias je udruživanjem Podemosa i Ujedinjene ljevice nastojao preskočiti Sánchezove socijaliste te postati glavna stranka na ljevici. Na prijevremenim izborima 2016. udruženi pod imenom Unidos Podemos, odnosno “Zajedno možemo”, predstavili su se kao istinska ljevica u borbi za radnička prava nasuprot Sánchezovu elitizmu te njegovoj navodnoj bliskosti s kapitalistima i Madridskom burzom.

Na suđenju Prljave tajne španjolske kraljevske obitelji: Seks, laži i pljačke

No rezultat nije bio u skladu s očekivanjima. Konzervativci su pobijedili, a PSOE je s 22,6 posto glasova ostao najveća oporbena stranka, glavna snaga ljevice, ispred Unidas Podemosa s 13,4 posto glasova.

Sam Iglesias je zadao najteži udarac svojoj stranci dvije godine kasnije. Počeo je izlaziti sa stranačkom kolegicom, 31-godišnjom Irene Montero, koja sjedi pored njega u parlamentu. Montero je uskoro postala jedna od glavnih osoba stranke, sa sve većom ulogom i moći. Imenovana je zastupnicom-glasnogovornicom stranke. Ona je također nekoć studirala na sveučilištu Complutense te je govorima u parlamentu branila jednakost i prava žena. Iglesias i Montero više nisu skrivali svoju vezu. Ona, doduše, nije bila prva stranačka Iglesiasova djevojka. Prije toga je prekinuo vezu s 40-godišnjom Taniom Sánchez.

No pravi potres je nastao kad su mediji otkrili da su Iglesias i Montero kupili vilu od 260 četvornih metara, na zemljištu od 2300 četvornih metara, sjeverno od Madrida. To je jedna od tipičnih kuća kakve kupuju bogataši, poput nogometaša Real Madrida ili glumaca. Kupnju kuće su zatim opravdavali potrebom za mirom i rođenjem djece. Montero je tad bila trudna te je rodila blizance. Prije pet mjeseci rodilo im se treće dijete.

U svibnju 2018., odmah nakon otkrića o kupljenoj vili, procijenjenoj na 600.000 eura, uslijedile su žestoke reakcije dijela članova Podemosa. U južnoj pokrajini Andaluziji, tradicionalno poljoprivrednom siromašnom kraju sklonom ljevici, također postoji Podemosov ljubavni par.

No Teresa Rodríguez, 38-godišnja istaknuta zastupnica Podemosa u regionalnom parlamentu, i šest godina stariji José María González “Kichi” žive u stanu u radničkoj četvrti primorskoga grada Cádiza. Bez obzira na to što je “Kichi” gradonačelnik.

Prijevremeni izbori Odgovor na krizu: Krajnja ljevica u Španjolskoj na korak do vlasti

Iglesias je sve češće u parlamentarnim debatama sudjelovao s kravatom zavezanom oko vrata. Njegove karirane košulje i zasukani rukavi postali su dio stare mode.

U travnju 2019. Unidos Podemos se preimenovao u Unidas Podemos, davši stranci feministički karakter koji u televizijskim debatama predstavlja Montero. No ni to nije spriječilo drastičan pad popularnosti stranke. “Ljubičasti” su pali s 45 na 33 zastupnika u parlamentu s 350 mjesta. S trećeg mjesta su se stropoštali na četvrto.

Sánchez, čiji je PSOE na izborima dobio najviše glasova, no nedovoljno za samostalno formiranje vlade, u svibnju je ponudio Iglesiasu tri ministarstva i mjesto potpredsjednice vlade njegovoj djevojci Montero u sklopu koalicijske vlade. Iglesias je inzistirao na ministarstvima gospodarstva i financija, a tražio je za sebe mjesto potpredsjednika vlade. To je bilo više nego što mu je Sánchez nudio.

Sánchez se zatim povukao iz pregovora, a Iglesias ga je u parlamentu molio da ipak prihvati prvu ponudu bez njega u vladi. Premijer je, međutim, povukao ponudu, a ljutiti i razočarani Iglesias optuživao ga je za propast potencijalne lijeve vlade.

Prepucavanja na ljevici i nemogućnost formiranja vlade, zbog kojih su Španjolci morali na četvrte izbore u četiri godine, ojačali su desnicu pa je antiimigrantska stranka Vox postigla povijesni rezultat i postala treća snaga u zemlji. Podemos je nastavio svoj pad pa je izgubio dodatnih sedam zastupnika te pao na svega 26 mjesta, najmanje otkad je postao parlamentarna stranka.

S obzirom na to da je Sánchez opet pobijedio i da su se našli u istoj situaciji, ali sad uz nadiruću desnicu, Sánchez i Iglesias opet su sjeli za pregovarački stol. Izbori su im obojici oslabili pozicije jer su sad za formiranje vlade morali tražiti pasivnu potporu zagovornika nezavisnosti Katalonije.

Stijena Majušni Gibraltar: Kamenčić koji blokira Brexit

Kad su postigli sporazum, Iglesias je pred televizijskim kamerama snažno grlio Sáncheza, unatoč podcjenjivanju koje mu je premijer iskazao tijekom višemjesečnih prepucavanja u parlamentu. Sánchez je u travnju filtrirao u medije zahtjeve Podemosa optuživši ga za neumjerenost i propast pregovora.

No Iglesias i njegova djevojka Montero dobili su ministarska mjesta. On je postao potpredsjednik vlade zadužen za socijalna pitanja, a ona ministrica za rodnu jednakost. Time su postali najmoćniji politički par u Španjolskoj. Svojem partneru Garzónu iz Ujedinjene ljevice osigurali su fotelju ministra potrošnje (Ministerio de Consumo). Podemos je dobio i ministarstvo rada te ministarstvo sveučilišta (ne obuhvaća škole). Od 23 mjesta, u vladi ih imaju pet.

Koalicijska vlada PSOE-a i Unidas Podemosa prva je koalicijska vlada na nacionalnoj razini u Španjolskoj u posljednjih 80 godina, još od vremena republike 1939., kad je diktator Francisco Franco preuzeo vlast. U parlamentu je za nju podiglo ruku 167 zastupnika, a njih 165 bilo je protiv. Nakon te tijesne pobjede Iglesias je u parlamentu zaplakao od sreće. Suze su mu krenule niz obraze.

Ulazak u vladu veliki je rizik za Podemos. Ne ispuni li obećanja o povećanju minimalnih plaća i mirovina, što je obećao u predizbornoj kampanji, te ne bude li ispunio očekivanja svih onih kojima se obraćao od nastanka prije šest godina, stranka bi mogla izgubiti sav kredibilitet.

U Vallecasu, gdje je Unidas Podemos prije dva mjeseca osvojio većinu glasova, sa skepsom gledaju prema svojem bivšem stanovniku. Premda im je drago što je ljevica na vlasti nisu sigurni je li Iglesias zaplakao od sreće što će napokon iz pozicije moći mijenjati stvari ili samo zato što je ispunio vlastitu ambiciju i došao na vlast.