Plenki je HDZ-ovu desnicu razbio 'neutronskom bombom'
U Hrvatskoj je 2010. od strane intimnih partnera ili bliskih osoba ubijeno 59 žena. Godinu dana kasnije ubijeno je 49 žena; 2012. usmrćena je 51 žena, godinu dana kasnije deset manje, pa onda njih 35, dok je iduće godine bilo najmanje ubojstava - njih 33. Dvije sljedeće godine broj usmrćenih opet se povećao za 10; 2016. ubijene su 43 žene, kao i lani...
Istanbulska konvencija ima jedan jedini cilj: smanjiti te brojke, onemogućiti nasilje u obitelji, stvoriti mrežu ustanova koje će se za to profesionalno brinuti, a nad njima će bdjeti posebno tijelo sastavljeno od međunarodnih stručnjaka. Istanbulska konvencija temeljni je dokument, jači od Ustava i domaćih zakona, koji predviđa uspostavu mreže za zaštitu žena od obiteljskog nasilja, ali ne samo u sferi zakona nego i u stvarnom životu.
Sigurne kuće, telefoni, profesionalci koji se bave prevencijom i sanacijom rodnog nasilja, međunarodna kontrola provođenja konvencije, sve je to sadržano u ovom dokumentu, nakon čije ratifikacije ništa više neće biti isto. Nasilnici će, naime, biti pod ozbiljnim nadzorom. Mogućnost ozbiljnih kazni je veća, a odštete za nasilje više neće biti moguće izbjeći. U slučaju da lokalne vlasti izvrdavaju ove propise, međunarodna kontrola bit će iznad lokalnih vlasti.
"Primjenom konvencije država bi morala osigurati besplatnu pravnu pomoć za žrtve u prekršajnim postupcima, što sad nije slučaj. Žrtva u prekršajnom postupku danas nema uvijek mogućnost dati iskaz pred sucem. Monitoring kojim međunarodno neovisno tijelo može utvrditi stanje smatram izvrsnim, pogotovo jer država ratifikacijom ima obvezu informirati žrtve kako podnijeti pritužbe međunarodnim tijelima", pojasnila je za 24sata odvjetnica Ines Bojić.
To su naši "suverenisti" shvatili kao narušavanje državnog suvereniteta - i pravilno su shvatili; svaka međunarodna konvencija jest iznad ustava, no kad imamo posla s međunarodnim sudskim instancijama, onda će mogućnost "sinkope" i sličnih sudskih svinjarija koje će pogodovati nasilnicima nad ženama biti dramatično smanjena.
Stranačka desnica odabrala je krivu metu. Pokušaji da se iza borbe protiv nasilja prošverca fantom "rodne ideologije" nisu uspjeli, premda su ideolozi udara plasirali nekoliko vještih bajki, razumljivih i uzrastu od sedam godina: nakon ratifikacije dječaci će u školama lakirati nokte, nositi suknjice, igrati se barbikama, u javnim će ustanovama morati graditi po tri zahoda, za muškarce, žene i treći spol, i tako dalje i tomu slično.
U Bibliji će Otac biti zamijenjen pojmom Roditelj. Najbizarniji primjer rodne kataklizme dao je Ladislav Ilčić: "Zamislite da muškarac od 190 centimetara i 90 kila kaže da je žena te zaigra neki ženski sport u njihovoj ekipi. Pa rasturio bi žene! Žene se isto tako ne natječu u muškim timovima. Eto, tako bi i žene patile zbog rodne ideologije...", rekao je.
"Meni se čini da se suočavamo s bizarnim pojavama. Prvo, Istanbulska konvencija ima dovoljan broj ratifikacija i stupila je na snagu. Drugo, ono što se osporava su doista konstrukcije koje straše ljude o tome da će biti ukinuta razlika između muškaraca i žena, da će imati zajedničke zahode. To se meni čini neozbiljnim, ali je zastrašujuće zato što će polarizirati političku scenu u Hrvatskoj i skrenuti pozornost s važnih socijalnih i ekonomskih problema. Svi koji se zalažu za Istanbulsku konvenciju koriste jedan te isti argument, a to je da se pročita ono što piše. Ono što piše ne odgovara socijalnoj panici koja se stvara oko toga. Kaže se da će postojati tijelo koje će odlučivati, ono će se baviti pitanjima primjene konvencije, ali ne definicijama nego pojavom nasilja u obitelji. U tom pogledu Hrvatska ima prilično moderno i napredno zakonodavstvo i lošu praksu. Neratifikacija znači dati prednost lošoj praksi. Istanbulska konvencija uvodi visoke razine zaštite od nasilja, posebno žena. Nama se govori da ćemo uvesti rezerve na pojam roda. To je besmislica. To ništa ne znači, nijedna konvencija ne može se interpretirati na način da ćemo jedan pojam zamijeniti drugim, konvenciju prihvaćamo onakvom kako piše. Mi smo normalna civilizirana zemlja i ne možemo se, poput Afganistana, pozivati na rat. Ovdje se prizivaju primjeri Poljske, ali vidi se da se ništa nije postiglo. Kad se uspoređujemo s drugima, treba se usporediti sa susjednim zemljama. BiH je u tom pogledu u još lošijem stanju, a ratificirala je konvenciju sa željom da se situacija popravi...", rekao je dr. Josip Kregar na N1 televiziji.
Veliki mudrac Sun Tzu u "Umijeću ratovanja" kaže: "General je vješt u napadima kad njegov neprijatelj ne zna što braniti, a general je vješt u obrani kad njegov neprijatelj ne zna što napasti"... Andrej Plenković postupio je prema ovom starom, dokazanom pravilu. Namamio je svoje protivnike u uski klanac na kojemu se nimalo ne snalaze, omogućio im iluziju da ga napadaju, a onda ih – jednog po jednog – iscipelario, jer nisu imali pojma ni gdje se nalaze, ni što brane, ni što napadaju, ni tko im glavu nosi.
Ulazeći na sjednicu vrha HDZ-a, čak je i Dado Milinović – doktor medicine, usto ginekolog, bistar i okretan političar – rekao da ulazi kao protivnik konvencije, no dopušta mogućnost da ga se razuvjeri. Rekao je, međutim, i nešto važnije – da je pročitao konvenciju, ali će mu "trebati vremena da je shvati"...
Stranačka desnica, koja Plenkovića već godinu dana tretira kao Trojanskoga konja, pokušala je izvršiti udar na šefa stranke, koji je trebao preduhitriti njegov zaokret od desničarske prema stranci desnog centra. Htjeli su mu onemogućiti ratifikaciju konvencije, postaviti klip pod kotače i približiti ga rubu litice, s koje će ga – u pogodnom trenutku – gurnuti.
Pritom su napravili seriju ozbiljnih pogrešaka. Andrej Plenković pročitao je konvenciju, dokument od 22 stranice, s 80-ak stranica popratnih komentara, i razumio ga – a većina napadača nije učinila ni jedno ni drugo. Argumentom sile nisu ga mogli savladati, a silom argumenata nisu raspolagali. Plenković je diplomirao pravo, govori pet jezika, stažirao je u Londonu, temeljit je, štreber, odlikaš – a takvih među njegovim protivnicima baš i nema.
Kad su došli na sjednicu, on ih je predriblao jer je znao i što u konvenciji piše, i što ne piše, i što njegovi protivnici znaju, a što im je "špansko selo". Kako bi rekao stari dobri Sun Tzu: "Prilika da osiguramo sebe od poraza leži na našim rukama, ali priliku da se pobijedi neprijatelj može ti dati jedino neprijatelj"...
Plenković je zaprijetio i izborima: rekao im je otvoreno da je spreman za tu opciju, koju 40 posto njih neće preživjeti. Izbori bi za vrh HDZ-a proizveli efekt neutronske bombe: zidovi i zgrade bi preživjeli, ali ljudi, živa sila, ne bi. Izbori su rizik za sve, no poraz ne bi svima značio isto. Plenkovićeva je budućnost sigurna, a mnogi od njegovih protivnika ostali bi bez posla, Sabor bi mogli vidjeti na televiziji, dok bi se neki među njima zacijelo našli na meti istražnih organa. Bio je to poker, a činjenica da ga je zaigrao Plenković, poznat kao ziheraš, jasno govori da su njegove šanse za pobjedu već unaprijed bile goleme.
"Njemu je ova igra dobrodošla", kaže nam sugovornik blizak Trgu žrtava fašizma i nastavio:
"Prvo, on zna da je koalicijski potencijal HDZ-a smanjen. S njima danas ne želi ni Most, ni Živi zid, ni HSS. Žele samo manjine, ali one žele s Plenkovićevim HDZ-om. Sa Stierovim ili Kovačevim HDZ-om vjerojatno ne bi htjele. U tom smislu, Plenki se mora pozicionirati bliže centru, dalje od desnice. To je uvertira i za scenarij koji nas, prema svemu sudeći, neizbježno čeka, a to je velika koalicija. Ratifikacijom konvencije bit će trasiran put prema njoj, dok će Plenković, unutar stranke, stvoriti preduvjete za poraz desničara na unutarstranačkim izborima, kad god oni bili..."
Plenkovićevi protivnici napravili su još jednu pogrešku. Računali su na kratko sjećanje Hrvata i – što je neobično – pogriješili. Većina današnjih protivnika konvencije još su je jučer zdušno zagovarali, a u konvenciji se od tada nije ništa promijenilo. Upoznaj sebe, upoznaj svoga neprijatelja. Tisuću bitaka, tisuću pobjeda, kaže naš Sun Tzu, prvi diplomat među ratnim stratezima. Plenković, naime, nije Fabije Kunktator, koji izbjegava sve bitke - on izbjegava samo one koje ne može dobiti, ali ulazi u sve one gdje mu je pobjeda zajamčena. Glavni njegov protivnik - bivši prijatelj Davor Ivo Stier - Plenkovića je napao zbog promoviranja "rodne ideologije", a sam ju je zdušno promovirao.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Jedna od značajnih aktivnosti Davora Ive Stiera bila je priprema izvještaja koji po njemu nosi naziv 'Stier report', a bavi se pitanjem razvojnog okvira EU i globalnog razvoja nakon 2015. U njemu Stier između ostalog prepoznaje ženska ljudska prava, rodnu ravnopravnost, uvođenje rodne perspektive u sve javne politike (gender mainstreaming) i ženska reproduktivna prava kao osnovu borbe protiv siromaštva. Između ostalog, u navedenom izvještaju Stier isključivo koristi termin rodne ravnopravnosti i rodne perspektive, a ne spolne ravnopravnosti.
U pismu iz Argentine upućenom predsjedništvu HDZ-a Stier navodi da se zalagao za korištenje termina ravnopravnost spolova umjesto termina rodnih teorija, no samo par godina ranije on tvrdi 'da je postignut slab napredak u vezi s rodnom jednakošću i osnaživanjem žena; da su rodna jednakost i prava žena nužni preduvjeti za uspjeh globalnog razvojnog okvira za razdoblje nakon 2015.' Uz to Stier traži i 'poticanje univerzalnog pristupa spolnom i reproduktivnom zdravlju i s time povezanim pravima, kao i zaštitu i poštovanje prava migranata i manjina, uključujući pripadnike skupine LGBT i osobe zaražene HIV-om, izdvajanje rodne jednakosti kao zasebnog cilja uz jamstvo integracije rodno osviještene politike u sve ciljeve...", piše Slobodna Dalmacija.
Premda se čini da je iz vreće pustio cijelu vojsku opasnih duhova - Crkvu, desnicu, Željku Markić - Plenković je zapravo izabrao dobar prostor za borbu, na kojemu su mu zaštićeni bokovi. Protivnici ne razumiju problematiku, boje se debate, zaboravljaju što su govorili. Dobrodošao mu je još jedan neočekivani saveznik, Tomislav Karamarko, koji se na Facebooku oglasio gorljivim postom protiv ratifikacije konvencije.
"Franjo Kuharić, dobri hrvatski kardinal, je kazao: 'Postoje neke linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih se ne smije uzmicati'", napisao je Karamarko pa nastavio:
"Jedna od tih crta s kojih se ne smije uzmicati svakako je činjenica o identitetu i opstojnosti hrvatskog naroda na kršćanskim korijenima, a zrcali se u sljedećoj misli kardinala Kuharića: 'Vjernosti kojoj smo se predali tamo u stoljeću sedmom, i koju nikad nismo iznevjerili, možemo zahvaliti što i danas postojimo kao narod hrvatski'. Druga crta s koje se ne smije nikada uzmicati je naš, obrambeni, Domovinski rat koji je iznjedrio slobodnu, demokratsku, parlamentarnu Hrvatsku. Danas smo svjedoci brutalnih napada na ta dva počela svih počela hrvatskog suvereniteta. Istanbulska konvencija duboko poništava kršćanske korijene hrvatskog bitka, a Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima oduzima nam pravo i spremnost braniti svoj dom, svoju vjeru, naciju i državu."
Ima li bilo koja politička nomenklatura moralno pravo poništiti ta dva stožerna kamena identiteta i opstojnosti Hrvatske i hrvatskog naroda? Imaju li na to pravo oni koji se diče demokršćanstvom i koji se pozivaju na predsjednika Tuđmana i Domovinski rat, a zapravo zbog svojih politikantskih probitaka dopuštaju urušavanje temelja hrvatske opstojnosti? Umjesto proklamirane stabilnosti Hrvatske, svi pokazatelji vode nas na put duboke nestabilnosti, vode nas prema nestanku hrvatskih identitetskih vrijednosti!
Hoćemo li onima koji dolaze iza nas ostaviti identitetski kaos? Istanbulska konvencija je kap koja bi mogla preliti čašu! - napisao je Karamarko zaboravivši - namjerno ili svjesno - na činjenicu da je Istanbulsku konvenciju najljuće zagovarao baš njegov HDZ. Zašto tad nije rekao da je Konvencija "poraz hrvatskog bitka" i "brutalni napad na hrvatski suverenitet"? Štoviše, Margareta Mađerić vatreno se zalagala za njenu ratifikaciju, kao i Kolinda Grabar Kitarović.
"Većina europskih država", rekla je Mađerić prije tri godine, "već je ratificirala, punim nazivom, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji. A pitamo zašto to Hrvatska (još) nije učinila."
"Kad postanem predsjednica Republike Hrvatske, žestoko ću se boriti za jednakost spolova. Pozivam i na ubrzanje procesa ratifikacije Konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno – Istanbulske konvencije. Pitam se zašto Hrvatska još nije među tim državama koje su ratificirale konvenciju, zašto žrtve rodno uvjetovanog nasilja nisu zaštićene prema standardima ove konvencije i još jednom pozivam sve da se doista uhvatimo ukoštac s tim problemom", napisala je Kolinda na Facebooku 25. studenog 2014. godine.
"Imamo predsjednicuuuuuuuu!!!", urlao je Karamarko u noći Kolindine izborne pobjede. Zar je smetnuo s uma za što se Kolinda zalagala?
Poznajući Karamarka, možda je on to zaboravio, no moguće je da je doista u savezništvu s Plenkovićem, o čemu se priča već neko vrijeme. Kako god bilo, iskrsavanje Karamarka kao alternative Andreju Plenkoviću ovome drugome svakako ide na ruku...
Prerano istrčavanje Davora Ive Stiera, koji je u Argentinu otišao s Kolindom, vođom opozicije protiv Plenkovića, sigurno će mu štetiti. On nema liderski potencijal, misli ideološki i zaboravlja da je HDZ stvorilo 93.000 bivših komunista, a ne nekih skrušenih konzervativaca, praktičnih katolika, mada vjerojatno u HDZ-u ima i takvih. S druge strane, Plenkoviću će vruća debata o ideološkim pitanjima omogućiti zaborav Agrokora, Martine Dalić, Ine, Petrokemije, Uljanika i sličnih tema, a donijet će mu ozbiljne poene i na političkom centru te u Bruxellesu, Berlinu, Washingtonu i na uljuđenom zapadu uopće.
Plenković je sad krenuo u ratifikaciju konvencije jer, kako kaže profesor Kregar, "ima prevelike probleme koje ne može riješiti".
"S frakcijskim podjelama u svojoj stranci se može nositi. Međutim, ono što je najvažniji dokument i činjenica u proteklih desetak dana je izvješće Europske komisije koje pokazuje da Hrvatska zaostaje u strukturalnim reformama. Tamo je točno navedeno što predstavljaju strukturne reforme. Navedeno je kakvo je stanje u obrazovanju, tamo jasno piše da se ništa pozitivnog ne događa, kao ni u zdravstvu. To su strukturalne reforme. Reorganizacija javne uprave - ništa nije učinjeno. To nisu pisali oporbeni klubovi ili političke stranke, intelektualci i stručnjaci koji se ljute zbog ovog ili onog, to je vrlo balansirano izvješće Europske komisije. Vlada nastoji da se pažnja javnosti skrene s toga jer ne može napraviti puno. Hrvatska je kao država Europskoj komisiji obećala te reforme, a ovdje je jasno navedeno da nije napravljeno ništa. Tu su sad svi elementi borbe za prevlast u političkoj stranci, pa i objava da Plenković aspirira postati predsjednik Europske komisije. Mislim da on nema takve mogućnosti, on u ovom trpi samo tu štetu da mu se imputira da misli na sebe i svoju karijeru a ne na zemlju. To je fake news, lažna vijest, ali plasirana je i postigla je određeni efekt. Ono što mislim je skretanje pažnje s ozbiljnih, teško rješivih bolnih problema na nešto što zabavlja javnost. Bavimo se stvarima koje razumijemo, u kojima znamo rješenje, a onim stvarima koje zahtijevaju veliki angažman, napor, rad, e - time se nećemo baviti."
"Ono što je u konvenciji prepoznato kao opasnost", nastavlja Kregar, "zapravo je jedan drukčiji pogled na nasilje u obitelji, to nije privatna stvar. Ne možete bez svjetskog javnog mišljenja tumačiti i raditi što hoćete, zato je ovo tijelo toliko važno i smeta protivnicima Istanbulske konvencije..."
Čini se da je juriš desnice na Andreja Plenkovića propao. Zasad. Desnici se pridružila i Crkva, no premijera spašava to što nema alternative, ni u oporbi ni u vlastitoj stranci. Iako je Stierov napad po otvorenosti i brutalnosti nadmašio sve što smo dosad čuli u HDZ-u, on nije proizveo željeni učinak. Pridruži li se oporba glasovanju za konvenciju, taj će dokument biti izglasan s puno više od 76 glasova.
Bit će to ozbiljna pobjeda Andreja Plenkovića i nad stranačkom i nad izvanstranačkom oporbom, ali i korak prema uljuđivanju Hrvatske i odmak od zemalja poput Poljske, Mađarske i sličnih koje služe više kao opomena nego kao uzor. Andrej Plenković pokazao je da zna igrati i riskantne igre. Ojača li u stranci, mogao bi se napokon odlučiti i za ozbiljne reforme. Nacija će ga podržati u tome jer je jasno da je alternativa propadanje. Kako bi rekao Sun Tzu: "Onaj koji zna kada se treba boriti, a kada se ne treba boriti, će biti pobjednik"...
-
FOTOGALERIJABura u Dalmaciji vjetrenjače od 65 tona kida kao igračke, cijena jednoj je milijun i pol €
-
U UKRAJINSKOJ VINICIDok se elitni odredi ustaša bore u Staljingradu, Pavelić leti na sastanak s Hitlerom
-
BIZNISI TOME PAVIĆAZrikavac kao Bob Graditelj: Ćopili su ga taman kad je krenuo graditi vile u Zagrebu
-
ZASTRAŠUJUĆE ORUŽJEPutinov projekt zvan Orešnik: 'Lješnjak' stoji 10 milijuna € i leti deset puta brže od zvuka
-
SUSRETI S DIKTATOROMMemoari Merkel: Putin nije rekao niti riječi o zločinima Srba pri raspadu Jugoslavije